Culej o kandidaturi za potpredsjednika HDZ VSŽ: Ako i „poginem”, važno je da ne bude od prijateljske vatre!

Stevo Culej prikupio je i više nego dovoljan broj potpisa za kandidaturu, pravovremeno ih je i predao, pa slijedom navedenog ulazi u utrku za jedno od četiri potpredsjednička mjesta u Županijskom odboru Hrvatske demokratske zajednice.

Predao sam 517 potpisa (bilo je potrebno 483, op. a.), još tridesetak mi se simpatizera s potpisima javilo naknadno – kaže bivši saborski zastupnik iz Jarmine za kojeg se nakon raspuštanja prošlog saziva Sabora gotovo i nije čulo, pa se stekao dojam kako se oprostio od aktivne politike.

Međutim…

– Imam još dosta za dati stranci, a nisam ni završio započeti posao. Ostalo je mojih još 20-ak neodgovorenih zastupničkih pitanja koja su bitna u moralnom, ideološkom, svjetonazorskom pa i pravnom, odnosno pravosudnom smislu.

S kakvim ambicijama Stevo Culej ulazi u izbornu utrku koja će biti okončana 17. listopada kada će HDZ-ovci po načelu „jedan član, jedan glas” birati rukovodstvo na lokalnoj razini?

– Nemam osobnih političkih ambicija, sve sam ih ostvario. Moja ambicija je da povijesnu stečevinu ne prepustimo nekome tko uopće ne zna što posjeduje. HDZ je stranka s kojom smo stvarali državu i red je da svatko od sebe ponudi koliko može u interesu stranke i države. Ja nemam drugu stranku. Cijeli rat sam nosio jednu uniformu. Tako i sada.

Netko će ipak primijetiti kako je na prošlim predsjedničkim izborima podržao kandidata Domovinskog pokreta, a ne kandidatkinju HDZ-a…?

– Škoru sam podržao iz jednog jedinog razloga, ljudskog i razumljivog. U tom trenutku mi je obećao nešto što mi moja stranka nije mogla ispuniti, a to je pomilovanje mog prijatelja Tomislava Merčepa, heroja Domovinskog rata i nekoć također člana HDZ-a. I to je sve. Nikakve tu političke trgovine nije bilo.

Na čiju podršku naš sugovornik računa 17. listopada?

– Računam, a već sam i dobio, podršku čestitih utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice, onih prvih i pravih HDZ-ovaca. Neki od njih su i napustili stranku, ali su svojim neuništivim autoritetom pripomogli u prikupljanju potpisa za moju kandidaturu, jer njihova riječ još uvijek ima težinu.

Stevo Culej vjeruje kako će se 18. listopada probuditi kao potpredsjednik ŽO HDZ-a VSŽ.

– Nadam se da će tako biti. Zapravo, uvjeren sam u to. Međutim, ako i ne bude, znat ću se nositi s tim. Okusio sam u životu i politici i pobjede, i poraze. Ono što je sigurno, znat ću se ponašati u oba slučaja. Neće biti ni prevelikog slavlja, ni prevelike žalosti. Za mene je ovo još sam jedna borbena akcija u kojoj očekujem pobjedu. A ako i „poginem”, važno je da ne bude od prijateljske vatre.

Popis protukandidata je respektabilan; aktualni župan Damir Dekanić, njegov prethodnik Božo Galić, zatim aktualni zamjenik župana Franjo Orešković, vinkovački gradonačelnik Ivan Bosančić i otočki gradonačelnik Josip Šarić. Šest želja i ambicija, a samo četiri mjesta. Dvojica će ostati ispod crte…

– Nikad nisam kalkulirao, pa neću ni sada. Oduvijek sam slab u matematici, puno bolji sam u psihologiji.

Za kraj je Stevo Culej poručio:

– Nizak sam, pa slabo vidim iz zadnjeg reda. Želim u prve redove, da bolje vidim, da bolje čujem. A i da mene bolje čuju!