Demografija – tema o kojoj se u kampanji – šuti!

Ilustracija/PEXELS

Prema novim podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj i dalje imamo izraženi pad broja novorođenih u odnosu na broj umrlih. Posebno je izražen pad od ožujka 2022. godine i to za nevjerojatnih 15% u odnosu na razdoblje prije pandemije koronavirusa.

Jednostavno je za zaključiti kako je demografsko urušavanje počelo negdje u lipnju 2021. godine, u jeku pandemije i psihoze straha koju su utjecajniji mediji svakodnevno nametali putem svojih kanala. Pad se nezaustavljivo nastavlja i dalje, a crne demografske projekcije su toliko negativne da je i najvećim optimistima teško zamisliti neki pozitivan scenarij onoga što nas u budućnosti čeka.

Poznati poduzetnik Nenad Bakić na svom blogu pandemijskirealizam.net objavio je demografske projekcije za Hrvatsku iz kojih je vidljivo kako ćemo prema sadašnjim trendovima za 10 godina pasti na oko 3,6 milijuna stanovnika, a za samo 32 godine smo na ispod 3 milijuna stanovnika! Prema istim projekcijama broj građana starijih od 65 će još dugo nastaviti rasti i doseći skoro milijun, a broj djece će nastaviti jako padati. I dok je još prije 25 godina udjel 65+ bio oko 10%, sada je oko 22%, a za 20 godina će narasti na skoro 30%.

Smatramo da je ovo najvažnija tema kojoj bi sve stranke trebale posvetiti posebnu pažnju i demografiju i obitelj staviti na prvo mjesto svojih stranačkih programa. Nije rješenje u uvozu nebrojenih stranih radnika dok istovremeno naši ljudi odustaju od borbe za dostojanstven život u svojoj zemlji.

Potrebni su radikalni zaokreti u radnoj, poreznoj i gospodarskoj politici koji će u jako kratkom vremenu mladima pokazati konkretne rezultate i dati im financijsku sigurnost kojoj sve mlade obitelji teže. Sasvim je jasno kako urušavanjem obitelji nestaje i narod pa to više nije samo floskula nego statistička istina.

Dok nas naši političari zabavljaju svakodnevnim ulogama boraca za slobodu i pravdu, jezičnim vratolomijama, međusobnim uvredama i junačenjima tko više voli ovu zemlju čini nam se da su zaboravili da predstave bez publike nemaju smisla te da će ako nastave provoditi ovakve politike moći glumiti samo publici kojoj će hrvatski jezik biti samo strani i služben, a ne jezik njihovog naroda i njihovih obitelji.