U petak smo obilježili Dan crvenih haljina, dan kojim se podiže svjesnost o opasnosti moždanog udara kod žena. Tradicionalno se smatra da je moždani udar smatra nešto što pogađa samo stariju i to uglavnom mušku populaciju no istina je kako pravila nema, a posljednjih godina svjedoci smo kako su žrtve moždanog udara sve češće mlađe osobe i sve češće su to žene.
Jedna od onih žena koja se s dijagnozom moždanog udara suočila sa samo 17 godina je Katarina Sudarić. Iako je to životno iskustvo jedno od najtežih kako za nju tako i za njenu obitelj ipak često priča svoju priču kako bi podigla svijest o tome da se moždani udar može dogoditi doslovno svakome, ali i kako se iz te situacije može izići jači nego prije.
Katarina danas živi punim plućima, u pravom smislu te riječi. I svake godine slavi i dva rođendana, jedan na Božić, a jedan na Staru godinu. Iako se žene ne pita za godine, ponosno će reći da je za Božić napunila jedanaest godina. Naime upravo na Božić 2013. blagdansko jutro je bilo sve samo ne mirno i sretno.
– To božićno jutro nije bilo onakvo kakvim smo ga očekivali. Sve je bilo spremno, kolači, ukrasi, pokloni, no umjesto na misi i za blagdanskim stolom završili smo u bolnici. Probudila sam se bez ikakvih tegoba, no dok smo otvarali poklone, osjetila sam jake trnce u ruci te nisam mogla natipkati poruku na mobitel. Shvatila sam da nešto nije u redu, jer ubrzo nisam mogla ni ustati, a desna strana tijela mi je bila potpuno oduzeta. Roditelji su me odmah odvezli u vinkovačku bolnicu, a ja još uvijek nisam shvaćala koliko je situacija zapravo ozbiljna.
Iz vinkovačke bolnice su ju nakon pregleda uputili u Osijek gdje ih je čekao pravi šok. CT mozga je pokazao da Katarina ima izljev krvi u mozak, a liječnici su rekli kako možda neće preživjeti prva 24 sata. Iz jednog običnog života doslovno preko noći obitelj se suočila s mogućnošću da ju za nekoliko sati možda više neće biti.
– Nisam bila svjesna ozbiljnosti situacije, iako sam bila u bolnici. Svi su prema meni bili divni, svo osoblje, liječnici, sestre, nisam znala da sam na rubu života. Zapravo se ni ne sjećam tih prvih dana, jer sam bila polusvjesna i pod terapijom, a prvo čega se sjećam je 31. prosinca moj pravi rođendan, kojeg smo „proslavili“ u bolnici.
Uzrok krvarenja u mozgu bila je AV malformacija, odnosno višak krvnih žila na mjestu na kojemu ne bi trebale biti. Nakon Osijeka prebacili su ju u Zagreb na Rebro gdje su planirali napraviti operativni zahvat. No i dalje je u glavi imala hematom te su liječnici odustali od operacije. Nakon dva tjedna zagrebačke bolnice Katarina se vratila kući.
– Bila sam sretna što idem kući, ali i zabrinuta jer nisam znala što me čeka. Liječnici su mi rekli da ne smijem u školu, ne smijem čitati, ne smijem gledati televiziju. Trebala sam učiti za maturu, a ja sam kod kuće živjela u strahu od ponovnog moždanog udara. Bilo mi je jako teško živjeti na taj način te sam odlučila potražiti stručnu pomoć psihijatra. U razgovoru sam shvatila da je sasvim uobičajeno osjećati se tako nakon traumatičnog stanja u kojem sam se našla, te sam prihvatila uzimati terapiju koja mi je u tome pomogla. Osim terapije, veliku ulogu u mom oporavku je imala moja obitelj i prijatelji koji su mi pružali neograničenu podršku. Brinula sam se što će biti sa školom, no uspješno sam završila sam četvrti razred srednje škole.
Bez zadrške spominje i terapeutski dio oporavka jer smatra kako je važno otvoriti se i prihvatiti stručnu pomoć u onim životnim situacijama kada nam je stvarno potrebna. Katarina je ipak bila na operaciji i to 2014. godine kada je uspješno saniran višak krvnih žila. Kontrole, terapija i posjeti liječniku su nešto s čime se naučila živjeti i smatra ih potpuno uobičajenim.
– S vremenom sam se opet počela osjećati kao ona stara ja, život se polako vraćao u normalu. Upisala sam studij u Zagrebu i započela samostalan život ondje. Ponovno sam počela uživati u svakodnevici, izlazila sam s društvom, putovala, tijelo se oporavilo, a u glavi sam bila jača nego prije jer sam shvatila što je zapravo važno u životu.
Katarina se uspješno vratila učenju i radnim obvezama, a može s pohvaliti i završenim preddiplomskim studijem Međunarodnih odnosa i diplomacije te diplomskim studijem Upravljanja ljudskim potencijalima. Trenutno živi i radi u Zagrebu, no odmor za dušu rezerviran je za rodne Stare Mikanovce.
– Ponosna sam na sve što sam uspjela, ali prije svega sam zahvalna za svaki novi dan, za obitelj koja je uvijek uz mene, za prijatelje, jednostavno sam iskreno sretna i zahvalna što mogu raditi i živjeti kao da se ništa od ovoga nije dogodilo.
Katarina je prava životna inspiracija zaraznog osmijeha koji nas podsjeća kako su najvažnije stvari u životu zapravo one koje ponekad uzimamo zdravo za gotovo i kako nas teške životne situacije ne moraju slomiti nego nas mogu učiniti puno jačima nego što smo to bili ranije. Ponosni što smo ju poznajemo.
