Prije 20 godina duša jednog velikog čovjeka s zemlje se preselila na nebo. Prije točno 20 godina, 2. travnja 2005., preminuo je naš dragi papa Ivan Pavao II. Nakon njegove smrti mnoštvo vjernika s upaljenim svijećama ispunilo je trg svetog Petra u Rimu i molilo uglas: „sancto subito“ – „svetac odmah“. Svi su u duši osjećali da smo imali privilegiju živjeti u doba sveca.
Tako je i mislio i njegov nasljednik papa Benedikt XVI. koji je pokrenuo postupak beatifikacije samo mjesec dana nakon njegove smrti, iako se prema službenim odredbama proces kanonizacije neke osobe može početi najranije 5 godina nakon smrti. Blaženim je proglašen 1. svibnja 2011. godine, a svetim ga je proglasio papa Franjo 27. travnja 2014. godine.
Ivan Pavao II. ostavio je velik trag u životu Crkve. Prvi je papa u povijesti koji je ušao u džamiju i u sinagogu. Aktivno je sudjelovao u društvenim pitanjima koja su mučila Crkvu, posebno u zemljama pod komunističkim režimom u razdoblju velikih društvenih promjena 1989. godine i sloma komunizma u Europi. Apostolskim i diplomatskim radom nastojao je biti blizak brojnim poglavarima država i predstavnicima svjetovne vlasti koje je neumorno upozoravao na opasnost otuđenja od Božjeg nauka. Kao papa posjetio je čak 129 zemalja na kojima je susreo milijune ljudi, održao je više od tisuću općih audijencija na kojima je sudjelovalo preko 16 milijuna hodočasnika.
Pontifikat Ivana Pavla II. obilježila je velika pobožnost i privrženost Majci Božjoj. Na blagdan Gospe Fatimske 13. svibnja 1981. na Trgu Svetog Petra u Vatikanu Turčin Ali Agca izvršio je atentat na papu Ivana Pavla II. Papa je ipak preživio, ali bio je teško ranjen. Papa je isticao da svoj život duguje zagovoru Gospe Fatimske te je godinu dana nakon atentata posjetio svetište u Fatimi gdje je izrekao čin posvećenja i predanja svijeta Bezgrešnom Srcu Marijinu. Metak kojim je ranjen dao je ugraditi u Gospinu krunu. Papa je i ovdje pokazao kolika je važnost opraštanja, nakon oporavka posjetio je Ali Agcu u zatvoru kao bi razgovarao s njim i tom prilikom mu je oprostio.
Ivan Pavao II. bio je veliki prijatelj Hrvatske. Čak tri puta je posjetio našu zemlju, a Vatikan je jedna od prvih zemalja koja je priznala našu neovisnost. Papa Ivan Pavao II. neumorno je radio na promicanju kulture života, a sama ta sintagma “kultura života“ pripisuje se upravo njemu kada je na svom putovanju u SAD 1993. godine izjavio: “Kultura života znači poštovanje prirode i zaštita Božjeg djela stvaranja. Na poseban način, znači poštovanje ljudskog života od prvog trenutka začeća do prirodne smrti.” Procjenjuje se da je za vrijeme svog pontifikata napisao oko 15.000 raznih govora i dokumenata, među kojima 14 enciklika, 11 apostolskih konstitucija i 41 apostolsko pismo.
Papa milosrđa, hodočasnik mira, neumorni borac za kulturu života i dostojanstvo čovjeka, prijatelj mladih i obitelji, sve to bio je Ivan Pavao II. Njegove misli su danas aktualne možda čak i više nego u vremenu u kojem su nastale, jer sve ono na što je on neumorno upozoravao se i danas pokazuje tako istinitim, posebno njegova poznata misao: “Izgradnja svijeta bez Boga, prije ili poslije, uvijek završava protiv čovjeka.” Ivan Pavao II. i 20 godina nakon smrti jedan je od najutjecajnijih i najpopularnijih papa i omiljeni svetac mnogih, posebno mladih.
Donosimo neke njegove najpoznatije misli:
“Nasilje je ukorijenjeno u laži i laž mu je potrebna da pokuša pridobiti svjetsko javno mnijenje tvrdnjama koje su zapravo posve strane njegovu značenju, a često i proturječne. Što kazati o praksi da se onima koji se ne slažu s određenim stajalištima pripiše etiketa neprijatelja, kako bi ih lakše potukli ili im začepili usta, uz pomoć spretne i neprestane propagande pripisuje im se neprijateljska namjera ili ih se zapečati kao napadače.”
“Kultura života znači poštivanje prirode i zaštitu Božjeg djela stvaranja. Na poseban način, znači poštivanje ljudskog života od prvog trenutka začeća do prirodne smrti.”
”Svaka vjernost treba proći kroz najzahtjevniju kušnju, kušnju postojanosti. Lako je biti dosljedan jedan dan, nekoliko dana. Teško je i važno biti dosljedan kroz sav život.”
