Kraljica Katarina Kosača Kotromanić, posljednja bosanska kraljica, umrla je na današnji dan u Rimu 1478. godine. Iako nije službeno pokrenut postupak za njenu beatifikaciju hrvatski narod u Bosni i Hercegovini ju časti kao blaženicu.
Katarina Kosača rođena je između 1424. i 1426. godine u Blagaju pored Mostara, kao kćer velikog vojvode Stjepana Vukčića Kosače, vlasnika mnogobrojnih posjeda i jednog od najuglednijih ljudi onog vremena. Rođenjem nije bila katolkinja već pravoslavne vjere, a udajom za Stjepana Tomaša Kotromanića, nasljednika bosanskog kraljevstva, prihvatila je katoličanstvo i postala kraljica Bosne.
Katoličku pouku primila je od bosanskih franjevaca, a prema nekim povijesnim izvorima bila je franjevačka trećoredica. U braku je rodila troje djece, a kako je kralj Stjepan je imao i sina iz prvog braka koji je bio nasljednik krune Katarini je priznato zakonito pravo kraljice majke. U to doba Osmanlije su malo pomalo zauzimale bosanske i hrvatske teritorije, dok napokon 1463. sultan Mehmed II. nije pokorio Bosnu.
Katarinino dvoje djece odvedeno je u tursko roblje, a o sudbini trećeg djeteta nemamo pouzdanih saznanja. Kralj Stjepan Tomašević izgubio je život boreći se protiv Turaka, a Katarina, izgubivši supruga i djecu, bježi u Dubrovnik. Tamo je ostala oko tri godine pokušavajući saznati nešto o svojoj djeci, a kada to nije uspjela otišla je u Rim gdje ostaje sve do svoje smrti.
Budući da je bila kršćanska kraljica u bijegu od osmanlija ondašnji pape su joj pružile utočište i pomoć. U Rimu je živjela kao udovica, pomagala je u radu kršćanskog karitasa, aktivno sudjelovala u franjevačkoj zajednici, a prema kronikama franjevačkog reda nosila je habit i živjela prema pravilu svetog Franje. Do kraja života nije uspjela pronaći djecu, a kako je bila jedina zakonita predstavnica bosanskog kraljevstva 20. listopada 1478. godine načinila je oporuku u kojoj je pred franjevcima, svjedocima oporuke, razdijelila svoje zemaljske stvari. Darivala je franjevačku crkvu u Araceli u kojoj je i pokopana, svoje stvari iz dvorske kapele poklonila je hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, a svetačke moći crkvi sv. Katarine u Jajcu. Njena oporuka ima veliko povijesno značenje jer je bosansko prijestolje u baštinu ostavila Svetoj stolici i to u slučaju da se njena djeca, sin Sigismund i kćer Katarina ne pronađu i ne vrate s islama katoličkoj vjeri. Nakon njene smrti prema njenoj želji pokopana je u franjevačkoj crkvi u Araceli, a njen grob je mjesto koje posjećuju brojni hodočasnici. Kraljica Katarina postala je uzor kršćanskog života i vjere, koja je svoju kraljevsku veličinu i dostojanstvo zadržala i u teškim vremenima i sačuvala prijestolje svog naroda za vječnost.
Povodom 600. obljetnice rođenja kraljice Katarine u mostarskoj katedrali upravo danas će se održati svečana sveta misa i prigodni recital u spomen na posljednju bosansku kraljicu.