Na današnji dan prije 23 godine napustio nas je omiljeni hrvatski kardinal, sluga Božji Franjo Kuharić. Kuharić je bio jedan od onih čije je djelovanje utkano u same temelje neovisne Republike Hrvatske. Vodio je hrvatsku Crkvu u izazovnim povijesnim i političkim vremenima, u vrijeme komunizma i Domovinskog rata, kao pravi pastir povjerene mu stada koji je branio dostojanstvo svakog čovjeka u tim teškim vremenima.
Rođen je 15. travnja 1919. godine u Pribiću u općini Krašić, rodnom kraju kardinala Stepinca, kao trinaesto dijete u pobožnoj seljačkoj obitelji. Često je isticao da je njegova obitelj živjela po načelu „moli i radi“. Molitva, euharistija i Bog bili su na prvom mjestu, a svakodnevni posao način života, sastavni dio odrastanja. Za svećenika ga je 1945. godine zaredio drugi veliki hrvatski kardinal, blaženi Alojzije Stepinac. Na mjesto zagrebačkog nadbiskupa došao je 1970. godine nakon što je dotadašnji kardinal Franjo Šeper imenovan prefektom Svete kongregacije za nauk vjere.
Sveti papa Ivan Pavao II imenovao ga je kardinalom 1983. godine uz kardinalski naslov hrvatske crkve svetog Jeronima u Rimu. Njegova služba obilježena je mnogim teškim razdobljima, dobom najgorih komunističkih progona svećenika, pa čak i organiziranim pokušajima ubojstva u dva navrata, 1947. i 1948. godine. Moralnim autoritetom suprotstavljao se komunističkoj vlasti i tješio hrvatski narod, branio njegovo pravo na samostalnost, pružajući mu riječi nade i uvijek pozivajući na pridržavanje kršćanskih načela, koliko god to bilo teško.
Poznata je njegova propovijed na blagdan sv. Lovre u Petrinji ratne 1991. godine u kojoj je rekao: “Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom, nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre.”
Bio je suvremenik svetog oca Ivana Pavla II, velikog prijatelja Hrvatske, koji je zajedno s njim dočekao slom komunizma u Europi i uspostavu nezavisne Republike Hrvatske. Kao kardinal imao je čast ugostiti svetog oca Ivana Pavla II tijekom njegovih posjeta našoj domovini, a posebna čast mu je bila uz svetog Oca sudjelovati na svečanosti proglašenja blaženim njegovog uzora kardinala Stepinca na svečanosti u svetištu Majke Božje Bistričke 3. listopada 1998. godine. Umro je na glasu svetosti, a postupak njegove beatifikacije pokrenuo je kardinal Bozanić.
Kuharić je ostao zapamćen kao blag čovjek mirnog pogleda i velikog srca, a njegove riječi su i danas aktualne i potrebne, budući su vjera i obitelj na udaru nekih novih politika koje ih opet pokušavaju obezvrijediti kao što je to bilo i u njegovo doba.
Jeste li znali da je kardinal Kuharić rodbinski povezan s istoimenom vinkovačkom obitelji koju je ovdje često posjećivao? O tome je svojevremeno za Hrvatski katolički radio govorio njegov nećak Josip Kuharić, prisjećajući se odrastanja u kojem su imali privilegiju kao člana obitelji ugostiti velikog hrvatskog kardinala.
Kardinal se često utjecao zaštiti Majke Božje, a njegova molitva, koja je dio njegovog velikog zavjeta, i danas se moli u karmelićanskim samostanu Majke Božje Remetske:
„Presveta Bogorodice i Majko naša, milosti puna, daj Majko da po tvom zagovoru oživi Crkva i Domovina, daj da se skupi sve što je rasuto, da se osvijesti sve što je zaboravljeno, da iz vjerne i teške prošlosti izraste vjerna i svjetlija budućnost. Izručujemo ti i posvećujemo Crkvu i narod Hrvata u Domovini i po svijetu raseljen. Ti znadeš najbolje sve naše nevolje. Umnoži nam vjeru, učvrsti nadu, ojačaj našu ljubav da prolazimo zemljom čineći dobro, da ustrajemo u pradjedovskoj vjernosti Petrovu nasljedniku u zajedništvu Katoličke Crkve. Najvjernija Odvjetnice Hrvatske, velika zagovornice sinova ljudskih, to te molimo. Amen“