U organizaciji Vinkovačkog evangelizacijske zajednice sinoć je održano iznimno zanimljivo predavanje na temu „Inkvizicija“. Gost predavač bio je dr.sc. fra Igor Salmič, fratar konventualac, član Slovenske Provincije OFMConv., koji obnaša ulogu generalnog definitora reda za srednju Europu i trenutno boravi u Vinkovcima u sklopu redovite generalne vizitacije.
Inkvizicija je oduvijek bila zanimljiva tema, a uz nju se često vežu brojne predrasude koje proizlaze s jedne strane iz nedovoljnog poznavanja povijesnih činjenica, a s druge strane zbog iskrivljavanja istih, posebno kada se govori o broju žrtava inkvizicije.
Bolje je govoriti o inkvizicijama kao množini, a ne općenito o inkviziciji kao takvoj, jer je u povijesti Crkve postojalo više inkvizicija i svaka je imala neke svoje posebnosti djelovanja, rekao je fra Igor. Bile su tri glavne inkvizicije, srednjovjekovna, španjolska i rimska. U početku je inkvizicija je zapravo zamišljena kao sud koji se bavio pitanjima vjere, morala i braka. Mogla je suditi samo kršćanima, ne i pripadnicima drugih vjera, a uz crkvenu postojala je i državna inkvizicija.
Inkvizicija je za osuđivanje tražila potpun dokaz krivovjerja, postupak je imao točno određena pravila, a nakon provedenog postupka odlučivalo se o primjerenoj kazni, bilo da se radi o lakšim kaznama poput hodošašća ili najtežim kaznama poput ekskomunikacije iz Katoličke crkve. Zanimljivo je da su prvi inkvizitori bili upravo franjevci i dominikanci, što je možda danas nezamislivo i nespojivo s našim današnjim djelovanjem, ali u povijesnom kontekstu je to zapravo bilo logično jer su franjevci i dominikanci bili oni koji su djelovali na više mjesta, a ne samo na području jednog samostana, pojasnio je fra Igor.
Broj žrtava inkvizicije nije ni približno toliko velik kao što se ponekad govori. Procjenjuje se da je u Španjolskoj u periodu postojanja inkvizicije bilo od 3 do 5 tisuća žrtava, u Portugalu oko 1200. Za broj žrtava Rimske i srednjovjekovne inkvizicije se teško može procijeniti broj žrtva, no neki povjesničari barataju brojkom od 300 žrtava rimske inkvizicije.
Protivnici kršćanstva su često optuživali kršćane za licemjerje jer je čak i u kršćanstvu bila propisana smrtna kazna, međutim nakon provedenog postupka inkvizicije osuđenici su predavani svjetovnoj vlasti koja je određivala kazne. Smrtna kazna je bilo predviđeno čak i u prvom izdanju Katekizma katoličke crkve, no samo u iznimnim situacijama i rijetko se provodila, ali je sada potpuno je ukinuta čak i kao mogućnost. Papa Ivan Pavao II. je 2000. godine tijekom Svete godina molio za oprost svih grijeha u povijesti Crkve, pa i onih koji su nastali zbog inkvizicije, naglasio je.
Ono gdje se stvorilo najviše mitova o inkviziciji je pitanje sudova za vještice. Mnogi pogrešno tumače crkveni stav prema vješticama. Naime inkvizicija je oduvijek na vještičarenje gledala kao na praznovjerje te se zapravo nije bavila vješticama, čak je neke žene i zaštitila od ljutnje naroda koja je za njih tražila smrt. Za tzv. progon vještica bili su odgovorni svjetovni sudovi, posebno je to bilo rašireno u Njemačkoj i sjevernim zemljama. Propisi po kojima su sudili ti sudovi su bili daleko manje naklonjeni tuženiku od inkvizicijskih sudova, protumačio je fra Igor.
Inkvizicija u Katoličkoj crkvi zapravo postoji i danas, naime ona je s vremenom postala Kongregacija za nauk vjere, a danas se zove Dikasterij za nauk vjere. Na njenom čelu bio je i bivši papa Benedikt XVI., ali i jedan Hrvat, pokojni hrvatski nadbiskup i kardinal Franjo Šeper.
Fra Igor je nakon predavanja odgovorio i na mnoga zanimljiva pitanja, među njima i na pitanje kako Crkva danas gleda na krivovjernost u određenim situacijama. Protumačio je pitanje pobačaja gdje je Crkva zauzela strog stav da je samim činom pobačaja žena odmah ekskomunicirana, jer Crkva ovdje stoji u obrani života nerođenog djeteta koje se ne može samo obraniti. Crkva ovdje ima vrlo jasan stav, no Crkva ipak poput milosrdnog oca prima natrag žene koje su učinile pobačaj iskrenim kajanjem i oproštenjem grijeha u sakramentu ispovijedi, pojasnio je fra Josip Blažević, vinkovački gvardijan.
Zanimljivo je bilo i pitanje pripadnosti pojedinim skupinama koje rade protiv Crkve, poput masonerije koja je poimence navedena kao razlog ekskomunikacije. Fra Josip je naglasio kako Crkva ne govori samo o masoneriji, ne ograničava se samo na to djelovanje, već govori i o drugima skupinama koje posebno danas u moderno vrijeme raznim tumačenjima i pokretima zapravo promiču svjetonazor direktno suprotan Katoličkom.
Ono što je fra Igor posebno istaknuo je činjenica da su ipak najveći progoni kršćana bili u dvadesetom stoljeću, gdje su kršćani stradali kao žrtve fašizma i komunizma, a i danas u brojnim dijelovima svijeta kršćani bivaju progonjeni zbog njihove vjere. Nakon ovako poučnog i korisnog predavanja možemo samo reći da se veselimo novim projektima koji se pripremaju u Vinkovačkoj evangelizacijskoj zajednici.