Blagdan je Čudotvorne medaljice; evo kako je nastao jedan od najpopularnijih privjesaka!

FOTO: hv

Danas je blagdan Čudotvorne medaljice, odnosno  Blažene Djevice Marije od čudotvorne medaljice. Vjerojatno ste puno puta vidjeli ovu medaljicu, ali možda ne znate kako je ona nastala i što zapravo predstavlja. Naime, u 19. stoljeću u Francuskoj živjela je Sveta Katarina Labouré. Bila je redovnica Milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskog, ponizna i požrtvovna redovnica, možda na prvi pogled slična ostalima, međutim nju je Gospa izabrala za posebnu zadaću. Naime svetoj Katarini se Blažena Djevica Marija ukazala nekoliko puta, prvi puta u noći između 18. i 19. srpnja 1830. u samostanu, a ponovno baš na današnji dan 27. studenog 1830. godine. Blažena Djevica Marija joj je prilikom ukazanja rekla: ”Daj napraviti medalju s prizorom koji vidiš; sve osobe koje ju budu nosile, primit će velike milosti. Obilne će milosti biti za osobe koje ju budu nosile s pouzdanjem.”

Sveta Katarina Gospu je vidjela obučenu u svilenu haljinu boje bijele zore, s koprenom koja joj je se spuštala od glave sve do nogu. Gospa je stajala na zemaljskoj kugli, odnosno na polovici zemaljske kugle, a u ruci je držala manju zemaljsku kuglu. Na prstima je imala prstenje urešeno dragim kamenjem, iz nekih su isijavale prekrasne zrake, dok iz nekih nisu. Gospa je imala pogled uperen prema nebu, a pod njenim nogama je bila zmija. Na poleđini medaljice nalazilo se slovo M, a iznad njega Isusov križ. Ispod ovih monograma bila su Presveta Srca Isusa i Marije.

Sveta Katarina je svoja viđenja povjerila svom ispovjedniku, no on joj nije povjerovao. Dvije godine kasnije napokon je napravljena prva medaljica. Dopuštenje za izradu medaljice dao je pariški nadbiskup De Qelen, a iskovana je pod nadzorom oca Aladela. Do 1836. godine izrađeno je više od osam milijuna medaljica, a započelo je i kanonsko ispitivanje ukazanja. Sveta Katarina je bila vrlo tajanstvena i nije željela govoriti o ukazanjima. Povjeravala se svom ispovjedniku i poglavarici samostana,  umrla je u anonimnosti i tek kasnije se saznalo za njena viđenja. Tijelo joj je i dan danas neraspadnuto i nalazi se u Parizu. Blaženom je proglašena 1933., a svetom 1947. godine.

Po medaljici mnogi su zadobili brojne milosti, baš kako je Gospa i obećala. Medaljica je tako s vremenom proglašena čudotvornom. Među najpoznatijim čudima su obraćenje francuskog prelata Domenica Dufour de Pradta koji je od čovjeka ”zabranjenog” za Crkvu nakon susreta s čudotvornom medaljicom postao obraćenik, do primjera obraćenja Alfonsa Ratisbonnea 1842. godine, Židova koji je s porugom gledao na katolike, da bi na nagovor baruna De Bussiera stavio medaljicu oko vrata i u vremenu nakon toga, 20. siječnja 1842. u rimskoj crkvi sv. Andrije dellla Fratte u čudesnom viđenju ugledao Gospu u liku poput onoga na čudesnoj medaljici. Kasnije je prihvatio katolički nauk, krstio se i svojim snažnim svjedočenjem pomogao širenju ove pobožnosti.

Papa Leon XIII. proglasio je vjerodostojnim čudesno obraćenje Ratisbonnea te je 1894. odobrio posebna prava i oprost pariškoj nadbiskupiji ustanovivši blagdan Čudotvorne medaljice. Sveti  Maksimilijan Kolbe, poljski franjevac i veliki štovatelj Blažene Djevice Marije, posebno je doprinio  širenju čudotvornih medaljica, stoga ga nazivamo i apostolom medaljice. Poticao je njeno širenje i posvetu Bezgrešnoj, a to je činio i za vrijeme zatočeništva u Auscwitzu. Poznato je da je inicirao osnivanje  Vojske Bezgrešne, a njemu pripisujemo i molitvu koju najčešće povezujemo uz čudotvornu medaljicu:

O, Marijo bez grijeha začeta,
moli za nas koji se Tebi utječemo
i za sve one koji se Tebi ne utječu,
a naročito za neprijatelje svete Crkve
i za sve one koji su Tebi preporučeni!