Došla nam je prva nedjelja došašća, započelo je vrijeme priprave za najdraži blagdan, blagdan rođenja Spasitelja, blagdan Božića. Blagdan koji kalendarski dolazi u zimi, a stvara najtoplije osjećaje i ugrije sva srca.
Došašće je vrijeme koje je obojano ljubičastom bojom pokore, bojom poniznosti, koja nas podsjeća da trebamo dostojanstveno hoditi kroz dane pred nama, dostojanstveno se pripraviti i dušom i tijelom, ali ne u žalosti, već u poniznoj radosti, jer nije svakidašnji događaj dočekati onoga koji je najveći od svih rođenih, dočekati onoga koji cijeli svijet drži u rukama, a koji je došao tako malen i ponizan najvećoj od svih žena u naručje.
Danas smo se okupili oko blagdanskog stola i upalili prvu svijeću, svijeću nade. Nada koja gleda dalje od svakodnevice, koja daje smisao i kada se čini da ga nema, koja daje snagu za hod u dobroti i istini. Nada koja naviješta, a liturgijska čitanja proročki govore – dolaze dani kada će se ispuniti obećanje što ga Gospodin dade domu Izraelovu. Nada koja učvršćuje vjeru i podsjeća – budni budite i u svako doba molite da uzmognete stati pred sina Čovječjega.