Da je poljoprivreda na koljenima, već i vrapci na grani znaju, no unatoč i zbog svega što se događa još od korona krize, pa do rata u Ukrajini, poljoprivrednici su izloženi nikad nižoj cijeni ratarskih proizvoda uzevši u obzir inflaciju i ulazne troškove.
Prosvjedi EU poljoprivrednika koje su naše medijske kuće šturo prenosile itekako su opravdani. Ukrajinska roba upitne kvalitete preplavila je EU tržište što je dovelo do rušenja cijena i situacije koju veliki otkupljivači koriste za miješanje s robom EU podrijetla pa time čak dobivaju oznaku izvornosti EU. Poljoprivrednike u EU se ugnjetava pravilima poput skraćivanja liste dopuštenih sredstava za zaštitu bilja, dok je u isto vrijeme izvan granica EU sve dopušteno.
Od kada je Hrvatska članica EU, veliki dio potpora po površini država isplati u veljači i time poljoprivrednici planiraju svoje prihode odnosno rashode za rate kredita, nabavku repromaterijala i tekuće obveze. Međutim ove godine ministrica pod izlikom da smo u novom programskom razdoblju, odgađa isplatu potpora poljoprivrednicima te ih dovodi u nezavidan položaj dovođenjem u opasnost likvidnost poljoprivrednika.
Prošlogodišnji urodi ratarskih kultura su u Vukovarsko-srijemskoj županiji debelo podbacili, a negdje i potpuno uništeni. Pšenica i ječam stradali su od bolesti i prekomjernih oborina u proljeće pa onda se dodatno i cijelo tržište urušilo s cijenama zbog uvoza ukrajinske robe, možda čak i ruske. Tko bi to više znao, a nakon čega je uslijedila oluja koja je poharala istočne županije Hrvatske i uništila gotovo sve jesenske kulture, kojima je cijena još dodatno pala, tako da su mnogi ratari nakon žetve svih usjeva još ostali dužni svojim organizatorima proizvodnje.
Ministrica Marija Vučković pompozno je najavljivala pomoć ratarima u vidu 135 EUR po hektaru za prvih 30 hektara zasijanih ozimim kulturama, međutim isplaćeno je 65 EUR po hektaru uz obrazloženje kako se nije nadala tolikim zahtjevima za tu vrstu potpore, kao da nema uvid u broj hektara koji su zasijani u Hrvatskoj.
Kruna svega je Afrička svinjska kuga, a tko je kriv za nju, teško je prosuditi. Vratimo se unazad desetak godina kada smo bili u pred pristupnom razdoblju za ulazak u Europsku uniju, tada samo mogli čuti razne zabrane koje će nam se uvesti, nema tradicijskih svinjokolja u našim dvorištima, nema pečenja rakije bez registracije, uvode se stroga pravila itd… Tada smo se inatili i govorili tko nam to može zabraniti, neće to nama nitko zabraniti…samo sa sjetom ćemo se prisjećati tih vremena punih dvorišta, pjesme, veselja, rakije i čvaraka.
Zabrana održavanja svinjokolja došla na mala vrata, ASK je učinila svoje, poljoprivrednici sada imaju prazne štale (možda da ih preurede u apartmane) i bliži se polako kraj u našim selima svega ono što smo dosad poznavali.
Političarima su puna usta Slavonije, tradicije, ruralnog razvoja, opstanka mladih na selima, pa čak da se vrate oni koji su otišli trbuhom za kruhom… A evo i još jednih izbora, mi smo stepenicu niže. Nadamo se nekim promjenama na bolje. Krajnje vrijeme je već prošlo, sad je došao posljednji trenutak da se nešto promjeni.
Gladan seljak, gladna država!