Pred nama su još jedni izbori i to oni lokalni, koji su zapravo vrlo personalizirani jer glasa se za kandidate imenom i prezimenom. Iako ime stranke uvijek stoji iza imena, ono je ipak u zagradi, što zapravo i potvrđuje na određeni način kako je najvažniji kandidat imenom i prezimenom.
Možda je jedan od najboljih dokaza tome Ivan Radić u Osijeku gdje HDZ bez njegovog imena praktično nema nikakve šanse. Sličan primjer je i jedan od najuspješnijih gradonačelnika, Bosančić koji je u Vinkovce privukao milijarde europskih novaca, ali i državnih sredstava pa ga afere dojučerašnjih stranačkih aduta samog vrha HDZ-a nisu niti okrznule kao ni spinovi o bermudskom trokutu koji uništava sve koji uđu u politiku najistočnije županije.
Uzgred tomu, nije Bosančiću pomogao niti slučaj Dekanić pa i Šarić, a teško mu se mogu pripisati grijesi njegovog prethodnika na čelu županijskog HDZ-a (Banožić) po pitanju kadroviranja na županijskoj razini. Dobro upućeni u stranačke prilike ove županije govore kako je Bosančić zapravo oduvijek bio oponent staroj gardi ove HDZ-ove utvrde. Kao i Radić, dobrano je prodrmao kadrove unutar stranke i mnogima itekako stali na žulj.
Priča o divljem Istoku namjesto Zapadu, ne prolazi istočno od hrvatske metropole i jednostavno ne igra kada su u pitanju lokalni izbori. Oni koji to ne razumiju iznova se iznenade uspjehu HDZ-a u Slavoniji ili da odemo zapadnije uspjehu IDS-a u Istri. Kolektivna svijest poznatija kao Borg u Zvjezdanim stazama, kao i kolektivna odgovornost nešto je što nove generacije političara ne prihvaćaju.
U toj matematici lokalnih izbora svakako si u prednosti i kada imaš svoje u Vladi pa se silne milijarde ulaganja, u ovom slučaju u spomenute Osijek i Vinkovce, vide na terenu i osjete vrlo konkretno i sami mještani kojima u konačnici može biti i svejedno čiji si – dokle god vidim da radiš. To zanima birače – što si napravio za bolji život mene i moje obitelji.
Tko god u kampanju uđe s pričom „svi su zli“ zapravo neće puno poentirati. Lokalni izbori su kao ispitni rok polažeš ga ili padaš, a tvoja ocjena ovisi o tome kako ljudima rješavaš njihove svakodnevne mahom komunalne probleme. I ako to znaš ponuditi, ili ako si to realizirao, svejedno je što ti piše u zagradi iza imena i prezimena.
Što si napravio za nas i naše mjesto, kakva mi je cesta, staza, dječji vrtić, škola? Imam li vodu i kanalizaciju i kako brineš o mjestu u kojem živim. Kako brineš o smeću i javnim površinama? Što radiš za moju djecu imam li klubove za sportske aktivnosti, mjesto za šetnju i igru moje djece. Imam li dom za stare roditelje.
To su pitanja lokalnih izbora koji su zapravo komunalni izbori i ocjenjuješ kandidata može li on napraviti da tebi i tvojoj obitelji bude bolje. Potvrđuješ li mu povjerenje ili mu ga daješ unaprijed – ali uvijek kandidatu imenom i prezimenom. Opet, da se ne lažemo, prvo gledaš imena onih kojima si skloniji i za čije boje nekako navijaš, no vidjeli smo na predsjedničkim izborima ako ti se taj ne sviđa – džaba si krečio momak!
Ne možeš nikoga natjerati da ti ga zaokruži samo zbog tri slova u zagradi – gledam IME I PREZIME.
Dragi čitatelju, to gledaš i ti, kao i ja kada idemo glasati. Nećemo se lagati da postoji postotak političkih zaljubljenika koji svoje boje biraju gotovo uvijek, no to više nije brojka koja je presudna. A lokalni izbori koje nose pojedinci, zapravo su najvažniji izbori i za političke stranke jer tu osvajaš teren, tu stječeš bazu i tu gradiš podlogu za parlamentarne. Zato sada gori u javnom prostoru, bore se kandidati unutar stranaka, zbijaju se redovi, zbrajaju rezultate, traže afere….
Tko preživi pričat će i to iz udobnih županijskih, gradskih i općinskih fotelja.
