Meni je internet događaj tjedna intervju Elona Muska s Donaldom Trumpom na društvenoj mreži X. Inače, ako još uvijek ne pratite X, krenite, možda ćete na prvu biti malo šokirani što nije sve tako kao na televiziji, no s vremenom ćete shvatiti zašto više ne smijete vjerovati televiziji i da je stanje u svijetu bitno drugačije od onoga što vam televizija prikazuje. Ukratko Musk je vlasnik X-a, bivšeg Twittera, sjećate se istog onog Twittera koji je Trumpu izbrisao račun još dok je Trump bio predsjednik jedne od najmoćnijih zemalja svijeta, pravdajući to nekim svojim standardima. Musku je cenzura išla na živce, a pun je k’o brod, pa je kupio Twitter i preimenovao ga u X. Musk je odradio trosatni razgovor s Trumpom na svojoj mreži X 12. kolovoza, razgovor je vidjelo preko milijardu ljudi, a prije emitiranja razgovora naš EU povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton je samouvjereno Musku poslao pismo upozorenja prijeteći mu kaznom ”ako se utvrdi da sadržaj objavljen na stranici društvenih medija X dovodi građane EU-a u opasnost od ozbiljne štete”. Dakle netko u našoj EU se baš jako zabrinuo što će biti ako građani EU čuju ovaj razgovor i čuju kako stvari u Americi stvarno stoje. Ozbiljna šteta je samo ako taj razgovor još niste čuli pa da vam neke stvari budu jasnije. Mediji koji oblikuju sadržaj televizijskog programa logično nisu sretni, gube kontrolu nad ispiranjem mozgova širokih masa, pa su se jako potrudili izbaciti velike količnike članaka kojima blate obojicu. Zvuči li vam to poznato? Kao da tako bude i u Hrvatskoj?
Dakle, zašto je ono što Trump priča bitno za nas? Zato što ta politika izravno utječe na cijeli svijet koji je na rubu trećeg svjetskog rata, pa onda i na sve nas. Cenzura koju Facebook provodi na internetu, a npr. vlada Velike Britanije nad svojim građanima je nešto što izgleda kao da se događa 1942., a ne 2024. U Velikoj Britaniji čovjek je doslovno osuđen na dulju zatvorsku kaznu zbog statusa na društvenoj mreži nego što je drugi čovjek zbog ubojstva. Trump i Musk se za razliku od naše EU administracije slažu oko toga da ne treba uništavati poljoprivredu zelenim tranzicijama i zatvarati ljudima farme krava u ime očuvanja okoliša. Sjećate se možda prosvjeda poljoprivrednika zbog zelene politike naše EU? Shvaćaju da ne možemo zabraniti automobile na fosilna goriva, shvaćaju što je inflacija, tko ju je uzrokovao i kako se može riješiti. Za razliku od većine naših pametnih i nesposobnih nemožemo političara vlastitim rukama su stvarali svoju imovinu. Trump ne podržava rat u Ukrajini i zalaže se za mirno okončanje sukoba. Trump se inače, što je endemska rijetkost među svjetskim političarima, zalaže za zaštitu života od rođenja, protivnik je pobačaja, woke ideologije i nasilnog ubacivanja te ideologije u obrazovni sustav i zakonodavne okvire. Ako vam je slučajno promaklo Kamala Harris se zalaže za pravo na ubijanje djece u majčinoj utrobi do trenutka rođenja. Ako abortiraš dijete od 9 mjeseci i misliš da je to OK i da je to samo nakupina stanica ja mislim da tebi u glavi nešto nije OK. I onima koji te podržavaju. Ali eto ima žena i kod nas u politici koji slave svaki njen potez, pa malo povežite dva i dva. Znate kako naši vole kopirati sve iz Amerike, pa evo, bit će to zanimljivo pratiti. Ne mislim ja da su Musk i Trump neki spasitelji, ali borba za normalan život koju oni vode je odavno prerasla granice Amerike, doslovno.
Olimpijske igre napokon završile. Zatvorile se kako su se i otvorile. Ako doživimo procvat zdravog razuma igrokazi ovih igara će biti zapamćeni kao tamna mrlja francuske i olimpijske povijesti. No mrlja nisu sjajne medalje koje su naši sportaši osvojili. Ponovno smo se pokazali da smo sportska velesila, skoro pa sportsko čudo. Većina naših osvajača medalja nema idealne uvjete za trening, ma šta idealne, nema gotovo nikakve. A svako veliko natjecanje se vraćaju s medaljama. Svaki put ponovno pokažu da nije bitno što nemaš, nego što napraviš s onim što imaš. Svaki put dokažu da je bitna volja, rad i disciplina, a ne fensi dvorana, oprema i sponzori. Svaki put svijet ostavimo u čudu i svi se pitaju a kako, pa vas je tako malo, kako to uspijevate?
Gotovo svaki put kada se dogodi nešto veliko za našu zemlju nije zaslužan netko s vrha, netko tko je stalno na naslovnicama i na televiziji, netko tko prodaje maglu, nego uvijek to bude netko iz naroda. Neki sportaš koji marljivo trenira cijeli život, neki učenik koji marljivo pohađa redovnu školu pa uz to još dodatno svira, slika, pleše, pjeva. Netko tko ima vremena u svom životu pomoći nekome, a da to napravi samo zato što je to ispravno, a ne zato da dobije nagradu ili naslovnicu, poput naših vatrogasaca koji ostave zadnje atome snage na terenu da bi nekome spasili njegov dom. Pitam se gdje je inače taj naš narod. Vidim ga u tisućama kako pjeva pjesme na koncertima, kako maše hrvatskim zastavama. Gdje je inače taj moj narod? Vidim ga kako pjeva himnu kada dočekuje našu reprezentaciju, kako ponosno pjeva o ljubavi i domovini. Vidim ga kako se skuplja sa svih strana zemlje da bi odao počast svetom Anti u Antunovskom hodu. Vidim ga kako se skuplja u Međugorju u tisućama kako bi slavili i molili našu Majku. Ne znam im imena ni gdje budu inače, ali svako toliko ga vidim. Gledam ga ovaj tjedan u dugim procesijama s Gospinom slikom, u hodočašćima prema marijanskim svetištima, kako mu nije teško i po vrućini i po nesigurnom kolniku hodati kako bi proslavili Onu koja nas čuva i Onoga koji nas je otkupio i spasio. Vidim da u ovom teškom trenutku povijesti narod postoji. Tko nas stalno uvjerava da nismo dobri, da smo svi otišli? Da trebamo uvesti stranaca koliko je i nas da bi nam bilo dobro? Tko nas stalno omalovažava? Tko nam se s vjerom i domovinom izruguje? A tko to podržava? Povežite dva i dva. Samo pročitajte naslovnice. Čim su se biskupi napokon usudili progovoriti odmah su redakcije spremno čekale da nabace drvlje i kamenje, da ne dopuste bilo kome da shvati poruke onako kako su izrečene, nego su ih brže bolje oni izokrenuli i svjesno s naslovnica – lagali. I ne boje se lagati, ne boje. Lažu nam svaki dan, lažu nam godinama. Trude se da nas ne bude. No moj narod izgleda ipak lažima ne vjeruje.
Moj narod je snaga moje domovine, moja domovina ima budućnost. Moj narod ponosno korača u procesijama jer zna moj narod zašto i u čemu je tajna. Hoće li se i kod nas nekada pojaviti netko, osim svećenika, tko će imati hrabrosti poput američkih Trumpa i Muska ustati protiv lažnih ideologija? Netko tko će bezrezervno istinu nazvati istinom, a laž – lažima. Netko tko će bezrezervno ustati protiv smrti, netko tko će bezrezervno i hrabro reći – ja sam za život? Dijete u majčinoj utrobi je život. Dijete u majčinoj utrobi je budućnost naroda. Tko vas uvjerava da su ta djeca smetnja, a ne budućnost? Zašto vjerujete lažima? Zašto navlačite zlo na svoj narod? Hoće li kod nas doći netko koga neće biti strah što će o njemu reći naslovnice, jer zna da je bitno ono što je u srcu?
Taj netko je u mom narodu, samo ne znam gdje je sada. Ali znam da je tu negdje. Božje vrijeme je uvijek najbolje, kada dođe vrijeme posložit će se stvari. Moj narod je još uvijek tu, taj netko možda ni ne zna da je to njegov put, ali taj netko će doći. Proslavili smo Veliku Gospu, Gospu koja vjeruje u nas, koja nam je došla u toliko naših mjesta, možda malih, možda nepoznatih, a njoj su bila važna i velika. Pomogla je toliko naših ljudi, ljudi našega naroda, ljudi koji to jako dobro znaju, koji su zato ovaj tjedan slavili blagdan koji im je posebno srcu prirastao. Njoj je naš narod važan, zato mu je došla. Nije ona morala doći, nije ju Otac morao poslati, On je odredio da će doći k nama. Budite svjesni toga. Rekla je da će preko Međugorja spasiti svijet. Preko krunice ga je već spasila. Znam da vam to stalno ponavljam, ali treba ponavljati i treba shvatiti da nas Bog ljubi, da nam Bog ne laže. Bog je istina. Bog je život. Bog nam je dao Majku. Moj narod to zna, moj narod unatoč svemu to čuva. Neprijatelja mog naroda će uvijek biti, i unutarnjih i vanjskih, s krinkama ili bez njih, iako se u zadnje vrijeme i ne kriju. No moj narod se uvijek znao boriti. Moj narod vjeruje. Ako Bog u nas vjeruje, ako Gospa u nas vjeruje, vjerujte i vi. Čuvajte tradiciju mog naroda. Čuvajte vjeru. Vidjeli ste ovaj tjedan da je ona itekako živa. Svatko od nas ima svoju dionicu, svoj djelić borbe, svakome je povjereno nešto talenata s kojima možemo po vjeri činiti velike stvari. Naša snaga je u narodu. Svatko tko se bori želi znati da nije uzalud. Kroz vjekove naši borci su to znali. Znali su da nagrada ne mora i ne treba biti medalja ovdje na zemlji, nego vijenac slave na nebesima. Vijenac slave i vijenac pravednosti koji može dati samo onaj koji je pravi pobjednik. Nemojte se predavati bez borbe. Nagrada je velika, nagrada je vječna, medalja koja neće potamniti. Želim nam svima taj vijenac. Želim nam svima čuti riječi: ”dobar boj si bio, trku završio, vjeru sačuvao”.