Božićno jutro

PIŠE: vlč. Anđelko Cindori

Sretan Vam i blagoslovljen Božić dragi prijatelji! O Božiću i božićnim običajima te o samom značenju Božića kao blagdana postoji danas nepregledno mnoštvo zapisa i prikaza, širom naših i stranih portala, stoga bih želio ovih nekoliko redaka posvećenih Božiću uputiti Vama koji čitate ovaj tekst ili ćete ga podjeliti sa svojim bližnjima…

Pri pisanju i sastavljanju ovih redaka nisam se koristio nikakvom pomoćnom literaturom, nego promatram jaslice u našoj župnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Vinkovcima, preksinoć napravljene rukama marljivih župljanki, njihovom domišljatošću i željom da vjernicima što zornije približe ljepotu i otajstvo Božića kako je to nekada bilo i kako nam pišu Evanđelja…

Od mnoštva figura i figurica, promatram maleno dijete u jaslicama i nikako dokučiti našega Boga koji je odlučio toliko se poniziti i sići među nas ljude, da bi nam pokazao kako smo i mi u njegovim očima maleni i neznatni i nezaštićeni, te nam je potrebna Njegova zaštita i pomoć.

I odmah mi padaju na pamet tolika djeca našega vremena, ostavljena i zaboravljena od svojih roditelja, kojima je naša skrb i pomoć potrebna da bi osjetili toplinu obiteljskog doma i zajedništvo braće i sestara. Ali, u ovom malenom djetetu promatram i toliku sretnu djecu u okrilju obitelji koje se raduju i vesele što mogu ovdje i sada biti radosni slaveći Božić u toplini vlastitih domova.

Više nego ikad, potrebni smo jedni drugima, kada nas ova moderna bolest COVID-19 razdvaja i ostavlja unutar naših domova. Potrebni smo Božje ljubavi koja nam ulijeva sigurnost i mir u ova nemirna vremena. Ljubav pisana velikim slovom jer surogati ljubavi čine nas siromašnima i nesretnima, a to nije Božja ljubav. Božja ljubav čini nas Njemu sličnima i potiče na pomoć bližnjima gladnima ljubavi.

Kako ju prepoznati i odgovoriti na vječnu Ljubav koja nas bezgranično ljubi? Ponajprije uzimajući u ruke malo dijete Isusa u svoja čista srca, pa ga odnijeti našim starima, napuštenima, zaboravljenima, bolesnima (osobito u bolnicama do kojih se ne smije i ne može), siromašnima duhom i materijalno, na radnim mjestima, koji i ovoga Božića ne znaju za slobodne dane, na našim ulicama, gdje će i ove godine buka, galama i pucnjava pokušati uništiti ljepotu Tihe noći, u zatvore i različite domove za one koji su se ogriješili o zakone i propise…

I vraćam pogled na ostale sudionike jaslica; Josipa i Mariju, pa se sjetim naših dragih roditelja, živih i umrlih. Pastira, a to su naši susjedi prijatelji i prijateljice, jednostavna života, a bogata srca i duše. Ovčice i druge životinje, naši kućni ljubimci koji su postali dio naše svakodnevnice. Brda i doline, u kojima vidim ljepotu naše domovine Hrvatske, koju čuvaju i brane naši policajci i vojnici. Zvijezde na nebu, naše medicinsko osoblje koje brine nadljudskim naporima o svima oboljelima, a posebno od ove koronavirusa…

Sve i svi su tu oko malenog Isusa, koji bespomoćno leži ako ga netko ne uzme u ruke i poželi da se On opet rodi u svima nama i za sve nas, kako bi u Novoj 2021. godini doživjeli bolje sutra, jer se On zato rodio i došao među nas ljude. Neka Vam dragi čitatelji i pratitelji na dobro i blagoslovljeno budu ovi dani radosti i mira, te se osjećajte sretni i zadovoljni što ste Božja djeca, Njegovi sinovi i kćeri.

Na Božić, 25.12.2020.         

vlč. Anđelko Cindori, župnik Župe sv. Ćirila i Metoda u Vinkovcima i upravitelj Župe bl. Alojzija Stepinca u  Vinkovcima