

PIŠE: Helena Valentić
Feminizam, riječ koju ste nebrojeno puta čuli ovih dana. Što je to zapravo? Povijesno gledano feminizam je počeo kao borba za jednake plaće i uvjete rada, borba na pravo glasa, na pravo na obrazovanje. Mogli bi reći borba za dostojanstvo žene. Ovakvu borbu podržava valjda svaka žena i to je nešto što nikada nije bilo sporno. Pitam se ovih dana kako smo onda od tog feminizma došli do ove verzije feminizma koju imamo danas? Jučer nam je tako u čast Dana žena servirano sve i svašta, između ostalog i performanse hrabrih umjetnica koje su se u svojoj umjetnosti zapravo izrugale hrvatskoj himni i državi. Poruke koje su odaslane s održanih marševa uglavnom su poruke netrpeljivosti i netolerancije, samo mi nije dokraja jasno prema kome ili prema čemu. Nazivaju se hrabrim borkinjama. Pa tko je dakle neprijatelj broj 1 protiv kojeg se one bore? I zašto borkinje koje dominiraju medijima same sebi priznaju isključivo pravo na borbu za prava žena? Odgovor na ovo posljednje pitanje ću vam reći odmah. Zato što dominiraju medijima i društvenim mrežama. Zato što se čuje samo njihov glas, glas samo te skupine žena. Ostale žene koje ne misle isto kao ove borkinje nisu dobrodošle u klub. I njihovo mišljenje se ne treba čuti jer ove glasne misle za sve nas.
Ova trenutno dominantna i agresivna grana feminizma postaje istoznačna kampanjama transseksualne zajednice i sigurno će uspjeti u jednoj stvari. A to je da će uništiti i muškarce i žene i život kakvog poznajemo. Zašto to mislim? Pa to je postala notorna činjenica u većini ”naprednih” zapadnih zemalja. Imate li uopće vremena pratiti što se događa u svijetu, osim rata u Ukrajini i pripremnih radnji za izbore u Americi, to vidite i na dnevniku. Naime, prije koji tjedan ste na nekim portalima mogli pročitati vijest kako u Kanadi sredovječan muškarac koji se osjeća kao djevojčica ravnopravno sudjeluje s djevojčicama na sportskom natjecanju u plivanju. Zato što se on tako osjeća. To kako se osjećaju one i njihovi roditelji očito nije bitno. Je li to pošteno? Je li u svrhu ravnopravnosti takvom muškarcu dopušteno skidati se u istoj svlačionici kao i tim djevojčicama? Recite mi napredne borkinje je li vama ovo napredno? Zar te djevojčice ne zaslužuju vašu zaštitu? Je li napredno na našoj javnoj televiziji samouvjereno govoriti da djecu treba od najranije dobi upoznavati s tolerancijom prema različitim oblicima seksualnosti? Kada je to točno postalo društveno prihvatljivo da se u javni dijalog uvodi seksualizacija djece i izlaganje djece seksualnim sadržajima? Jeste li vi napredne borkinje uopće svjesne što vi podržavate? Punoljetne ste, imate poslovnu sposobnost, pa mislim da itekako jeste. Hoće li to biti idući civilizacijskih doseg? Brisanje upotrebe riječi žena i riječi muškarac i legalizacija pedofilije? Za primijetiti je i da većina tih borkinja svoju vlastitu djecu nemaju, ali točno znaju kako bi trebalo odgajati i usmjeravati našu DJECU. Ne naše bake i djedove, našu DJECU za koju će vam svaki normalan liječnik reći da im mozak nije još razvijen da mogu shvatiti svijet kao odrasli. Ali ovo bi valjda trebali naučiti napamet u vrtiću, kao što su morali u jednom zagrebačkom vrtiću prošle godine. Koliko se sjećam bez pristanka roditelja. Nemojte misliti da sam samo ja ovo primijetila, guglajte malo pa ćete vidjeti da na to upozoravaju brojne feministkinje već godinama, a nisu sve one velike vjernice, nego čak naprotiv, dijametralno su suprotne meni. Nije li ovo u srži suprotno svemu za što se feministice bore? Sada će i njih izbrisati ove napredne. Znam da će puno vas reći evo drži stranu vladajućima. Ne držim. Ne sviđa se meni ta politika u kojoj objeručke prihvaćamo sve s naprednog zapada. Zato što to odavno nije napredni Zapad. To je Zapad koji propada i izumire. Propalo je i Rimsko Carstvo, ništa što povijest već nije vidjela. Jasno je valjda da ne držim stranu woke lijevima i zelenima, to je totalitarizam koji prihvaća samo i isključivo istomišljenike, a brzinom munje otkazuju sve ostale. Kada smo to njima dali to ekskluzivno pravo da nekoga otkažu?
Ovakve borkinje su osim žena koje ne misle kao i one uništile i svakog muškarca koji ne misli kao i one. Jeste li igdje u javnom prostoru čuli ili vidjeli muškarca koji je rekao nešto suprotno od ovoga što one misle? Možete li se sjetiti ijednog muškarca relativno poznatog po hrvatskim standardima, a da je rekao riječ suprotno ovome što one propagiraju? Da se javno zauzeo za npr. pravo nerođenog djeteta da se rodi? Niste. Možda znate da je tamo netko u nekoj udruzi rekao nešto, ali javno, kampanjski, poput naše sveznajuće Severine, jeste li čuli za ijednog? Niste. A zašto? Zato što ih je strah. Jer ako progovore gotovi su. Zamislite da naš premijer javno istupi i prozove pravobraniteljicu za prava djece da dostavi svoje stručno mišljenje jesu li prava djece ugrožena u ovoj priči? Ili ne mora to biti premijer. Može biti predsjednik, može ministar obrane. Može i predsjednikova žena. Može i ministrica kulture. Ipak je to pitanje kulturne opstojnosti jedne zemlje.
Ako muškarci i žene progovore zalijepit će im odmah sto etiketa, izrugati će im se i oni će pobjeći glavom bez obzira. Možda njih ne brine u kakvoj zemlji će njihova djeca živjeti. Jedini zapravo muškarci koji nešto kažu su svećenici, ali i to ne baš svi, jer i oni kao da nekada misle pametnije šutjeti jer ne treba se s rogatima bosti. Zamislite kada bi premijer sada javno rekao svoj komentar na jučerašnje performanse, npr. ja vas sve poštujem, ali vas molim da i vi poštujete himnu naše domovine i mišljenje ljudi koji ne misle kao vi. Ili kada bi prve subote u mjesecu kada se na sve kreativnije i sve neumjesnije načine vrijeđa katolike rekao da nije u redu poticati na netrpeljivost na temelju vjere? Hm, tko bi njega obranio. Možda samo ovi koji kleče, a po njima se tuče iz svog raspoloživog streljiva. Je li pošteno napadati čovjeka koji je na koljenima? I ženu pred kojom kleče? Nije li zagovor te žene obranio ove napredne europske zemlje već nebrojeno puta?
Francusku više neće trebati braniti, ta zemlja je sada toliko napredna da ih je sramota križ, simbol svoje povijesti, staviti na službeni plakat Olimpijskih igara. Nije ih sramota ustavom zaštititi pobačaj. Recite mi kada smo postigli konsenzus da izjednačavamo feminizam s mržnjom prema kršćanstvu? Znate li za neku drugu religiju koja ženu smatra tako uzvišenom da Bog jednoj ženi povjeri da pod srcem nosi svog sina, ne nakupinu stanica, nego svog sina, da ga rodi, odgaja, da ga čuva? Recite mi koja druga religija slavi bezbroj žena svetica? Evo istražite pa mi javite. Francuzi su možda otkrili da su stoljećima bili u krivu pa sada to žele ispraviti. Zaboravili su da oni imaju Lourdes i svetu Ivanu Orleansku. Jedina prikladna bi bila ona Bože oprosti im jer ne znaju što čine. Ili možda itekako znaju? Mađari na primjer razmišljaju da ustavom zajamče pravo na korištenje gotovine. Što mislite koji su razboritiji i koji se više brinu za ljudska prava?
Recite mi borkinje, što vama u Hrvatskoj fali? Koja prava? Ustav vam ih jamči sve. I Ustav i zakoni koje zaobilazite onda kada vama to odgovara, kao npr. kada idete posvojiti djecu u Zambiju. To sve možete raditi samo zato što živite u zaostaloj Hrvatskoj. Možete se rugati nekome zato što je vjernik, bilo da je kršćanin, musliman, židov, bilo da je majka, otac, samohrana majka, samohrani otac, majka djeteta s teškoćama u razvoju, zapravo bilo kome zato što misli drugačije od vas ili zato što uopće misli. Možete se oblačiti kako god hoćete, u što god hoćete i kada to hoćete. Tko vam brani? Možete imati jednog muža ili dva ili tri, tko vam brani? Možete imati jednog dečka, curu, dvije, tri, i to vam neće zamjeriti nijedan muškarac. Ali vjerojatno će vas prokomentirati neka žena. Možete imati samo posao, samo djecu, možete imati posao i djecu, možete imati samo psa ili samo mačku ili oboje. Možete pobaciti svoje dijete. Nitko vam ne brani. A sumnjam da će vam ikada i zabraniti. Nitko vam to ne nameće i ne određuje. Nemojte stalno sve izvrtati i javnost namjerno odnosno zlonamjerno informirati netočno i pristrano. Ponašajte se kao ljudi s kojima se može raspravljati.
To što netko javno kaže nešto suprotno vašem uvjerenju se znate zove suprotno mišljenje, a ono traži dijalog, ne kulturu otkazivanja. Jeste li ikad čule za to? Živite u državi u kojoj imate izbor. Ako ste toliko hrabre i beskompromisne pokušajte to sve isto reći protiv nekog tko nije kršćanske orijentacije i svoje performanse izvodite kada netko drugi moli, npr. pokušajte tu priču prodati u Palestini koju svesrdno podržavate. Javite nam jesu li bili prema vama tolerantni isto kao što su prema vama vaši netolerantni Hrvati. Uz najdublje poštovanje prema pripadnicima svih vjera i uvjerenja, moje mišljenje je da ovakvim aktivizmom vi zapravo uništavate dostojanstvo i žena i muškaraca. Uništavate sve ono plemenito što žena jest. Muškarce predstavljate kao nižu vrstu koja nije sposobna ni dostojna biti s jednom takvom savršenom vama. Nikako mi nije jasno jeste li toliko ogorčene na sve muškarce općenito ili samo na jednog određenog.
Uništavate žene koje ste uvjerili da ne smiju biti ono što žene prirodno jesu jer onda nisu dovoljno vrijedne. Žene koje ne smiju biti majke, kamoli majke više od dvoje djece, jer svaka zapadna moderna žena koja drži do sebe nema djecu. Zato sada svaka zapadna moderna država moli ove nenapredne istočne da im pošalju svoje ljude jer su shvatili da eto uz kapital državama trebaju i ljudi. Uništavate dostojanstvo žena domaćica, jer zašto bi to netko bio, to je bez veze, kakva je to žena koja održava dom. Pa valjda postoje čistačice i dadilje, žene se ne moraju baviti s tim. Uništavate dostojanstvo žene koja odluči živjeti u braku, jer svaka prava žena kojoj brak ne izgleda kao lažna Instagram bajka ne smije biti u braku. Sramota da se tako zaostalo živi. Uništavate i bajke. Jer ni Snjeguljica koja je bijela kao snijeg u filmu o sebi ne može biti bijela kao snijeg jer netko u Disneyu misli da će se netko uvrijediti što je ona takva kakva je, pa za ulogu bijele Snjeguljice uzmu djevojku čija koža nije takva. Nije li to poražavajuće i za tu glumicu i za Snjeguljicu? Ako je bila najbolja na castingu onda OK,ali ako su ju izabrali zbog boje njene kože, nije li to diskriminacija?
Žene i muškarci moji, jesmo li skroz poludjeli? Imate li u ovom svijetu uopće vremena za razmisliti da imate pravo glasa? Da je svijet u tako osjetljivom povijesnom trenutku da je svaki glas razuma presudan. Bit će sada izbori. Znam da vam je svima muka od same pomisli na politiku, ne držim stranu nikome, ali molim vas nemojte svjesno birati one koji će vam pod izlikom borbe protiv korupcije, borbe za toleranciju i ljudska prava dati otrovanu jabuku. Ti isti će s vremenom, slično kao oni jučer na referendumu u naprednoj Irskoj, obrisati iz upotrebe riječ žena, a vas uvjeriti da je to za vaše dobro. Hoćemo li za koju godinu našim djevojčicama i dječacima morati objašnjavati da nisu djevojčice i dječaci nego subjekti, odnosno nečiji objekti? Vi koji imate svjetovnu vlast, razmislite, sve će proći, pa i vaši mandati. Ako ste nešto ukrali, nećete to ponijeti sa sobom. Ako imate sreće ostat će vam vaša djeca. Želite li zaista da vas oni pamte kao ljude koji su im izbrisali ono jedino što imaju kada se rode? Svoj identitet. Znate li zašto su kroz povijest narodi opstali, kulture se održale, tradicija se sačuvala? Zato što postoje i žene koje vole biti žene i muškarci koje vole biti muškarci, koji na djecu i obitelj ne gledaju kao na teret, obvezu i sramotu. Žene kojima nije teško biti i domaćica i direktorica, ujutro potpisivati ugovore, popodne presvlačiti djeci pelene i prati suđe, a navečer otići s prijateljicama na piće. To ne isključuje jedno drugo.
Žene. Žene. Vi prekrasne, predivne, savršene. Čuvarice života. Zašto se toliko borite biti iste, kada niste iste. Različite ste. Zašto se toga sramite? Jedino u vašem krilu može nastati život. Jedino vi možete biti majke. Jedno vi žene možete biti žene. Zar to nije najveća stvar? Zašto stalno imate potrebu dokazivati da ste bolje od muškaraca, sposobnije, pametnije? Zar se to stvarno još uvijek nekom treba dokazivati? Pa sasvim je jasno da držimo tri ćoška kuće, oduvijek smo i držale. Da muškarci to mogu ova narodna mudrost bi vjerojatno onda glasila drugačije. Pitajte bilo koju ženu, je li stvarno iskreno ispunjenje i životnu radost doživjela na poslu s kolegama koje zapravo niti ne poznaje ili je najveće trenutke sreće doživjela u svojoj obitelji, uz svog supruga, držeći u naručju svoje dijete? Žene, pustite žene da budu žene. Žene, nemojte mrziti žene. Muškarci podržavajte ih, borite se za svoje žene. Žene i muškarci nemojte dozvoliti da vam oduzmu to što jeste. Nemojte izgubiti svoje dostojanstvo života, dostojanstvo što ste žena i muškarac. Zaštitite SVOJU DJECU. Zaštitite njihovo dostojanstvo. Nisam vam dala odgovor na prvo pitanje. Evo nekoliko riječi pa same shvatite. Žene, nemojte da vas opet prevare. Odbacite otrovanu jabuku. Budite mudrije ovaj put.