U današnjem užurbanom vremenu ljudi su pomalo zaboravili vjerovati u čuda. A čuda se nalaze svugdje oko nas. Imamo privilegiju živjeti u županiji u kojoj se čuda događaju već desetljećima, a nekako prolazimo pokraj njih kao da je to neka svakodnevna stvar, no ipak je to posebna i izvanredna milost čudesa za koje je zaslužna naša nebeska Majka. Gospina svetišta nalaze se na svim stranama naše županije. Ovih dana posebno je svečano u svetištima u Ilači, Šumanovcima i Prkovcima, koja posebno časte našu Gospu. Usudili bi se reći kako je Svetište Gospe Ilačke široj javnosti najpoznatije po čudima.
Od 1865. godine u maloj Ilači, na samom braniku naše Domovine, teče izvor vode koji do danas nije presušio, kojeg je Gospa povjerila ljudima kao svoj i po njemu darovala mnogobrojna ozdravljenja i čudesa onima koji su na njega dolazili. Kako saznajemo iz povijesti svetišta, 1865. godine Ilačanin Petar Lazanin opazio je da je put kojim je vodio blago na pašu mokar. Te noći Đuka Ambrušević u snu je vidio Gospu s bijelom krunom na glavi i djetetom u lijevoj ruci. Gospa mu je rekla da ogradi izvor jer izvor njen i neka se na njemu ne napaja stoka koja pase na pašnjacima. Izvor je ograđen i prozvan ”Gospina vodica”. Ljudi su počeli hodočastiti Majci Božjoj i obavljati pobožnosti, no crkvene vlasti u početku nisu blagonaklono gledale na ove događaje, tako da su čak izričito zabranile obavljanje pobožnosti. No vjerni puk nije mario za zabrane nego je i dalje nastavio dolaziti Gospi, a ona je njihovu vjeru nagradila čudesnim ozdravljenjima koja su se počela događati hodočasnicima. Naime, bolesnici koji bi se oprali u vodi su ozdravljali, a ti izvanredni događaji su se povezivali upravo s Gospinim izvorom. Broj hodočasnika je sve više rastao, te su vjernici uspjeli izmoliti dozvolu za postavljanje Gospinog kipa pokraj izvora. Pobožnost Gospi napokon je odobrena. S vremenom je na mjestu izvora sagrađen bunarić s vodom za bolesnike, a iznad njega postavljena je Gospina slika. Kako to uvijek biva s pričama o ozdravljenjima, s vremenom je o njima pokrenuta istraga. Svjedoci su pod prisegom svjedočili svoje tvrdnje, a među njima bio je i iločki gvardijan fra Petar Smoljanović.
Toliki broj vjernika otvorio je potrebu za gradnjom crkve. Prvo je 1866. sagrađena kapelica, no ona je bila premala da primi vjernike koji su dolazili u svetište, stoga se 1867. počela graditi crkva koja je blagoslovljena na blagdan Velike Gospe 1870. godine. Središnji dio oltara ukrašen je kipom Gospe Ilačke, a oltarnu sliku je u znak zahvalnosti za ozdravljenje crkvi poklonio lončar iz Vukovara. Vjernici su spontano počeli iza oltara ostavljati svoje štake na kojima su ispisivali imena bolesnika i bolesti.
Nastavljena su ispitivanja Gospine vodice, te je 1880. godine potvrđeno da je ta voda posve prirodna, sadrži samo mali postotak soli, stoga se ozdravljenja koja se tamo događaju mogu pripisati čudesnom Gospinom zagovoru. Svetište se nastavilo širiti i uređivati, te je s vremenom postalo samostalna župa. Sagrađene su tri kupke za bolesnike u manjoj kući uz svetište. Podignuta je špilja od kamena, postaje križnog puta, posađen je perivoj jablana koji i danas pravi hladovinu hodočasnicima koji pristignu nakon zavjetnog hoda iz okolnih mjesta.
Najteži dani za samo svetište i za Ilačane bili su dani okupacije sela za vrijeme Domovinskog rata kada je selo bilo uništeno, a sakralni objekti uništeni i oskvrnjeni. Nestala je oltarna Gospina slika i zvona s kapele. No 1998. godine Ilačani se polako vraćaju na svoja ognjišta, obnavljaju se kuće, a župnici s vjernicima obnavljaju Gospino svetište i mjesnu crkvu svetog Jakova. 2015. godine svečano je proslavljen Jubilej 150. godina Ilačkog svetišta.
Najsvečaniji dani za Svetište upravo su dani proslave Velike Gospe, Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Svake godine okupi se i do 20,000 tisuća vjernika koji pohode svetište u danima priprave kao i na sam blagdan. Sadašnji župnik Vedran Bilić brine se za župu i svetište, a i ove godine vjernicima je omogućena posebna priprava kroz trodnevnu duhovnu obnovu koju su predvodili don mr. Vitomir Zečević, župni vikar u Belom Manastiru, 11. kolovoza, te fra Damir Pavić, tajnik franjevačke provincije sv. Križa Bosne Srebrene, 12. i 13. kolovoza. Bdijenje uoči Velike Gospe počinje danas marijanskom pobožnošću u 17 sati. Misno slavlje u 19 sati predvodi vlč. Davor Vuković, a u 21 sat vlč. Ivica Raguž. Nakon mise u 21 sat bit će ophod sa svijećama i slikom Gospe Ilačke. Na sam blagdan svete mise bit će u 7:00, 9:00, 10:30, 16:30, i 19:00 sati, a središnje slavlje u 10:30 predvodit će umirovljeni banjolučki biskup Franjo Komarica.
Svetišta u Šumanovcima i Prkovcima također svečanim misnim slavljima i bdijenjem dočekuju ovaj veliki blagdan. Uočnica svetkovine u svetištu Gospe Šumanovačke počinje u 19,30 sati, a u svetištu Gospe Lurdske u Prkovcima u 20,00 sati. U koje god svetište ili crkvu da vas put nanese pođite otvorena srca. Gospa kao brižna majka sluša vaše molbe, uslišava ih i zagovara svoj vjerni puk. Neka vam je blagoslovljen blagdan Uznesenja naše drage Majke Božje i neka nas njen zagovor uvijek prati.