KOMENTAR TJEDNA Performans u službi uništenja

Ilustracija/PEXELS

Grad Zagreb dobio je novi vizualni identitet. Izgleda kao ništa. Barem meni. Vizualni identitet bez identiteta. Dakle od onog grba grada Zagreba na kojem se jasno vide njegovi najveći simboli došli smo do nekoliko crta plave boje uz riječi Zagreb volim te. Navodno je ovaj novi vizualni identitet grada inspiriran golom stražnjicom Tomislava Gotovca, čovjeka koji je smatrao umjetnošću prošetati gol gradom. Gotovac je 13. studenog 1981. gol prošetao Ilicom, ljubio asfalt i govorio Zagreb volim te. Svi se divili njegovom performansu.

Ne razumijem ovakve performanse, nisam taj tip. Ne razumijem u čemu je umjetnička vrijednost toga da gol prošetaš glavnom ulicom. Ako to nazovemo političkim aktivizmom, klimatskim aktivizmom ili nečim takvim onda ta priča možda i može držati vodu, ali inače ne, barem meni. Moj pojam umjetnosti je zapeo negdje kod Da Vincija i Michelangela. To mi je umjetnost koja je lijepa. Svaki luđak da oprostite može protrčati gol gradom i umjetnička vrijednost bi kod svih bila otprilike ista. Ali bome ne može svatko napraviti kip Davida, La Pietu ili naslikati Mona Lisu. To je umjetnost.

Tomaševićevi birači će vjerojatno i ovaj potez ocijeniti kao vrhunski, ali meni to izgleda doslovno kao da je pokazao stražnjicu ne samo Zagrebu nego i svima nama. Od tih performera su mi nevjerojatniji samo oni koji od toga što je netko gol prošetao gradom pišu eseje o umjetnosti i koriste bezbroj riječi kojima pokušavaju opisati to ništa.

Dakle nakon što nam glavni grad polako ne liči na ništa postoji ozbiljna mogućnost da se to proširi na cijelu Hrvatsku. Očito ima puno poklonika ovakve umjetnosti. U Telegramu su se potrudili skupiti nekoliko ljudi koji se bave marketingom i dizajnom da ljudima objasne kako bi nam se novi identitet Zagreba trebao sviđati iako nam se ne sviđa. Kad god običnom čovjeku nešto ne štima na prvu mediji angažiraju hrpu stručnjaka koji ih pokušavaju uvjeriti da je problem u njima, a ne u sadržaju.

Ovaj tjedan smo svjedočili potpuno neobično prosvjedu prosvjete. Ne podržavaju ga ni svi prosvjetari, a čelnici sindikata koji govore da prosvjeduju zbog plaća izgledaju kao da prosvjeduju samo zato što su sretni kada su svaki dan glavna vijest na dnevniku. Ali nešto drugo u sferi prosvjete mi je zanimljivo i to već duže vremena. Postoji portal srednja.hr koji se bavi prosvjetnim temama i to se naizgled čini skroz ok. Međutim kada se malo podrobnije pogleda sadržaj koji taj portal nudi onda imamo klasično prikriveno ispiranje mozga lijevom ideologijom od srednjoškolske dobi. Nije to karakteristično samo za Hrvatsku, to rade i u drugim zapadnim zemljama. Samo je to lakše primijetiti kada nisi srednjoškolac.

Za edukaciju se paralelno i svesrdno brinu nevladine udruge civilnog društva pod pokroviteljstvom države i grada Zagreba koje organiziraju vikend edukacije na nastavnike čija je svrha „pripremiti i osnažiti učenike i učenice za aktivno djelovanje u demokratskoj zajednici“. Udruge koje će ih osnaživati su LGBT udruge, GONG, koji još uvijek glumi neovisnost, i Forum za slobodu odgoja koji se hvali da „utječe na javne politike“ . Lezbijska udruga LORI na području Istre već provodi edukativna predavanja i aktivnosti kako bi senzibilizirali mlade za svoje teme.

Dakle dok naši nastavnici štrajkaju zbog koeficijenata jer misle da nisu dovoljno plaćeni, država istovremeno kroz razna ministarstva i programe financira ove nevladine udruge čiji je jedini cilj ispiranje mozga djeci i pripremiti ih da budu poslušno biračko tijelo u budućnosti. Koliko god mi se neki od ovih sindikalnih čelnika ne sviđaju očito je da su u pravu je novaca ima, samo se financiraju druge obrazovne aktivnosti. Ali toga se sindikati nisu ni sjetili u svojim zahtjevima.

Naša novinarka Maja Sever opijena od sreće zbog prosvjeda u Srbiji naziva Beograd centrom slobodnog svijeta. Prosvjed je naravno podržala i Severina, Ida Prester skoknula snimati selfije iz mase, sve u svemu idilična slika. Idilu na trenutke kvari pojava nekih ljudi s crvenim beretkama koji okupljena masa oduševljeno pozdravlja a naša televizija ih naziva srpskim veteranima. Logično pitanje koje se postavlja iz kojeg rata su ti veterani? Liče na Arkanovce koji su sudjelovali u ovom Domovinskom ratu. Koliko ja znam oni su klali i ubijali Hrvate. Problem je sam po sebi to što su s njima oduševljeni u Srbiji, ali očito su i neki u Zagrebu. Istovremeno srpska premijerka nam iz Majinog centra slobodnog svijeta poručuje da je Oluja bila zločin. Ako su to slobodni pogledi na svijet na koje je Maja u Beogradu naišla onda nije ni čudo što Majin HRT Arkanovce naziva veteranima.

Srpski mediji su objavili da su crvene beretke koje su se pojavile na prosvjedu „Penzionisani učesnici ratova u bivšoj Jugoslaviji“, a jedan dida sa štapom je bio „komandant poslije kapetana Dragana“. Onog kapetana Dragana, osuđenog ratnog zločinca,  koji je bio zapovjednik crvenih beretki u Hrvatskoj. Bilo bi dobro da naše „zvijezde“ koje su oduševljene prosvjedima u Beogradu javnosti pojasne s kojim dijelom prosvjeda se oduševljavaju, čisto zbog ovih koji ih slijepo prate.

Ubrzanim prikazom hrvatske povijesti tako opet dolazimo do starog normalnog. Jedna skupina ljudi uz pomoć medija i politike Hrvatsku mrzi i uništava, većina naroda šuti i misli da to tako mora biti ili ne razumije, a malo onih koji pokušavaju nešto učiniti nisu prepoznati od naroda. Uvijek ista priča. Dobro se još i držimo koliko godina traje to uništenje hrvatskog identiteta, kulture i naroda.

Thompson se isto uključio u edukaciju hrvatske mladeži pa smo tako ovaj tjedan mogli vidjeti novi spot za pjesmu „Nepročitano pismo“. Mnogi će nakon pjesme i spota htjeti saznati više o Zrinskima i Frankopanima, o slavnoj povijesti, o hrvatskom plemstvu, književnosti. Povijest koja nam pokazuje kako smo se kroz povijest borili da nam se identitet sačuva, kako smo ga ponosno isticali. Birali najbolje kako bi ga sačuvali, kako bi naš grb predstavljao baš nas, a ne neku bezličnu masu ljudi.

Proslavili smo blagdan svetog Josipa. Sveca zaštitnika Hrvatske. Dan očeva. Hrvatski Sabor ga je 1687. godine izabrao za zaštitnika Hrvatske i hrvatskog naroda. Sreća da je tako. Ne postoji molba koju sveti Josip ne usliši ako mu se s pouzdanjem obratimo. Sveti Josip je svetac za kojeg kažu da obično bez buke čini velika čudesa. Strah zlih duhova. Nadam se da i sada dok drugi buče on s Božjom milosti priprema čudo kojim će se ipak očuvati naš narod i zemlja. Molimo ga za to, da nam sačuva očeve, obitelji i Domovinu. Ne treba nam veliki performans, neka obnovi srca i dušu našeg naroda, ako treba i u tišini. Bez izmoljenog čuda teško ćemo se sačuvati.