POGLED S ISTOKA – Heroji ulice

PIŠE: Ivan Grigić – Šinko

Da je utakmica Cibalia – Obilić (3:1) američka tinejdžerica, od danas bi mogla naručiti viski u nekoj detroitskoj birtiji. Nevjerovali ili da, već je prošla 21 godina od (ubacite pridjev po vlastitoj želji izuzev otrcanih „ikonske“, „legendarne“, „mitske“) utakmice koju ne možete zaobići u bilo kojem razgovoru o prošlosti naše Cibe.

Osim što nas podsjete na slavne dane i na to da smo još godinu dana bliže „bacanju kašike“, ovakve obljetnice su savršene da se spomenemo i momaka koji su u kopačkama izravno uklizali u povijest!

U današnjoj epizodi vaše omiljene rubrike “Kucamo na vrata zaboravljenih asova“ https://www.youtube.com/watch?v=UoJC8zCEEH4 , neke odgovore smo potražili kod dva istinska giganta vinkovačkog nogometa – Ivana Maroslavca Ice i Borisa Leutara Lete. Gdje drugdje nego na terenu…

Za početak, momci, sportski pozdrav! Iako je ovo ozbiljan intervju za eminentni portal, možemo li prijeći na „ti“?

ICA: Glup si…

LETA: Slažem se s Icom…

Dobro, sad kad smo i to riješili, počnimo s laganim zagrijavanjem.   Koliko puta ste istrčali na ovaj travnjak i po čemu se ova utakmica razlikovala od stotina drugih?

ICA: Uh, stvarno teško pitanje! Odigrao sam toliko tekmi, što prijateljskih, što službenih pa sam vjerojatno više vremena proveo na terenu, nego što sam bio u školi (smijeh). Ovaj susret je bio drukčiji po svemu, od protivnika koji je dolazio iz Srbije, do atmosfere koja je bila čudo, a sama činjenica da je prva europska tekma u povijesti, ovoj utakmici daje posebnu dimenziju.

LETA: Teško da se to može prebrojati, bila mi je čast i zadovoljstvo. Meni prva ovakvoga karaktera, protivnik po mjeri, fantastičan dan.

Kako ste spavali noć prije, pamtim da je karantena bila u hotelu Gem? Možete li se sjetiti nekog nebitnog detalja, recimo, ručka?

LETA: Karantena kao i svaka druga, kratili vrijeme uz kartanje, koja cigareta i pivo (smijeh). Ručka se ne sjećam, ali vjerujem da je bio jako dobar.

ICA: Spavao sam k’o beba, nikad nisam imao pretjeranih problema s tremom, a za ručak je mislim bila juha i piletina, kao i uvijek, ha, ha, ha…

Mislite li da danas postoji navijač Cibe stariji od 30 godina koji ne zna nabrojati sastav: Perić, Andričević, Čutura, Križanović, Leutar, Pernar, Jurić, Meštrović, Maroslavac, Bartolović, Bošnjak?

LETA: Ne postoji nešto što ne postoji!

ICA: Teško!

Dodamo li tu i pričuve Marića, Marija Jurića, Tkalčevića, Pavličića, Grgića, Dabru, Kelavu primjećujete li nešto?

ICA: Skoro pa sve domaći dečki, zato i jesmo napravili rezultat. To je smjer kojem bi svaka uprava trebala težiti, ali…

LETA: Pa to je očito, imali smo tri Marija u momčadi.

Dakle, prva europska utakmica i odmah Obilić. Ne želeći biti lažno politički korektan, što je danas jako popularno, idemo „bez rukavica“: klub notornog četnika i ratnog zločinca dolazi na „Vrata Hrvatske“, u jedan od onih gradova koji su najviše stradali u Domovinskom ratu? Je l’ vam prevelik teret stavljen na leđa?

LETA: Nama je u glavama bilo da ne smijemo razočarati, podbaciti, jedina opcija je bila pobjeda. Bili smo brzi, pametni i lukavi, bodrio nas je pun stadion i zajedno smo došli do pobjede.

ICA: Sve stoji što je rečeno. Bio je užasan pritisak pred tekmu, jer su svi očekivali pobjedu, a nisu bili svjesni koliko je ta ekipa Obilića bila kvalitetna. Godinu dana ranije bili su prvaci države i kostur ekipe je ostao. Ne želim ni razmišljati što bi se dogodilo da smo izgubili, ali kad smo izašli na teren znao sam da ćemo dobiti, jer se na njihovim licima osjetio strah. Ultrasi su noć ranije i na dan utakmice odradili odličan posao (smijeh!). Znam i to da si baš ti na mostu pogodio gostujući autobus punom limenkom piv…

Dobro, dobro, nećemo sad o tome i „rekla-kazala“ informacijama! Vratimo se mi na sport i glazbu. Prvi put kad vas pitam onu otrcanu „Kakav je osjećaj…“, slobodno prekinite intervju. Ali, preformulirat ću pitanje: šta prolazi kroz glavu dok izlazite na zagrijavanje, kad se u tunelu čuje samo zvuk krampona koji udaraju po pločicama, stadion krcat, a ulog ogroman!?

LETA: Svi imaju neke svoje misli, ali kad izađeš na teren i vidiš svoje prijatelje koji vise po tribinama onda si najjači!

ICA: Vjeruj mi, i nakon toliko vremena, kad mi misli odlutaju na taj meč, momentalno se naježim! Sve sam ti rekao…

Leta, pitanje samo za tebe; Jure Jurić je zabio nesretni autogol za 2- 1. Kruži legenda da si na idućem korneru za Obilić raspoređivao svoje igrače i zavapio: „ PUSTITE NJIHOVE ŠPICE, ČUVAJTE JURETA!!!“

LETA: To je šala, ovako je to bilo; mi smo u pripremi utakmice tjedan dana uigravali defanzivni prekid, Srećko (trener Lušić op. a.) je inzistirao da oko Jureta uvijek moraju biti dvojica, striktno, znao je on koliko je Jure opasan. Nismo uspjeli, ipak ga je zabio, mog prijatelja Jukija nitko nije mogao čuvati.

Jedno za Icu. Mogu vidjeti osobnu iskaznicu? Je l’ istina da ti i na osobnoj piše „Ica Maroslavac o-ooo-o“, po toliko puta o(t)pjevanoj pjesmi Ultrasa tebi u čast?

ICA : Ha, ha, ha… Ostalo na staroj osobnoj.

Leta, ti si pred 30.000 ljudi na Poljudu igrao derbi Hajduk – Dinamo u dresu ovog potonjeg i još more važnih utakmica. Ica, ti si opet na punoj Kantridi igrao protiv Celte, a u Izraelu često pred krcatim tribinama. U koji bi folder u glavi smjestili ovu tekmu?

LETA: Moj Ivane, ja sam ovu tekmu smjestio u srce!

ICA: Ma, ne može se ova tekma usporediti ni s jednom nikada! Tih dana je ludilo u gradu bilo posebno, klub ratnog zločinca dolazi u Vinkovce, grad koji je toliko propatio za vrijeme rata. Još se sjećam jednog starijeg gospodina dolje na istoku koji je skoro pregrizao ogradu i kojem su suze išle kad smo zabijali golove. To su ljudi koji su izgubili svoje bližnje. Evo, i sad me trnci prođu!

Navijači? S više strana sam čuo da su već na izlasku iz busa na stadion igrači Obilića bili blijedi kao gašeno vapno?

ICA: Navijači savršeni, atmosfera čudo! Ako je i bilo trenutaka da su Ultrasi na istoku posustali, onda se javljao zapad i opet cijeli stadion navija. Ma top…

LETA: Navijači, ma zapravo cijeli stadion je bio u euforiji! Već na samom ulazu su imali pakleni doček!

Kad bi se snimio film o proslavi te pobjede, koju oznaku bi dobio? Bi li ga mogla gledati djeca do 12 godina? 

LETA: Ja se proslave ne sjećam…

ICA : 18 +!

Da ste mogli svlačionicu dijeliti s bilo kojim igračem na svijetu, tko bi to bio?

ICA : Puno je kandidata, ali meni je, kao i mnogima, najdraži Ronaldo (pravi).

LETA: Mali Zeleni.

Omiljeni film?

ICA : „Stomak jednog arhitekte“, ha, ha, ha… Tebi je sigurno poznat, jer smo ga gledali na tvom rođendanu i mislim da se nitko osim nas dvojice ne sjeća toga. Braveheart!

LETA: S obzirom na godine, svaki sljedeći koji ću pogledati s legendom Anjom. (Gospodar prstenova, Kapetan fantastični, Mala miss Amerike, Iskupljenje u Shawshanku.)

Najgluplje pitanje koje ste dobili u nekom intervjuu?

ICA : Ovo tvoje…

LETA: Postoje samo glupi odgovori, recimo ovi moji, he, he, he…

Morate odabrati imidž i izgled koji ćete uredno njegovati do kraja života. Bi li to bio „David Kipiani look“ ili „Leonardo Cuellar style“?  

ICA : Leonardo style, definitivno…

LETA : Biram „David Kipiani look“, a razlog je jednostavan: velika većina mojih prijatelja sa Kanovaca ima čudne frizure, proćelavi su ili ćelavi. S ovakvim izgledom definitivno bih se uklopio među njih, a još ako David ima veliki stomak, to bi bio pun pogodak…

Imali ste odlične karijere i brdo suigrača. Da čujem; najdraži, najbolji, najljeniji i najnervozniji?

LETA: Sve ove četiri odlike ima jedan moj prijatelj Davor Bagarić! On je bio poseban, baš smo se dobro zabavljali!

ICA: Na prva dva pitanja je nemoguće odgovoriti jer sam igrao s previše dragih i dobrih igrača s kojima sam i danas u kontaktu. Mislim da je najljeniji Marko Povrženić, odličan momak i rijetko viđen talent, a da je imao malo više volje, repka danas ne bi imala problem lijevog beka. Najnervozniji je definitivno Mario Šuki Andričević, ne znam odakle je dolazila tolika količina nervoze, strašno (smijeh!)

Najdraži gol u dresu Cibalije? Pitanje za obojicu (op. a. Leta u 124 nastupa nije postigao niti jedan gol za najdraži klub)…

LETA: Pa gledajte, ne može se baš puno igrača pohvaliti s takvim postignućem, ja se ne mogu sjetiti niti jednoga kojemu je to uspjelo. Možda se ljudi ne sjećaju, ali ja sam zabio par fantastičnih autogolova u najdražem dresu. I svi su mi podjednako dragi.

ICA: (smije se na Letin odgovor) Obilić, bez konkurencije !

Kad bi jednom u budućnosti ponovno istrčali na ovaj travnjak, naravno, u svojstvu, recimo, bivšeg zaslužnog igrača koji prima neku nagradu, koju bi pjesmu voljeli čuti dok izlazite?

ICA: „Što mi život nikad nije dao“, The Karambol.

LETA: „Budi ponosan“, Majke.

Momci, hvala vam od srca na odvojenom vremenu, za kraj vam moram reći da se osjećam kao svemirski brod?

ICA: ???.

LETA: Zašto?

Pa nalazim se između dvije zvijezde!!!

ICA: ???

LETA: ???

Kužite, svemirski brod putuje među zvijezdama, a vi ste nogometne zvijezde? Pa zato… Igra riječi, pa je to onda smiješno.

LETA: Zbog čega sam ja dolazio, žali Bože vremena…

ICA: Šta ja da kažem, ja iz Zagreba doš’o zbog ovoga…

IDUĆI ČETVRTAK ČITAJTE: o uzvratu u Beogradu pričaju dvojica junaka „prolaza“ Ivica Marić i Dejan Pavličić. Tko je ispao iz autobusa, a tko je slavio rođendan u hotelskoj sobi beogradskog hotela? „Vila Velebita“ u Knez Mihajlovoj? Zašto je ponekad dobro voziti se liftom, a ne ići stepenicama ? Kako se bezbolno riješiti čukljeva i još poneki savjet…