Afrička svinjska kuga (ASK) dovela je u pitanje egzistenciju mnogih koji se bave svinjogojstvom. Virus je to koji posljednjih tjedana razara slavonsko i hrvatsko svinjogojstvo te stvara ogromne ekonomske gubitke. Iako je jasno o kakvoj je opasnosti riječ, virus ASK još uvijek čeka pravog protivnika koji bi ga zaustavio.
Svinjogojci, pa tako i naš sugovornik – jedan od većih svinjogojaca s vukovarsko-srijemskog područja – pita se jesmo li nešto ovako pogubno, što već godinama šeta oko hrvatske granice, morali dočekati nespremni, pa čak i jesmo li uopće morali dočekati? Naime, o afričkoj svinjskoj kugi govori se barem pet godina, od vremena kada se pojavila u Mađarskoj. Tko je pogriješio i zbog čega se i država i svinjogojci nisu bolje pripremili retoričko je pitanje, a nedovoljna osviještenost proizvođača i nerazumijevanje ozbiljnosti situacije uz spore reakcije sustava (resorno ministarstvo, veterinarske inspekcije…) i mjesec i pol dana nakon prvog slučaja ASK zabilježenog u Hrvatskoj, svinjogojce drže u neizvjesnosti.
Svinjogojci u ogromnim problemima
Zbog svinjske kuge do sada je eutanazirano oko pet tisuća svinja. Zone ograničenja obuhvaćaju cijelu Vukovarsko-srijemsku županiju i još tri jedinice lokalne samouprave izvan najistočnije županije. Na snazi je zabrana prometovanja svinjama, što i proizvođačima na čijim gospodarstvima nema virusa ASK, stvara ogromne ekonomske gubitke. Očajni svinjogojac čijih oko petsto svinja dnevno pojede i po nekoliko stotina eura hrane, počinje razmišljati u smjeru da će eutanazija i zdravih životinja nažalost biti jedino pa možda i najbolje rješenje za navedene farme s obzirom na to da su neke druge bolje konkretne mjere izostale.
Obeštećenja koja su najavljena za eutanazirane svinje, kaže, zadovoljavajuća su jer poljoprivrednicima je svaki euro dobrodošao osobito nakon što je ovaj kraj prošloga tjedna pogodila snažna oluja i usjevi su stradali od elementarne nepogode. Primjerice, jedna krmača s leglom prasadi dnevno troši minimalno pet eura. Uz to broj svinja u objektima raste jer se ne smiju prodavati pa se dolazi do toga da troškovi rastu, objekti su prepuni, a svinje izlaze iz prodajnih kategorija tržištu prihvatljivih, bilo da je riječ o prasadi za tov ili tovljenicima za mesarsku industriju. U tom kontekstu, ako se ovakav neizvjestan scenarij nastavi trebali bi se zapitati hoće li obeštećenja nešto značiti ako ne dođu pravovremeno makar i bila financijski prihvatljiva, navodi ovaj proizvođač koji čekajući rješenja brine što će prije stići – reakcija države ili virus ASK.
Afrička svinjska kuga uništava i proizvođače u čijim objektima nema virusa
Reagirati hitno, spriječiti širenje virusa afričke svinjske kuge i proizvođače obeštetiti prema donesenom programu jedini je pravi izlaz iz trenutne situacije, ističe i dodaje:
– Nezadovoljnih će uvijek biti, ali u ovom trenutku prvobitno moramo misliti na to što nas čeka u budućnosti. Svoje osobno razmišljanje ovaj svinjogojac pojašnjava i dodaje kako svako daljnje odugovlačenje ovakve situacije bez rješenja, dugotrajna savjetovanja i dodatna traženja povećanja iznosa za obeštećenje cijeli proces mogu učiniti opasno dugačkim pa da na koncu unatoč eventualnim većim iznosima ne bude pomoći za većinu onih koji su već sada na rubu. Požar treba ugasiti dok nije ostavio prevelike ekonomske gubitke, od kojih ćemo se teško oporaviti ako već sljedećih dana ne dobijemo rješenje za cjelokupno svinjogojstvo na zaraženim područjima, dakle za sva gospodarstva s naglaskom na ona na kojima (još) nema virusa ASK – govori nam slavonski svinjogojac koji na svoju odluku da ostane anoniman kaže:
– Naši ljudi su i emocionalno vezani za proizvodnju, što je i razumljivo jer slavonski seljak je često na udaru. I sam to prolazim, ali shvatio sam da u ovoj situaciji nikako ne smijemo razmišljati srcem nego kako što prije premostiti ovo sve, a eutanazija je svakako jedan od glavnih instrumenata. Ovakva stajališta kolege uzgajivači dobrim dijelom neće podržati, a ja ih iznosim već pomalo očajan i gledajući isključivo poslovnu perspektivu. Smatram da što prije moramo krenuti dalje te da aktualnim mjerama ne spašavamo svinjogojstvo jer se bojim da ćemo na kraju svejedno doći do eutanazije kao jedinog rješenja, a u međuvremenu ćemo bankrotirati hraneći svinje koje će na koncu biti ubijene. Treba misliti i o tome da su prenapučena gospodarstva u ovom trenutku bio-sigurnosna i zdravstvena bomba, a sve uslijed zabrane prometovanja. Odgovornost proizvođači i ministarstvo trebaju ponijeti zajedno, izaći jači iz ove situacije da bi se očuvalo ovo sto je uopće ostalo od slavonskog i hrvatskog svinjogojstva – zaključak je razgovora na temu koja osim što zabrinjava svinjogojce, treba zabrinuti i cjelokupnu javnost koja se s pravom može zapitati hoće li biti svinjetine za konzumaciju i po kojim cijenama.