Josip Dabro završio je iza rešetaka. Prije toga u Saboru mu se ruga Marijana Puljak, iz stranke Pametno, poklonivši mu knjigu „Zbogom oružje“ u izdanju Matice Srpske koju joj Dabro uz zahvalu vraća. Marijana Puljak valjda misli da je fora što se postavlja intelektualno nadmoćna prema Dabri. Neki ljudi se osim diplome nemaju baš ni s čim drugim pohvaliti. Istovremeno, u Splitu Puljkovi svoju intelektualnu nadmoć ili nemoć pokazuju tako da njen suprug i stranka silom žele na spomenik koji je tuđe autorsko djelo uklesati dan kada su partizani došli u Split. To im je zabranio autor spomenika, tome se protivilo i konzervatorsko društvo i društvo likovnih umjetnika, ali Puljkove nije briga, pa im je to zabranio sud, pa su onda došli na genijalnu ideju da spomenik uklone i vratit će neki novi s uklesanim datumom po svom izboru. Puljkovi su valjda u svojim glavama toliko intelektualno nadmoćni ljudi da baš pod svaku cijenu žele pokazati da su oni tu glavni šerifi, neće njima neki tamo autor spomenika govoriti smiju li oni sami mijenjati njegov rad kad oni moraju cijelom Splitu pokazati koliki su partizani. Nekom bez fakulteta vjerojatno ne bi palo na pamet tako nešto. Ali očito nije samo stvar u fakultetu već treba imati i malo soli u glavi.
Dabro je dakle završio u zatvoru, odradit će svoju kaznu. Dao je oružje u ruke djeci. U Jugoslaviji koju toliko vole Puljkovi djeca su imala predmet „Obrana i zaštita“, a u Švicarskoj djecu u sklopu redovne nastave uče kako rukovati oružjem. Kod nas djeca u srednjoj školi ne misle na oružje već na depilaciju, i muški i ženski. Ali kako se zakuhava ova situacija u svijetu mogli bi se i naši stariji punoljetnici opet upoznavati s vrstama puški i municije. Zanimljiv kako u Hrvatskoj imamo pravne slučajeve da odeš u Zambiju po djecu i ne završiš u zatvoru, jer papir sve trpi pa papirima sve nemoralne radnje opravdaš i još ti u tome pomogne hrvatska država. Imamo bivšeg ministra zdravstva, korona heroja, čije malverzacije više nitko ne spominje, a evo imamo i slučaj Dabro. Bitno je imati ujednačene kriterije.
Možemo politika izgleda nikome u Hrvatskoj ne smeta tako da Tomašević gotovo sigurno ostaje gradonačelnik i iduće 4 godine. Naime to su mu omogućili SDP i HDZ. SDP-u to očito odgovara jer su službeno s njima potpisali sporazum kako im je Tomašević zajednički kandidat, a HDZ-u očito isto tako odgovara jer su za svog kandidata stavili nekog čovjeka kojeg moraš guglati 5 minuta da bi ga prepoznao i koji nema šanse protiv ove sprege. Dakle možemo očekivati još veću bahatost woke agende koju će očito u Europi biti jako teško poraziti, iako ju je Trump razotkrio pred cijelom svijetom. Amerikanci će imati muško i žensko, a mi ćemo izgleda imati roditelja 1 i roditelja 2 i nepregledne parade ponosa.
Razotkrivanje pred kamerama je baš mučno gledati. Mučno je bilo gledati obećanja njemačkih političara o novoj budućnosti Njemačke, a čim su prošli izbori nastavili su avionima uvoziti Afganistance i Pakistance. Navodno će novi kancelar ipak okrenuti migrantsku politiku. Naša vlada i premijer zasad neće jer mi u Hrvatsku uvozimo strance kao da je zemlja prazna pa više nijedan Hrvat ne želi ništa raditi. Mučno je i gledati Milanovića kako se smije na pitanja o najstarijoj partizanki na svijetu koja je svjedočila pokolju fratara u Širokom Brijegu. Sreća da ju je pozvao na inauguraciju pa ju je i DORH mogao ispitati, možda su mislili da je već mrtva, tko još živi sto godina. Izgleda samo oni koji podržavaju komunistički režim, ostali nagrabuse puno ranije.
Trump, Vance i Zelensky imali su svoj show program pred kamerama. Ako su se mislili posvađati mogli su to lijepo iza zatvorenih vrata, pa onda dati neke usklađene izjave za medije, ovako je ovo ispalo baš ružno. OK, Trump je prvi prigovorio Zelenskom gdje mu je odijelo, no kada se odgleda cijeli razgovor ne mogu reći da je sve bilo zlonamjerno. Imao je Trump i biranih riječi, isto tako Zelensky neke riječi bome nije pametno odabrao. No ipak je Zelensky prije izbora prilično otvoreno bio protiv Trumpa, a Trump je ipak dobio Ameriku. Trump već mjesecima govori da taj sukob treba završiti i očito ga živcira što su silni milijuni američkih dolara potrošeni na tko zna čije privatne interese. Rat još traje, Ukrajina se bori protiv agresije već tri godine i naravno treba još novaca, no Trump ne da novce ako ne dobije ukrajinske minerale, a čini mi se i da Putin nema ništa protiv toga da ukrajinski minerali i zemlja budu njegovi.
Zelensky još uvijek vodi Ukrajinu pa mora misliti i na svoju zemlju i balansirati među svjetskim vođama. Zar netko misli da se Ukrajina treba samo tako predati? Nakon tolikih žrtava? Ne bih ni ja potpisala mirovni sporazum kojim se odričem svog teritorija i poklanjam prirodna bogatstva svoje zemlje nekom trećem. Pitanje je smo koliko Zelensky sam upravlja svime ovime. Rusija nije morala napasti, ma što god da joj je smetalo kod Ukrajinaca, ali očito su i tamo neki ljudi prevelikog ega. Pokraj tolikih informacija i dezinformacija običnom slučajnom promatraču postaje teško vidjeti tko je prvi započeo, tko je žrtva, a tko je agresor. Što bi sve točno trebalo biti u tom ukrajinsko – ruskom mirovnom sporazumu ne znamo, znamo samo iz objava po društvenim mrežama. O čemu se stvarno priča iza zatvorenih vrata naravno da nećemo čuti pred kamerama. Pred kamerama se odvio pravi reality show, a reality showovi inače služe za zabavljanja širokih masa dok se iza kamera pokušava izvesti nešto drugo. Dok nas zabavljaju neki drugi ljudi kroje novi svjetski poredak.
EU politika je nažalost u gotovo svemu suprotna trenutačnoj američkoj, barem onoj politici koja se tiče slobode govora. U Europi uhićuju ljude zbog statusa ili objave na društvenim mrežama, a čak i na suđenju paze da ne uvrijede migrantske bande koje siluju europske kršćanske djevojčice. To je nažalost surova istina. Europa uvozi ljude koji ju uništavaju i nastavit će ju uništavati iznutra, bez obzira na ono što se događa u Ukrajini i Rusiji.
Razvod Amerike i Europe nikome neće donijeti ništa dobra. Sumnjam da nas Trump baš toliko mrzi, nismo mi njemu baš toliko bitni, a još manje vjerujem da nas pojedini europski i domaći čelnici koji nas godinama uništavaju baš toliko vole. Teško je povjerovati istim onim ljudima koji su bili super složni u tome da je korona teror nad europskim narodima dobar, a sada su super složni oko toga da je sve što Trump napravi loše. Činjenica je da Europa trenutačno nije prva gospodarska sila svijeta. A nije bome ni moralna vertikala. Nije situacija toliko crno bijela. Ako europski čelnici imaju potrebu nadmudrivanja i pokazivanja tko je glavni imam prijedlog da to prvo naprave na domaćem teritoriju kojeg su dobrovoljno i bez borbe predali radikalnom islamskom i trećem svijetu, pa neka radikalno zaštite ono što Europa jest, kolijevka kršćanstva. No to gotovo nitko ne spominje. Europa je već gotovo potpuno osvojena i to bez jednog ispaljenog metka.
Svi se uzoholili i svi misle da su glavni, političari jedni drugima lijepe statuse podrške, zastave, smajliće i srceta. No što će biti ako nas Amerikanci zaista ostave same? Jesmo li mi kao EU složni, ujedinjene države koje imaju svoju jaku vojsku, gospodarstvo, samodostatnu prehrambenu industriju? Imamo li svoju ideologiju koja nas spaja, za koju će vrijediti ginuti? U što se EU pretvorila? Europske gradove uništavaju ljudi koje je Europa tu sama dovela, a ako nas krene napadati i još netko izvana onda će biti zanimljivo vidjeti na čijoj strani i za čije interese će se boriti ti silni migranti koje puštamo unutar svojih granica. Vrh borbe naših ljevičara je ovo već dosadno prosvjedovanje protiv kršćanstva i tradicionalne obitelji. Vrh borbe desničara je očito borba za fotelje.
Ovo je povijesna prilika za Europu da se ponovno izgradi, no ne vidim među ovim europskim vođama istinske lidere koji će to napraviti. Neki europski birokrati optužuju SAD da nije više lider slobodnog svijeta. Možda i nije, ali to definitivno nije ni Europa. Europa je mogla ulagati u obranu, ali nije, ulagali su u fakt checkere. Europa je mogla ulagati u europsku demografiju, no nije, radije je ulagala u transrodnu ideologiju. Europa je mogla iskoristiti ujedinjene zemlje Europe da istinski ojača, da bude kulturno, obrazovno i mirotvorno središte svijeta. No Europa je svoju udruženost iskoristila za to da svojom politikom uništi svoje narode.
Nadam se da se Europa može izdignuti iznad svega ovoga. No nažalost nekada treba dotaknuti dno da bi se moglo ići prema gore. Znamo da kršćanska Crkva nikad neće nestati. No ne sjećam se da je u Evanđelju pisalo da neće i europski kršćani. Sami smo si birali, odnosno u većini slučajeva nismo, ali nismo ništa ni učinili da zaustavimo zlo. Ipak mislim da se vrijedi boriti, no ne nužno za opstanak ujedinjene Europe, već za to naše europsko kršćanstvo i civilizaciju zbog kojeg Europa je to što je. Ili je barem nekada bila.