Predsjednik Milanović je prisegnuo drugi put. Nije se modno uskladio sa suprugom, njegova kravata i njena haljina nisu se slagali, ali osim modnih kombinacija opet je prijepor nastao oko odabira izvođača. Ovaj put nije bila Josipa Lisac nego mala Filipinka iz Međimurja. Djevojčica predivno pjeva, svaka čast, izbor pjesme odličan. Tu djevojčicu smo već viđali po televizijskim natjecanjima, bilo je i onih koji su pjevali bolje od nje, tako da ako tražimo savršen dječji glas možda ona ne bi bila pobjednik. Ono što ju izdvaja od ostalih koji su pjevali je da je Filipinka koja pjeva hrvatsku pjesmu. Nisam sigurna koju poruku je predsjednik želio poslati. Ako je poruka kako i stranci trebaju voljeti našu zemlju onda je u tome uspio. Ako je poruka kada biram između mnoštva talentiranih malih Hrvata biram nekog tko je druge nacionalnosti onda je isto uspio. Možda ga je njegov PR mogao savjetovati da pozove malog Marina Vrgoča, pobjednika natjecanja The Voice Kids koji je više puta rekao da mu je dida dao za kartu od svoje mirovine, pa bi tu poslali poruku podrške Marinu, djeci koja se trude, uče, rade, hrvatskim roditeljima koji nisu napustili zemlju i didi koji je otkinuo od male penzije. Ali to je predsjednikova fešta pa on bira.
Predsjednik je birao i goste. Pozvao tako najstariju živuću partizanku koja se hvalila kako je bila prisutna prilikom pokolja fratara u Širokom Brijegu prije 80 godina kada su partizani kod Franjevačkog samostana i crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije ubili 12 franjevaca i još 72 civila. Svjedoci navode kako su ih prvo mučili, vezali žicom, potom ubili, a neke čak i žive spalili. Dostojno su sahranjeni tek 1970. godine. Koju poruku je predsjednik ovime htio poslati? Ako je poruka kako se divi „hrabrosti“ ove partizanke onda me još jednom iskreno razočarao. Ako je poruka bila kako imamo samostalnu Hrvatsku u kojoj gotovo 34. godine nitko nije htio ili nije mogao pokrenuti postupak kako bi se kaznili počinitelji ovih stravičnih zločina onda je uspio cijelom svijetu pokazati koliko se naša država brine da obrani čast i krv nevino ubijenih. No ne moramo ići tako daleko do II. svjetskog rata, možemo to isto utvrditi i za žrtve Domovinskog rata. Možda je Milanović htio to sve pokazati pred kamerama pa da zapamtimo tko je sve oduševljeno s osmijehom pozdravio najstariju partizanku. A SDP valjda misli da im je Milanović učinio dobar PR.
U Hrvatskoj se nažalost počelo događati isto ono što se događa diljem Europe. Migranti, tj. strani radnici počeli su silovati naše djevojčice i žene. Niti jedna udruga za ženska prava, centri i akademije kako se vole nazivati, nije javno ustala prosvjedom protiv ovih događaja. Sve odreda takozvane „ženske“ udruge šute. Ali redovno su jako glasne kada treba prosvjedovati protiv molitelja na trgu, protiv Hoda za život, nerođenih i Crkve. Sad će netko reći zašto Bog dopušta takva zla. Mislim da nije on kriv što netko u Hrvatskoj više misli na vlastiti džep i zarađuje na dovođenju stranih radnika koji su zaštićeni kao lički medvjed dok su naše žene i naši radnici ostavljeni na milost i nemilost vukovima. A vi žene koje i dalje mislite da su „ženske“ udruge tu da vas štite razmislite još jednom.
Neke poruke treba shvatiti ozbiljno, neke ipak ne. Europski čelnici su očito ozbiljno shvatili poruke američkog potpredsjednika koje im je izrekao u Münchenu prije nekoliko dana pa su neki zbog toga čak pustili i suzu. To plakanje visokog europskog dužnosnika mi je vrh europskog licemjerja. Odrasli muškarac kojem bi trebali vjerovati da vodi Europu u vremenu kada III. Svjetski rat visi u zraku plače zbog nečijeg govora. Uistinu političar koji ulijeva povjerenje. Europski političari nisu nijednom pustili suzu zbog europskih građana, posebno djece, koji umiru u nasilnim napadima migranata diljem Europe. Nisu nijednom pustili suzu zbog toga što svojim suludim zelenim politikama uništavaju europsko gospodarstvo i poljoprivredu. Nisu nijednom zaplakali pred kamerama pa čak ni bezosjećajno izgovorili bilo kakvu ispriku za korona teror koji su provodili, za cjepivo koje su nam nametnuli, koje je ne zaboravimo predsjednica Europske komisije naručivala SMS-ovima koje je izgubila, a nisu baš pokazali ni da im je žao zbog onog otvaranje Olimpijade kojem su svi zdušno pljeskali u Parizu. A sad plaču što im je netko rekao da je Europa praktički uništila samu sebe. Brže bolje su se išli skupiti kod Macrona da bi dogovorili šesnaesti paket mjera sankcija Rusiji, koje nisu funkcionirale ni u prvom paketu.
Nisam stručnjak za geopolitiku, ali mislim da je Trump ipak pretjerao kada je rekao da je Ukrajina agresor. Uz sve dobro koje Trump radi u Americi na ukidanju woke ideologije, zelene ideologije i modernog komunizma, mislim da ovdje hoda po vrlo tankom ledu i igra neku igru koju samo on razumije. Možda je samo stvar u parama, kao u onoj staroj poslovici, ni kod babe nema džabe. Izgleda da nema ni kod Amerikanaca. Trump je ipak poslovni čovjek, a čini mi se da ukrajinskom predsjedniku između ostalog zamjera i to što ne posluje s njim onako kako je ovaj to zamislio. A možda Trump samo blefira kako bi natjerao Europu da se probudi iz dugogodišnjeg sna u kojem je Europa novce iz europskog proračuna usmjeravala u promoviranje LGBT ideologije i zeleno uništenje gospodarstva dok je ostatak svijeta ulagao u IT tehnologiju i naoružanje. Američki potpredsjednik je rekao još jednu zanimljivu stvar. Prva islamska zemlja na svijetu koja će imati nuklearno naoružanje će biti Velika Britanija. Možda zvuči kao još jedna američka provokacija, ali nije daleko od istine. Jednu od najstarijih europskih država preplavili su muslimani koji će uskoro postati demografski brojniji od domaćeg britanskog stanovništva. Muslimani ne žele zadržati britansku kulturu već javno govore da treba sve nevjernike, dakle stanovništvo koje nije muslimanske vjeroispovijesti, poniziti i obratiti na islam. Zvuči poznato? Kao da smo takve ratove već gledali u prošlosti. A sada se europski čelnici čude i plaču što se ekstremni muslimani i dalje ponašaju isto – kao ekstremni muslimani. Kako god, godina pred nama će biti i više nego zanimljiva.
Neke poruke možemo doslovno shvatiti jer su upravo tako i izrečene, kao poruke srpske veleposlanice koja prije nekoliko dana samom centru Zagreba uzrujano drži govor o tome kako pjesma „Ako ne znaš što je bilo“ govori o zločinačkom pothvatu, štoviše optužuje Hrvatsku za udruženi zločinački pothvat i navodi kako je Srbija puno uspješnija u suočavanju s prošlošću nego Hrvatska. Dakle u našoj zemlji, neovisnoj i slobodnoj, predstavnici Republike Srbije javno drže gotovo huškačke govore prepune laži, za to dobiju gromoglasan pljesak okupljenih građana, a sve to još financira – Republika Hrvatska. Veleposlanica Srbije se pravi da ne zna da je njena zemlja proglašena sudionicom u udruženom zločinačkom pothvatu i u Hrvatskoj i u BiH. Lijepo joj je to objasnio Luka Mišetić, čak joj je uz objašnjenje pokazao i dokumente koji to dokazuju. No nije ona jedina u Hrvatskoj koja ima potrebu prepričavanja povijesti onako kako njoj odgovara, nažalost imamo ih i previše. Prije samo tri dana bila je godišnjica mučkog ubojstva dr. Milana Šufflaya, hrvatskog političara i znanstvenika, koji je svoje domoljublje platio mučeništvom. Velikosrpska politika mu je preko svojih produženih ruku ubojica pod okriljem mraka razbila glavu čekićem. Šufflaya su izbacili iz povijesnih knjiga, valjda im je bio toliko opasan. Ni danas ga puno ne spominju. Šufflay je smatrao da je ideja jugoslavenstva za Hrvate opasnija od velikosrpstva. Što mislite, možda ga ni danas ne spominju jer je i danas opasan ovoj manjini koja Hrvatsku još uvijek drži okupiranom.
Cijeli tjedan slušamo poruke iz Vatikana koje govore kako je zdravstveno stanje pape Franje jako loše. Mnogi „vjernici“ su odmah počeli s neumjesnim komentarima kada će papa umrijeti, tko će biti idući papa, komentiraju je li ovaj dobar ili loš, svi misle da su veći vjernici od samog pape. Zaboravili smo da je ovaj papa Kristov namjesnik na čelu naše Crkve, koju ni vrata paklena neće nadvladati, ma kako se možda na trenutke činila mala i slaba, ona neće nestati. Ljudi su zaboravili da je isti taj papa Franjo, kao i papa Ivan Pavao II., molio za posvećenje Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinu, onako kako je to sama Gospa u Fatimi tražila, kako bi se zaustavili ratovi i kako bi zemljom zavladao mir. Zaboravljamo kako je Gospa u Fatimi prije više od stotinu godina pozvala svijet na molitvu i pokoru, upozoravajući na strašne ratove koji će se dogoditi ako ljudi ne prestanu vrijeđati Boga. Zaboravili smo tko upravlja svime. Nisu to ni Trump ni Putin. Ne možemo mi promijeniti svijet. Ali Bog može. Gospa nas je već ranije spasila i od islamske opasnosti i od rata, nemojmo misliti da nas je sada zaboravila. Nije. Samo je Europa zaboravila na nju. Zaboravila je da je Europa kolijevka kršćanstva i zapadne kulture. Ne kolijevka islama, woke ideologije, abortusa i eutanazije. Kolijevka kršćanstva koje je oblikovalo svijet koji poznajemo. Bez kršćanstva Europa gubi identitet, naš svijet polako nestaje. To je toliko jednostavno. Suze europskih čelnika ne znače ništa, osim ako ne puste suze pokore i zaštite dušu Europe. Sve ostalo samo je dobra gluma.