KOMENTAR TJEDNA Radost hrvatskog društva

PIŠE: Helena Valentić

Ovaj tjedan smo naučili kako treba paziti koji poruku poslati. Ako šaljete poruke, neka budu radosnog, pozitivnog sadržaja. Ne nikako prijeteće zbog kojih vas državno odvjetništvo može goniti po službenoj dužnosti. Kada dođete pred sud zato što se protiv vas vodi kazneni postupak ne pričate o tim porukama koje ste slali, zbog kojih vam prijeti ozbiljna kazna od tri godine zatvora, nitko od novinara vam ne postavi pitanje o tom kaznenom postupku nego izmislite svoju temu. Jer naravno niste vi krivi što ste u afektu poslali stotinjak poruka. No dobro. Dakle, recept je da pričate o stvarima koji nisu tema pa od njih napravite temu. U tom moru ne-tema pojavila se i ta da je Severina zabrinuta jer njen bivši kupuje nekretnine po Hrvatskoj. Evo napokon nešto oko čega se možemo složiti. Ja sam iskreno već neko vrijeme zabrinuta tko kupuje hrvatske nekretnine, otprilike 32 000 hektara njih. I vjerujem da nisam jedina jer upravo te poljoprivredne nekretnine mogu proizvesti jako puno hrane koju uvozimo s tuđih nekretnina. I mogu značiti opstanak ili propast ovog meni najdražeg dijela Lijepe naše. Ali to isto sada nije tema.

Ono što je meni tema je činjenica da skoro deset godina netko negdje čuva nečije privatne poruke i onda ih brzinom svjetlosti plasira u javnost u prigodnom trenutku. Privatne poruke iz privatnih mobitela o privatnim stvarima kojima se sada svi naslađuju. Je li ovdje postojao opravdani interes da se te poruke objave? Ne mislim na interes da nekog ocrnite, ogovarate, s nekim se izrugujete i nekog javno osramotite. Ako je u tim porukama bilo elemenata nekog kaznenog djela pa nije ohrabrujuće znati da se toliko čekalo s pokretanjem postupka. Meni se sve čini mi se da takvog interesa ovdje nije bilo i da nismo saznali ništa spektakularno osim toga da nam se medijski prostor pretvorio u trač rubriku. Jasno je ako nekom čitate sve moguće poruke da ćete naići na sve i svašta, ali ima jedna zgodna odredba zakona da će se pribavljeni podaci i obavijesti koji nisu potrebni za kazneni postupak uništiti. Ne piše čuvati sve dok vam ne zatreba za ostvarenje nekog vašeg privatnog interesa. Sve ovo javno ogovaranje nekoga naravno da nikada ne ide u interesu osobe koju se ogovara, ali zaista puno govori o osobi odnosno osobama od kojih te informacije dolaze. Ali utješno je znati da možda postoji nada za sve koji su nekada razbili mobitel pa su tako ostali bez svih fotografija, podataka, kontakata. Možda ih jednom opet ugledate. Ali ovaj put na naslovnici novina.

No, nečije ne baš plemenite namjere su rezultirale nečim skroz neočekivanim. Radost i ljepota su danima bile najčešće upotrebljavane riječi. Makar i ironično toliko puta je izgovoreno ”di si radosti” i to je toliko puta izmamilo osmijeh na lice da smo stvarno nakratko svi bili puno radosniji. I to mi je baš drago. Jer nam stvarno nedostaje radosti, već jako dugo. Čini mi se da smo zadnji put bili kolektivno radosni 2018. kada smo igrali prvenstvo u nogometu. Ljudi su uglavnom ravnodušni, preumorni, preopterećeni. Rijetko kada sretnete nekoga tko izgleda radosno. Ali kada ga ipak sretnete odmah se i vi osjećate bolje, je li tako? A svi smo pozvani biti radosni u svojoj svakodnevici. I zaista možete svaki dan izabrati hoćete li biti radosni, bez obzira na sve. Pokušajte. Iako niste baš jako sretni. Samo pokušajte. Ne mora značiti da vam nije teško ako ste radosni. To samo znači da ste shvatili da od kukanja nema ništa. Pokušajte. Vjerujem da bi uz toliko radosti svijet bio puno ljepše mjesto. Možda da odsad svaki dan jedni drugim upućujemo samo radosne poruke?

Ja sam ovaj tjedan bila radosna i zbog toga što su mnoge majke koje rade u trgovini dobile potvrdu da je u redu da trgovine nisu otvorene svake nedjelje. Veliko hvala i poštovanje svim dežurnim službama čiji je rad nedjeljom i blagdanima prijeko potreban. Oni su nam zaista neizmjerno važni. Sjetimo se samo predanog medicinskog osoblja koje radi i svetkom i petkom. Ali drago mi je da smo se usuglasili da rad u shopping centrima svake nedjelje nije životno važan. Da citiram Ustavni sud: ”U pravnom poretku Republike Hrvatske nedjelja je onaj dan u tjednu koji se prema hrvatskoj tradiciji i običajima smatra danom tjednog odmora.” Ovo je itekako razlog za radost, jer barem se još nekada i negdje drži do hrvatske tradicije i običaja. Vjerujem da su i dječica koja nedjeljom kući vide svoje majke i očeve puno radosnija. A djece i radosti nikad dosta.