Građani koji se zalažu za temeljno ljudsko pravo, pravo na život za sve ljude, ove će godine hodati u 15 hrvatskih gradova. Deseci tisuća građana svojim će sudjelovanjem u Hodu za život, obitelj i Hrvatsku kroz peti, šesti i deveti mjesec ove godine slaviti životi, iskazujući solidarnost s nerođenim djetetom, svakim djetetom, majkom i ocem. Prvi Hod za život održan je 2016.g. u Zagrebu, te se od tada svake godine broj gradova i sudionika povećava.
– Mi hodamo za sve one majke koje u trenutku najveće životne krize nemaju podršku obitelji i društva. Istraživanja pokazuju da 75% žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. Tražimo da država trudnicama koje se nalaze u teškim životnim prilikama pruži konkretna financijska pomoć. A ne da im se prekid života vlastitog djeteta nameće kao jedini izlazak iz teške situacije. Pobačaj nikad nije rješenje. Niti za majku. Niti za dijete. Niti za oca, istaknuo je Ivan Ćaleta, koordinator Hoda za život u Vinkovcima.
Željka Markić, iz nacionalne organizacije Hoda za život istaknula je da se u Hrvatskoj sustavno krše radna prava trudnica i majki male djece. Nakon povrataka s rodiljnog dopusta žene se vraća na manje zahtjevna i niže plaćena radna mjesta. Ograničava se njihovo zakonsko pravo na brigu o bolesnoj djeci. Zbog majčinstva im se ne produžuju ugovori o radu. Istovremeno se iz pozicija političke moći usmrćivanje zdrave i bolesne djece u majčinoj utrobi proglašava – poželjnim. Ženi koja usmrtila svog bolesnog, nerođenog sina koji je mogao preživjeti izvan njezinog tijela – dodjeljuje se novčana nagrada. Kakav odnos se time stvara prema svoj bolesnoj djeci u društvu? Majčinski poziv, odnosno požrtvovno ulaganje ljubavi, zdravlja, vremena i novaca u svoju djecu nije samo izvor osobne radosti i ispunjenja za brojne naše sugrađane, već i ulaganje u najveću objektivnu društvenu vrijednost – čovjeka.
Zrinka Habjanović iz nacionalne koordinacije Hoda za život istaknula je kako je pravo na život temeljno ljudsko pravo! Nikada, baš nikada ne pomažemo majci, tako da joj “pomognemo” da prekine život svoga djeteta. Usmrćivanje djeteta ni u kojem slučaju nije izraz suosjećanja ili pomoć. I zato zagovaramo nultu toleranciju prema nasilju nad nerođenom djecom. Uvijek pomažemo ženi kada joj pomognemo zaštititi život svoga sina ili kćeri.