FOTO: Dražen Bota
Na današnji dan 07. ožujka 1811. godine u graničarskoj obitelji u Vinkovcima rođen je Josip Šokčević, posljednji vojni ban Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Poput njegove obitelji i sam je krenuo putem vojnog života, te 1830. završava vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu.
Zbog svojih izvrsnih sposobnosti brzo napreduje u službi pa već 1848. godine u gradu Lavovu biva imenovan zapovjednikom 37. pješačke pukovnije i postaje pukovnik. Sa svojom pukovnijom uspješno sudjeluje u austrijsko-talijanskom ratu nakon čega ponovno biva promaknut u čin general – bojnika. Služio je na uglavnom na slavonskoj vojnoj granici, bio je zapovjednik u Petrinji i Srijemskoj Mitrovici. Dobio je čin podmaršala u 46. godini života i tada sa vojne granice u Slavoniji odlazi u Graz gdje je bila vrhovna komanda.
U to vrijeme hrvatski ban bio je ban Josip Jelačić koji zbog bolesti nije mogao obnašati svoje dužnosti, stoga car Franjo Josip 1858. godine imenuje Josipa Šokčevića njegovim zamjenikom, a ujedno i vrhovnim kapetanom i generalom u Hrvatskoj i Slavoniji.
Ban Jelačić umire 1859. godine, a na preporuku bosansko – srijemskog biskupa J.J.Strossmayera car Franjo Josip imenuje Josipa Šokčevića novim hrvatskim banom i dodjeljuje mu titulu bana Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, kao i plemićku titulu baruna. Šokčević postaje i general vojske Trojedne Kraljevine, vrhovni predsjednik banskog stola, doživotni član Carevinskog vijeća i guverner Rijeke.
Ovim imenovanjem bečki dvor pokazao je svoje iznimno povjerenje u Šokčevića, a bio je i po volji naroda koji je u njemu vidio dostojnog nasljednika omiljenog bana Jelačića. Upravo je Šokčevićevom zaslugom postavljen kip bana Josipa Jelačića na glavnom zagrebačkom trgu 1866. godine.
Ban Šokčević je među svoje prve odluke uvrstio odluku o vraćanju hrvatskog jezika u javnu upotrebu umjesto dotadašnjeg obveznog njemačkog, što je naišlo ne veliko odobrenje naroda. Šokčević je bio vrstan političar koji je radio na reorganizaciji Habsburške monarhije, predlagao je decentralizaciju uprave i nove izborne zakone.
1861. godine sazvao je Veliki sabor Hrvatska koji je kao glavnu zadaću imao rješavanje pitanja odnosa Trojedne Kraljevine. Sudionici Sabora su se podijelili između tri političke stranke. Narodna je zastupala federalizaciju i približavanje Ugarskoj, Unionistička stranka je bila za bezuvjetan savez s Ugarskom u kojem bi Hrvatska gotovo potpuno izgubila autonomiju, dok se jedino Stranka prava zalagala se za potpunu samostalnost Hrvatske uz zajedničkog vladara koji bi vladao zemljama Monarhije. Car raspušta Sabor krajem 1861. godine.
Politički je ban Josip Šokčević bio najbliži Samostalnoj narodnoj stranci koju je vodio Ivan Mažuranić. Šokčević je 1865. ponovno sazvao Hrvatski sabor kako bi se između borbe za prevlast Mađara i Austrije pokušao učvrstiti hrvatski položaj, no nije imao velikog uspjeha. Franjo Josip I. je s Mađarima potpisao Austro-ugarsku nagodbu temeljem koje nastaje potpuno nova državna tvorevina Austro – Ugarska Monarhija. U njoj su Mađari imali veliku samostalnost u odnosu na Austriju, a Hrvatska je jednostavno isključena iz pregovora. Razočaran razvojem događaja i u uvjerenju da ga je dvor izigrao ban Šokčević je sam zatražio da ga se razriješi banske časti 1867. godine.
Umirovljen je 1868. godine, povlači se iz političkog i javnog života te daleko od očiju javnosti u Beču živi svoje posljednje godine. Umro je u Beču 1896. gdje je i pokopan, a njegovi grobni ostaci 2002. godine su preneseni u Vinkovce i nalaze se u kapelici sv. Magdalene na gradskom groblju u Vinkovcima.
Ban Josip Šokčević jedna je od najvećih i najznačajnijih osoba hrvatske povijesti, njegovim zaslugama Hrvatska je doživjela gospodarski i kulturni procvat, o njegovoj osobnosti zbog koje su ga mnogi voljeli najbolje govori njegov nadimak – ban kavalir. Njegov kip krasi središnji gradski park, a upravo tamo su danas članovi Hrvatskog Sokola Vinkovci odali počast ovom velikom hrvatskom vojskovođi, političaru i čovjeku.
FOTO: Dražen Bota