Moram priznati da mi nedostaju ljetne temperature. Bilo bi puno ljepše uživati u Vinkovačkim jesenima po suhom. Kiša ionako kasni koji mjesec, mogla je pričekati još koji dan. A i dok su bile vrućine neMožemosi i slični su bili na godišnjem, valjda ne vole raditi po suncu. Tek su se vratili, a već su naporni. Dakle imaju oni svoju kandidatkinju za predsjednicu države. Demokratski su ju izabrali između samo jednog kandidata. Bude to slučaj i u drugim strankama. Ali pitam se zar nisu imali kandidata koji će barem na prvu izgledati kao da ulijeva povjerenje kao budući zapovjednik oružanih snaga?!
Ova gospođa Kekin, psiholog koji se ponaša kao pacijent koji je propustio terapiju, je jedna od najneurotičnijih pojava u našoj politici, uz njenu kolegicu Benčić. Žena toliko viče, histerizira i drma glavom dok priča o bilo kojoj temi da bi čovjek pomislio da je bila na prvoj crti obrane Bogdanovaca pa ima bogatog PTSP iskustva. Ustvari ona poput većine njenih crvenozelenih očito žali što nije aktivnije sudjelovala u Domovinskom ratu pa sad pokušavaju ponovno ispisati povijest. Doslovno to pokušavaju napraviti na fin način u udžbenicima povijesti već duže vrijeme za ciljanu publiku, a svojim medijskim topništvom za šire mase. Ova žestoka jesenska anti hrvatska kampanja im je krenula sa svih frontova.
Prvo su se šokirali što je netko predložio da se sluša himna prije početka nastave. Kaže Nino Raspudić, inače suprug Marije Selak Raspudić, kandidatkinje za buduću predsjednicu, mogla bi se himna obezvrijediti čestim izvođenjem. Wow. Već vidim buduću komunističku ideju zabrane misnog slavlja jer bi se moglo obezvrijediti čestim izvođenjem. Ne bi im trebalo dugo, možda bi to uspjeli u prvih sto dana vlasti. Koji su to mozgovi. Kad inače djeca slušaju himnu? Ako ju čuju slučajno prije početka TV prijenosa utakmice. Djeca srednjoškolske dobi većinom slušaju jutjub influensere jer su oni kul. Ne bi im škodilo malo poslušati nešto drugačije na rano jutro. Kažu da je doručak najzdraviji obrok.
Kažem žestoka jesenska antihrvatska kampanja jer ona to zaista je. Telegram stalno izvlači neke najgore primjere frustriranih mrzitelja svega što bi moglo pobuditi osjećaj nacionalnog ponosa ili potrebe za obiteljskim životom. Standardno nesretni Dragan Markovina ideju himne smatra opasnom jer ”Hrvatskoj prijeti opasnost od konačne potrage za neprijateljima”. Telegram sada ponosno predstavlja i neku nepoznatu Moniku Herceg kao našu najbolju pjesnikinju i u naslov stavi ”crkvene dogme treba raskrinkati…. ideja o svetosti obitelji napravila je toliko zla”. Ne mogu oni sebi pomoći.
Da nema Hrvatske, Crkve i obitelji koje još nekim čudom preživljavaju o čemu bi oni pisali. Ovako imaju stalnog neprijatelja protiv kojeg se bore. Markovina u biti ima odličnu ideju. Bilo bi baš lijepo da konačno provedemo lustraciju svih hrvatskih neprijatelja. Samo ne znam u kojoj zemlji bi on onda pisao, Jugoslavija mu se raspala. Inače, naslovi djela ove pjesnikinje su jako slični naslovima nalaza s patologije. Sve neki mrtvi i bolesni. Čini mi se ima i kod nje dosta patologije. Ne treba raskrinkati crkvene dogme, treba samo napokon javno progovoriti i raskrinkati namjere nje i njoj sličnih. A tek patologija kod one Hane Samaržije.
Aj što ta očito nesretna žena, jer kad pokušaš samoubojstvo barem po definiciji nisi sretan, stalno piše kontra crkve i obitelji, sad je oplela po domovinskom ratu. Hana piše u novinama koje uređuje supruga od Pupovca. Znam da stalno ponavljam jedno te isto, ali pokušavam vas natjerati da uočite uzročno – posljedičnu vezu. Neki dan Hana tako javno kaže kako je Domovinski rati bio mitološki. Pa da prestanemo više s tim. Valjda je OK veličati petokraku što oni svi koji se svrstavaju na tu lijevu stranu redovno čine. Od petokrake su i napravili mitologiju. Ima njih i u centru koji bi pod to lijevo, ali oni se prave fini. Hanu naživcirao prilog o ubijanju 33 hrvatska civila. Barem je točna brojka, ne kao brojevi srpskih žrtava iz II. svjetskog rata koji su svakim prilogom drugačiji. Mitologija o sreći koju smo slobodno živjeli u Jugoslaviji je iz dana u dan sve veća. Još malo će postati i bajka.
Žao meni te Hane jer nije ona svjesna svoje nesvijesti. Ali jesu oni koji ju koriste. I nju i pjesnikinju. Znaju oni jako dobro zašto ih koriste. Koriste ih već godinama za raspirivanje mržnje i ubijanje duše hrvatskih građana, ali u zadnje vrijeme su se baš aktivirali. Takve im dođu kao naručene. Nesretne i iskompleksirane žene koje svoje životno razočaranje sipaju kao žuč. Tolike godine se krive vrijednosti i stavovi serviraju kroz javni prostor da su ljudi toliko naviknuli na njih da više niti ne reagiraju. Sada kada vide da netko opet piše protiv hrvatske zastave i himne više nisu sigurni je li himna napredna ili nazadna stvar za jednu državu i njen školski sustav.
Ovi što misle da je himna nazadna imaju spremne svoje školske programe, ne brinite. Je li se netko sjeća neke države koja je opstala tako što su se njeni stanovnici izrugivali njenoj himni, jeziku ili njenoj povijesti? Najtužnije je što te Hane i pjesnikinje imaju svoju publiku koja njihovu mržnju prema zemlji u kojoj žive pozdravlja s oduševljenjem. Evo ja se ne sjećam, ali molim vas recite mi vi koji se sjećate je li se u bivšoj državi smjelo ovako javno pljuvati po Titu i Jugoslaviji? Ili jesu li Hrvati smjeli ovako javno pljuvati po Srbima? I da te onda još i nacionalne novine slave za to tvoje herojstvo? Pa mi u medijima više znamo o tome što o bilo čemu u Hrvatskoj misli neka srpska starleta ili ”hrvatski” povjesničar koji baš slučajno sa svog gledišta ništa dobro o Hrvatima u povijesti ne vidi. Ni u II. svjetskom, a ni u Domovinskom ratu.
Ali u pravu je Hana u jednoj stvari. Ovo je mitološki rat. Nije stvarni, ne još. Ne borimo se mi ovdje protiv krvi i mesa, borimo se protiv nečeg što mnogi još ne vide i ne shvaćaju da je borba itekako stvarna. No sve češće se može vidjeti, posebno na raznim paradama i performansima. Tako je prošli tjedan jedna umjetnica, koja je uz to još i političarka zeleno lijeve orijentacije i muslimanka porijeklom iz Bosne, a živi u Švicarskoj, pucala u sliku Blažene Djevice Marije koja u naručju drži dijete Isusa. Ispalila je tako u glavu Isusa i Marije zastrašujuće precizno nekoliko hitaca, sve uredno zabilježila i ponosno objavila na društvenim mrežama. Poslije ovakvog performansa slijedi klasična isprika kako ona eto nije znala u što puca, a baš ta fotografija joj je bila pri ruci, pa eto sad joj je kao žao. E sad, ako pokušamo naći nešto pozitivno u svemu tome pozitivno je što nosi uz sebe sliku Majke Božje i Isusa. Ono što je zastrašujuće je da je porijeklom iz Bosne i da tako dobro gađa baš u Isusa, nije se zabunila pa pucala u sliku Muhameda. Ima li njih još u Bosni koji ovako dobro treniraju pucanje u katoličke slike? Možda su za svoje performanse već tražili financijsku podršku ministarstva kulture. Je li i njima Domovinski rat samo mitološki?
Ovaj tjedan smo obilježili blagdan Preslavnog imena Marijina kojim se sjećamo pobjede kršćana nad Osmanlijama kod Beča 1683. godine kojom je zaustavljena njihova okupacija Europe zahvaljujući molitvama krunice koje su Majka i njen sin uslišili. Tristotinjak godina kasnije u toj istoj Europi muslimani pucaju u Majku Božju i Isusa, a samoprozvane pjesnikinje misle da su pametnije od crkvenih otaca. Novinari koji su upregnuti u političke ciljeve godinama uspješno vrše ispiranje mozga kako bi ubili u ljudima osjećaj ljubavi i poštovanja prema svom Bogu, prema svojoj državi i prema svojoj obitelji, a prvenstveno prema životu. Koliko god se neki prodavali kao napredni uvijek im u biti smeta isto.
Uvijek im smeta kršćanstvo, uvijek im smeta obitelj i uvijek im smeta život. Uvijek se sve svodi na isto, bilo to prije 300 ili prije 30 godina. Bila je tako jedna naslovnica neke isto jako osviještene gospođe koja je rekla da su roditelji najveća prepreka edukaciji djece. Mislila je na edukaciju po mjeri lijevih nevjernika. Ako se nastavi ovako osim roditelja zaista neće biti nikoga tko će moći sačuvati našu djecu na pravom putu, jer ako sve ostalo postane napredno i bezbožno i odrekne se svog kršćanskog korijena i temelja nemamo što očekivati od budućnosti. Roditelji imaju možda više nego ikad obvezu da djecu zaista odgajaju i uče pravim vrijednostima, da zaista čuvaju djecu od svijeta koji čeka da ih proždre. Ali u pravu je ova napredna profesorica, sreća nismo mi siročad, mi imamo nebeskog Oca i Majku koji nas čuvaju. Koji su zadnja prepreka zlu ovog svijeta koje nam je na vratima. Ima nas još koji vjeruju da i danas jedno Preslavno Ime može zaustaviti zlo, koliko god se situacija činila nemogućom. Pa dok oni vrište s naslovnica neki drugi se i danas, kao i prije 30 i prije 300 godina, u tišini mole za pomoć.