Najljepša stvar ovog tjedna – Hrvatska ima još jednu medalju sa Svjetskog prvenstva. Uvijek nam je žao zbog propuštenog zlata, ali itekako smo imali što slaviti. Rukometaši su imali veličanstven doček, ponovno smo mogli vidjeti hrvatski narod kako je zajedno, sretan i ponosan. U jednom trenu mi se učinilo da će netko poviknuti Za dom, no to se ipak nije dogodilo. Nismo pružili to zadovoljstvo dežurnim kritičarima i analitičarima koji su ponovno okupljanje tolikog broja građana koji slavi Hrvatsku pokušali prikazati kao veličanje ustaštva. Srpski mediji su svojim građanima ovaj doček „objektivno“ prenijeli uz naslov: „Ustašijada! Srbomrzac Tompson veličao klanje i pevao hrvatskim rukometašima“. Gledala sam doček i nisam čula nijednu riječ kojom se veličalo nešto drugo osim domoljublja i uspjeha naših sportaša, ali i očito i srpski mediji imaju zadaću obrazovanja svog naroda kao što to rade i neki hrvatski. Informeru je „Ako ne znaš što je bilo“ „ratno-huškačka pesma“. Što reći, kažu da je sve u oku promatrača. Nije meni problem što srpske novine stalno pokušavaju zakuhati novi rat u „regionu“, problem je što to u Hrvatskoj rade „hrvatski intelektualci i novinari“.
Dakle svjedočili smo prosvjedima „intelektualne mladeži“ koja s natpisima na ćirilici poziva na solidarnost s prosvjedima u Srbiji. To bi sve još kao mogli upakovati u celofan mlado-ludo-sjedi na hladnom betonu, ali pozivanje na obnovu Jugoslavije na istim tim prosvjedima i izjave neke cure koja je valjda vođa zagrebačkih studenata da treba uvesti reda u „regionu“ samo naivnima može biti skroz nedužno i simpatično. Netko bi joj trebao objasniti da taj „region“ odavno ne postoji, Hrvatska je otišla u briselski region, a Srbija ostala u svom balkanskom. Region se raspao prije 34 godine, a činjenica da studenti veličaju Karla Marxa i s ovako usađenim idejama izlaze s “hrvatskih“ fakulteta samo jasno pokazuje da smo rijetka zemlja koja je dobila rat, a gubi bitke koje i dalje traju.
Thompson smeta skoro svima. Na kratko je prestao smetati političarima jer se ipak bliže lokalni izbori. Tako Ivana Kekin svisoka poručuje da ga nema smisla zabraniti u Zagrebu, ali ona to neće slušati. Pa logično, možda će u isto vrijeme paliti trnjanske kresove i pjevati mladu partizanku s Idom Prester. Hrt-ova propagandna emisija „Kod nas doma“ opet briljira. Sastali se Bruno Šimleša, Nevena Rendeli i još neki lik kojem nisam zapamtila ime, pa poveli dubokoumnu raspravu o tome je li Thompson trebao pjevati na dočeku. Nevena Rendeli valjda ne zna sama razmišljati pa je pitala umjetnu inteligenciju što misli o tome, a umjetna inteligencija joj je dala odgovor u stilu svojih komunističkih kineskih kreatora, sažeto – da je pametnije izbjeći Thompsona. Nevena se s tim odmah složila. Možda njena mržnja prema Thompsonu ima neke veze što je davno prekinula i ljubav prema Mirzi Džombi. Umjetna inteligencija izgleda ipak nije imala sve podatke na temelju kojih joj je odgovarala. Na to njen sukomentator izjavi: „Odabir pjesme je dio naivnosti koja u sportskom umu postoji.“
Njih troje u studiju su dakle zaključili da rukometaši očito nisu dovoljno pametni pa zato biraju Thompsona. Naivni sportski umovi diljem Hrvatske su vjerojatno bili na svom treningu dok su ovi sjedili pred kamerama i omalovažavali ih. Nevjerojatna je količina bahatosti kojom se lijevo orijentirani novinari i političari odnose prema narodu. Redovno sami sebi tepaju kako su progresivni, intelektualci, napredni. Kad makneš taj epitet uglavnom ostane hrpa ljudi koji nemaju ni dana radnog staža na pravom poslu kod nekog privatnika jer gotovo svi redom rade u raznim udrugama civilnog društva, fakultetima i ustanovama, odnosno žive isključivo od naroda, od poreza koji je netko drugi zaradio, pa ga je država poklonila njima, jer je njihov rad u civilnom sektoru toliko važan za razvoj naše domovine.
No i ovo financiranje se mijenja iz korijena. Barem u SAD-u. Danima već pratim kako Trumpova administracija javno objavljuje što se sve financiralo iz američkog proračuna dok su njihovi građani muku mučili s inflacijom, kao što i mi to i dalje radimo. Dakle Trump ukida nepotrebnu državnu potrošnju i taj posao je povjerio Elonu Musku. Musk je doveo nekoliko mladih informatičkih genija koji su uletjeli u urede USAID-a, američke agencije za međunarodnu pomoć, pa počeli pretresati dokumentaciju i isplate koje je ta agencija imala diljem svijeta. USAID je tako novcima američkih poreznih obveznika financirao „nezavisne“ medije širom svijeta, prema neki podacima oko 6.000 novinara i 700 medijskih agencija, među kojima su Reuters, New York Times i Politico, koji su bili glasnogovornici nametanja korona mjera i ucjenjivanja ljudi zatvaranjem u kuće, nošenjem maski, testiranjima i cijepljenima. Sjećate se kako su naši mediji u koroni stalno citirali Reuters? Nadalje, USAID je financirao transsrodni aktivizam i ideologiju širom svijeta. Sad je valjda malo jasnije zašto su svi mediji ponavljali jedno te isto i zašto se transsrodna ideologija munjevito širila svijetom.
Tako je npr. plaćeno 1,5mlijuna dolara za unapređenje raznolikosti u Srbiji, 2 milijuna dolara za promjene spola i LGBT aktivizam u Gvatemali, 32.000 za transsrodni strip u Peruu i tako dalje. Financirali su i migracije diljem svijeta, pa čak i zloglasni Hamas, ali kako kaže američki demokratski senator Chris Van Hollen to su radili samo da bi osigurali da neko palestinsko dijete može preispitivati svoj spol, odnosno za gay pitanja. Sigurna sam da je Hamas te novce trošio baš za to, ne za oružje i slične stvari. Čekamo da dođu na red i isplate prema Hrvatskoj. USAID je dio američkog državnog aparata. Američkim državnim aparatom su upravljali američki demokrati na čelu s predsjednikom Bidenom. Stranka koja se naziva demokratskom je zapravo financirala medijsku cenzuru i jednoumlje diljem svijeta. Biden, koji se deklarira kao katolik, je bio na čelu vlade koja je financirala ideologiju koju u svojoj biti ruši sve ono što je kršćansko i katoličko. Nije teško ovdje povući paralelu s europskim i hrvatskim kršćanskim strankama. Nas isto vode katolici. Teško je samo prihvatiti da netko svjesno uništava naš svijet.
Čovjek se opravdano pita zašto bi netko to učinio? Zašto bi netko svjesno uništavao temelje zapadne civilizacije. Takve stvari se ne rade slučajno, rade se sustavno i to puno duže od prošle četiri godine Bidenovog aparata. Godinama slušamo priče o „dubokoj državi“ koja upravlja svjetskim procesima. Očito je upravljala američkim demokratima. Dok obični ljudi misle kako će podići djecu, osigurati krov nad glavom, platiti režije, fakultete, isplatiti plaće radnicima, neki drugi za to vrijeme od vašeg poreza plaćaju npr. promoviranje tuđih seksualnih sklonosti. Kako se nisu sjetili financirati npr. dječji doplatak za svu djecu, besplatne treninge, besplatan prijevoz učenika, lijekove za teško bolesnu djecu, ortopedska pomagala, automobile za višečlane obitelji i tako dalje. Kako se naša vlada ne sjeti financirati takve stvari, već putem ministarstva kulture plaćaju performanse kojima se kršćanima izruguje, a napredni intelektualci nama običnim ljudima tumače da je to umjetnost ali mi nismo valjda dovoljno pametni da ju razumijemo. Kako EU ne vidi opasnost u puštanju hordi i hordi ilegalnih migranata među svoje stanovnike koji bespovratno mijenjaju kulturnu i demografsku sliku Europe?
Ništa nije slučajno, a kada vam je ključan element borbe za naprednost uništenje života onda ne trebate biti jako napredni nego sasvim jednostavni da shvatite da onaj tko želi uništiti život jednostavno nije s božje strane. Je li pozadina svega možda samo vječna borba dobra i zla? Moderni čovjek misli da je prenapredan za takve stvari, napredni intelektualci nas pokušavaju uvjeriti da čovjek ima samo tijelo, a ne i dušu. Takve napredne intelektualce smo nekad nazivali jednostavno komunistima i oni su se time ponosili, ali danas više vole uvriježen naziv napredna ljevica, rijeke pravde, platforme koje mogu i slično. Je li baš slučajno to što je Biden pretposljednjeg dana svog mandata ponosno ušao u masonsku ložu? Pa mogao je postati i izviđač, član kluba knjiških umirovljenika i slično. Ali ne, eto baš slučajno on u masone.
U međuvremenu u Hrvatskoj napredne žene feministice omalovažavaju humanu akciju „Prozor života“ koja pruža opciju majkama koje misle da im je ostavljanje djeteta jedina opcija. Prozor života omogućava majkama da ga ostave na sigurnom, a ne u smeću, a feministice ga posprdno nazivaju prozorčićem i tvrde da samo postojanje jednog takvog stakla prisiljava majke da trudnoću završe – porodom. Kao majke ne mogu više birati, prozor života narušava dječja prava. To je kao da postojanje skloništa za beskućnike smatraš opasnim jer potiče ljude da ostanu bez vlastitog doma ili da postojanje pučke kuhinje smatraš ugrožavanjem ljudskog prava na kuhanje. Samo čekam kad će se tim naprednim ženama omaknuti da postojanje bilo kakvog oblika borbe za nerođene njih ometa u njihovom stavu da one dijete smiju ubiti. Ali još uvijek spretno barataju rečeničnim konstrukcijama u kojima nabrajaju sto i jedno pravo, osim onoga da i dijete i majka imaju pravo na život, dijete na život kao takav, a majka pravo na život u kojem neće svaki dan morati živjeti s činjenicom da je usmrtila svoje dijete.
Amerika trenutačno izgleda kao obećana zemlja. Čak su ukinuli i papirnate slamke. Ispalo da su pune otrovnih kemikalija. Baš čudno, pa mediji su nam rekli da su dobre. Iz Amerike nam je došao i jedan od najdojmljivijih govora nekog političara kojeg sam čula posljednjih godina. Američki potpredsjednik J. D. Vance sudjelovao je na Hodu za život gdje je rekao: „Zašto hodamo? Postoje očiti razlozi za to. Hodamo kako bi zaštitili nerođene, ali i za obitelj i za život u najširem smislu te riječi. Iznevjerili smo cijele generacije ne samo dopuštajući kulturu pobačaja na zahtjev, već i nepružanjem pomoći mladim roditeljima koja im je potrebna kako bi ostvarili sretan i ispunjen život. Kultura radikalnog individualizma je pustila korijenje, kultura u kojoj su odgovornosti i obiteljski život prepreka koju treba zaobići, a ne osobno ispunjenje i osobni blagoslov. Trebamo kulturu koja slavi život u svim fazama, koja prepoznaje i uistinu vjeruje da mjerilo državnog uspjeha nije BDP ili burzovni uspjeh nego ljudi koji vjeruju da mogu podići sretne i uspješne ljude u našoj zemlji.“ Lijepo je doživjeti da najmoćnija zemlja svijeta ima političara koji ovako govori. Sada je još teže slušati naše političare koji nas vuku u novu fazu moderne socijalističke, komunističke i ateističke Hrvatske. Dobro je rekao Thompson, je li moguće da smo zaspali na straži i zavezali oči. Mislim da i ovi koji nas guraju u ovakvu Hrvatsku jako dobro znaju što je bilo, ali za razliku od većine „nenaprednih“ Hrvata oni se Boga jednostavno ne boje i misle da su oni i od Boga i od Hrvatske veći.