Je li potrebno spominjati koji je sutra dan i što on simbolizira? Naravno da nije, ali je prilika da vas podsjetimo na najpoznatiju vinkovačku ljubavnu priču. Zabranjenu. I tužnu. Ali, ljubavnu.
Jedan od najvećih hrvatskih književnika, Vinkovčanin Ivan Kozarac s jedinim romanom „Đuka Begović” ovjekovječio je život hrvatskog čovjeka u Slavoniji na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Ali, osim po ovom vrhunskom romanu, Kozarac je poznati i po svojoj pjesmi u kojoj piše o nesretnoj ljubavi.
Naime, ljubav prema rođakinji Mariji Kozarac, očekivano, nije mogla biti odobrena „niti od Boga, niti od čovjeka”, a mladi Kozarac bio je toga itekako svjestan. No, da je patio zbog toga, svjedoče zapisi onoga vremena, patio je. „Šokački Romeo i Julija” svoju najčvršću vezu na kraju su ostvarili kroz Ivanovu pjesmu
Milovo sam garave i plave
Milovo sam garave i plave,
Dosta cura za života svoga,
Al što tebe – to nijednu tako,
Curo draga iz sokaka moga.
Tarabe sam rad˘ tebe preskako,
Po baštinskih skrivao se kuti,
I kad jasmin i kad dunje mire
I kad lišće i vene i žuti…
Tebi curo šuljo sam se kradom
Kroz straže oca ti i maje,
Kruhom pito lajava Garova,
Dok ti vrele kradoh poljubljaje…
Čak i danas ja ti drhćem, čeznem
Vazda željan zagrljaja tvoga
Pregorjet te ne znam i ne mogu,
Curo draga iz sokaka moga.
Ovu pjesmu uglazbio u mladosti još jedan velikan – Ivo Tijardović, a najpoznatija izvedba je ona Zvonka Bogdana. Osim u pjesmi, ova ljubav svoju ostavštinu ima i u spomeniku na Krnjašu…