Čestitajući osmoga ožujka Međunarodni dan žena prisjećamo se dugotrajne, hrabre i beskompromisne borbe žena za društvenu ravnopravnost i jednakost te pravo političke participacije. Unatoč tomu što je ženski emancipacijski pokret postigao značajne uspjehe te su žene u brojnim segmentima života ravnopravne muškarcima, niti danas 2024., nakon više od stoljeća i pol ženske borbe, diskriminacija i obespravljivanje žena u Hrvatskoj i svijetu još su uvijek prisutni u velikoj mjeri, poručili su iz Udruge U ime obitelji.
Unatoč tomu što sve relevantne demografske projekcije pokazuju da je ušla u fazu demografskog izumiranja, u Hrvatskoj se i dalje ne vrednuje odluka koju donosi većina žena u našem društvu – da rađaju djeci i o njima se brinu. Majčinski poziv, odnosno požrtvovno ulaganje ljubavi, zdravlja, vremena i novaca u svoju djecu nije samo izvor osobne radosti i ispunjenja za brojne naše sugrađanke, već i ulaganje u najveću objektivnu društvenu vrijednost – čovjeka. Tužno je da danas upravo žene iz pozicije političke moći stigmatiziraju one žene i majke koje se odlučuju potpuno posvetiti odgoju djece i brizi za obitelji. Danas se u Hrvatskoj sustavno krše radna prava trudnica i majki male djece. One se često zbog odluke da imaju djecu s rodiljnog dopusta vraćaju na niže plaćena i profesionalno manje zahtjevna radna mjesta, otežava im se korištenje njihovih zakonom zajamčenih radnih prava ili gube svoja radna mjesta. U Hrvatskoj se i dalje iskazuje premala materijalna i svaka druga zahvalnost i potpora ženama koje njeguju i skrbe se za najranjivije među nama – starije i nemoćne, invalide te bolesnu djecu i/ili djecu s teškoćama u razvoju.
Treće desetljeće trećega milenija ne može i ne smije biti vrijeme u kojem će politička i medijska moć umjesto žena odlučivati o tome kada će i na koji način zasnivati obitelj te hoće li posao tražiti na tržištu ili će se posvetiti društveno prevažnom poslu – odgoju djece i brizi za starije i nemoćne.
Zanemarivanjem nužne materijalne i svake druge potpore majčinstvu i skrbi za obitelj niječu se i banaliziraju same osnove feminističke borbe za ravnopravnost i jednakost te se društvena eksploatacija žena nastavlja. Štoviše, eksploatacija žena u suvremenom svijetu poprima svoje najsurovije obličje svođenjem njihovog univerzalnog ljudskog dostojanstva na razinu seksualnog objekta. Žene slabijeg socio-ekonomskog statusa iskorištavaju se kako bi postali objekti pornografije, prostitucije i surogatstva.
Treće desetljeće trećeg milenija ne može i ne smije biti vrijeme u kojem će se žene kupovati i prodavati, vrijeme u kojem će biti ozakonjen suvremeni oblik robovlasništva nad ženama. Društvo treba sustavno skrbiti kako bi se žene na zakonski i svaki drugi način zaštitile od svih oblika seksualnog izrabljivanja i kako bi se stvorilo što povoljnije gospodarsko ozračje u kojem bi znatno manji broj žena bio izložen opasnosti takvog izrabljivanja.
Borbu žena za jednakost i ravnopravnost u suvremenom svijetu obesmišljavaju i svi oni koji neznanstveno niječu biološku posebnost žena i zbir inherentno ženskih bioloških obilježja poput činjenice da jedino i samo žene mogu biti majke. Svi gore navedeni trendovi u kombinaciji s rodnom ideologijom i negiranjem posebnosti i dostojanstva žene – doveli su do toga da danas, u doba ženske ravnopravnosti na Zapadu, sve veći postotak djevojčica iskazuje želju da postanu – dječaci. Žene imaju pravo na vlastitu slobodu i integritet te pravo na zaštitu vlastitih bioloških posebnosti.
Treće desetljeće trećeg milenija u Hrvatskoj i svijetu predstavlja zadnji čas za zaštitu života i zdravlja svake žene – od njezinog začeća do prirodne smrti. Strašna praksa selektivnog pobačaja kojim se u mnogim državama namjerno prekida život nerođenih djevojčica – najbolje ilustrira koliko smo daleko od istinske sigurnosti i zaštite prava na život svih žena i svih ljudi.