
Danas slavimo svetu Luciju, djevojku koja je zbog svoje čvrste vjere herojski podnijela mučeništvo i postala jedna od najpoznatijih svetica čije lijepo ime koje znači svjetlost nose mnoge naše žene, djevojke i djevojčice. Živjela je od 284. do 303. godine, za vrijeme cara Dioklecijana.
Prema predaji bila je kćer bogatih roditelja, rano je izgubila oca, a majka joj se teško razboljela. S majkom je hodočastila na grob svete Agate kako bi molile za majčino ozdravljenje, a tamo joj se navodno sveta Agata ukazala rekavši joj da će njena majka ozdraviti zbog Lucijine čvrste vjere i da će Bog zbog Lucije proslaviti Sirakuzu. Lucija je iz zahvalnosti Bogu odlučila sav svoj imetak još za života razdijeliti siromasima, navodno rekavši:
”Kad nam na putu treba svjetlost, svjetiljku nosimo pred sobom, a ne za leđima. Tako i naša dobra djela trebaju svijetliti pred nama dok putujemo u vječnost.”
Zbog Lucijine kršćanske vjere i načina života optužili su je pred vlastima, a kako se ona nije željela pokoriti rimskim bogovima već je ponavljala da je službenica Gospodina koja čisto živi osudili su ju na mučenje. Navodno su ju pokušali na silu osramotiti u javnoj kući, ali ju nisu mogli ni pomaknuti s mjesta, navodno ni pomoću jarma volova. Nakon toga su ju pokušali zapaliti, polivši ju smolom i vrelim uljem, ali ni vatra joj nije naškodila. Okrutni mučitelji su joj u bijesu proboli vrat mačem, a kao da svi ovi užasi nisu bili dovoljni čak su joj i izvadili oči. Navodno je sveta Lucija i bez njih čudesno vidjela i svojim krvnicima prorekla prestanak progona kršćana.
Postoji i legenda prema kojoj je je Lucija sama sebi iskopala oči i poslala ih mladiću koji ju neprestano uznemiravao jer nije htjela biti njegova, nakon čega je on sam postao kršćanin obrativši se zbog njene čvrste vjere, a Bog je Luciji čudesno povratio vid i dao nove oči. Zbog ovih legendi Luciju zazivamo kao zaštitnicu slijepih i slabovidnih.
Narodni je običaj da se upravo o blagdanu svete Lucije sije božićna pšenica koja će do Božića niknuti kao simbol novog života koji nam svima dolazi s Kristovim rođenjem. Ali isto tako, sijanje pšenice vezano je uz plodnost, a nerijetko se kaže ‘kako ti božićna pšenica rodi takva će ti i godina biti’.
Božićna pšenica počinje se sijati na svetu Barbaru (4. prosinca), svetog Nikolu (6. prosinca) ili na dan Marijina Bezgriješna Začeća (8. prosinca), a blagdan svete Lucije zapravo je posljednji dan kada bi trebali posijati pšenicu ukoliko želite biti sigurni kako će vam izrasti dovoljno velika i bujna da je možete ponosno staviti na blagdanski stol s hrvatskom trobojnicom.
Svim Lucijama, Lucama, Lucijanama i Lucijanima sretan imendan i neka nam svima oči čuva zagovor svete Lucije!