Bilo jednom u Vinkovcima

PIŠE: Ivan Grigić – Šinko

 

PRIČA PRVA

Noćas nisam oka sklopio, to mi stvarno nije trebalo, ali šta da radim…

Danas je veliki dan, najveći u mom životu!

Danas ću upoznati NJEGA!

Jučerašnji razgovor sa Šefom mi je dao naslutiti da bih mogao sjediti u NJEGOVOJ blizini, čak možda i odmah pokraj NJEGA. Ali, kao da ne znam, zvali su i drugi, sve one bijedne ulizice i karijeristi koji bi se izjebali za kunu samo da mogu doći do boljeg položaja!

Ja nisam takav! Ja sam drukčiji… Ja sam jedan od vas!

Osnovnu sam završio uz sitne poteškoće, u sedmom razredu popravak iz kemije, ostalo je bilo čvrsta trojka. Jedino je stari morao doći zadnji tjedan osmog razreda jer me koza iz matematike htjela rušiti.

Kad se pojavio i rekao „Znaš ti ‘ko sam ja“, treba se smrznula, nije ni znala ‘ko mi je tata! Zaključila mi je četvorku, uz duboke isprike. 

U srednjoj slična stvar, prolazio sam lako na ime i prezime, tata je već imao bolji položaj i svi su ga znali.

Ekonomiju u Osijeku neću ni spominjati, pola predmeta ni ne znam kako se zovu, hahaha… Slušajte ovo; jednom sam položio tri ispita u istom danu!

Uglavnom, posao u Gradskoj upravi me čekao, natječaj je napisan tako da nitko ne može zadovoljiti uvjete. Nitko, osim mene…

Kroz godine sam promijenio nekoliko radnih mjesta; nakon Poglavarstva radio sam u Županiji, jedno vrijeme u Vodoprivredi, bio sam pročelnik, zamjenik pročelnika i zamjenik pomoćnika zamjenikovog pomoćnika za odnose s javnošću u Vodovodu.

Ali, dopizdi i to, ja znam da sam rođen za veće stvari!

Siguran sam da je danas prvi dan ostatka mog života, odigram li dobro, samo je Bruxelles granica!

Mamica je ispeglala bijelu košulju, kravata će mi biti, naravno, plava, čak sam se i ošišao kao ON!

Neću imati puno vremena i prilike, svi će MU se besramno ulizivati, moram imati drukčiji nastup, ako me zamijeti, već nagodinu bih mogao za Zagreb, a onda tko zna…

Pred ogledalom vježbam:

Premier ministre, faites attention à moi. Ma bite me fait mal pour le peuple croate, seul le FAUTEUIL est important !

Francuskim ću ga oboriti s nogu, to je moja karta za bijeg iz ove vukojebine od grada, poželite mi sreću!

PRIČA DRUGA

Noćas nisam oka sklopio, to mi stvarno nije trebalo, ali šta da radim…

Šljak’o sam „drugu“, posla je bilo do iz ušiju, baš sam se slomio.

U našu iznajmljenu gajbicu sam došao poslije jedinice, žena je već bila na izmaku snage pa sam uzeo ćerkicu „pod svoje“. Strašna je, ima već 11 mjeseci, ali ne voli baš spavati što je uspješno demonstrirala i ovu noć.

Čekam da malo naraste pa ću i ja za Irsku, u Corku ima ekipa koja se odlično snašla, zovu me svaki dan.

Ponekad mi se čini da je više Vinkovčana vani nego kod kuće. Kad malo stanem na noge, vučem i obitelj, šta ću.

– Kako ćeš ti bez Grada, uvenut ćeš za mjesec dana – pita me žena svaki put kad potegnemo tu temu, znajući koliko volim ove ulice.

Kako ću?

Nikako, eto kako…

Sa završenim poljoprivrednim fakultetom sam imao velike planove ovdje, međutim, ne ide pa ne ide. Nije ni čudo, slaba korist od takvog faksa u Slavoniji…

Nema natječaja na koji se nisam javio, a ono što je trebao biti privremen posao, pretvorio se u stalni, tako da već četiri godine konobarim. Bude za stanarinu i režije, žena je na porodiljnom pa i tu kapne neka sića, da nema njenih i mojih ne znam kako bih…

Jebemti, bar da sam malo ćornio poslijepodne, bilo bi mi puno lakše, ali nisam mogao odbiti fuš na baušteli, dvije stoje su dvije stoje!

Svježe otuširan pjevušim „miriše mi dan na Paco Rabanne“ dok nanosim isti na vrat, oblačim starke, ljubim cure i jurim na posao. Danas u 18 h ima neko druženje na terasi kafića, bit će ogromna gužva, kažu.

Putem stanem u poljoprivrednu apoteku…

– Dobar dan, dajte mi, molim Vas, otrov za parcove.

– Dobar dan, imamo četiri vrste, koji točno želite?

– Imate li neki koji se uspješno razmuti u kavi, Cedeviti, gustom soku?

– Zanimljiv izbor! Imamo ovaj Neogen Rodenticid, ima odličnu učinkovitost i sjajne recenzije. I da, otapa se u tekućini…

– Odlično, brate, daj taj…

– A da Vas pitam: imate li približnu brojku, koliko ima tih štakora?

– Auuuu, njih ima brdo, ali danas mi treba za jedno sto-sto pedeset.

– U redu, ovdje Vam je sve, možete platiti kod kolegice na blagajni. I , vjerujte mi, koji god glodar ovo proba, nema mu spasa!

– Iz Vaših usta u Božje uši.

Sjedam na bic i pravac šljaka. Jurim kroz park, znam da ne bih smio,  ali danas ne smijem zakasniti.

Ulazim, pozdravljam ekipu, vežem kecelju, novčanik, tacna…

Udahnem duboko, nabacim osmijeh broj 6 i izletim na terasu…

– Dobar dan, izvol’te?!

Dopis članovima GO HDZ Vinkovci

 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Vinkulja.hr portala.