Dion Drena Beljo, 19-godišnji Vinkovčanin, a inače nogometaš Osijeka na posudbi u Istri 1961, sinoć je na Šubićevcu postigao prvijenac u dresu pulskog prvoligaša. Onako, za utjehu sebi i suigračima koji su šansu za pozitivan rezultat prokockali u prvom poluvremenu u kojem je Šibenik kreirao nedostižnih 3:0.
– Znali smo da nas čeka izuzetno neugodna utakmica u Šibeniku, protiv momčadi koja je neugodna u tranziciji, znali smo praktički sve o njima, ali uza svu temeljitu pripremu utakmice primili smo tri naivna pogotka. Ovaj moj za 3:1 stigao je prekasno da bi se utakmica zakomplicirala. Žao mi je što nismo potvrdili dobru igru i pobjedu protiv Osijeka – kaže Dion Drena.
Pogodak na Šubićevcu nije mu prvoligaški prvijenac (koji je, uzgred, zabio u posljednjem kolu prošle sezone za Osijek i to baš Istri 1961, op.a.), no jest prvi u dresu pulskog prvoligaša. Kome ga posvećuje?
– Svim navijačima Istre 1961 i svim ljudima koji rade oko kluba; od uprave, stručnog stožera, ljudima iz klupske administracije kluba, svima kojima je Istra 1961 draga. Ne bih nikoga posebno isticao. Žao mi je što pogodak nema veće značenje od utješnog, ali mi je drago što sam probio led. Nadam se da će uskoro biti još takvih sretnih trenutaka za mene ove sezone.
U kojoj su ambicije…?
– Momčadski plasman između 6. i 8. mjesta, dakle daleko od zone grčevite borbe za ostanak, a na osobnom planu zadovoljio bi me dvoznamenkasti broj postignutih pogodaka.
Bude li plan ispunjen, ovo bi mogla biti sezona potpune afirmacije za nadarenog španera s Bosuta koji je prezadovoljan pulskim danima…
– U Puli mi je stvarno vrhunski. Ljudi u klubu i oko kluba su me prihvatili kao vlastito dijete, nemam nijednu zamjerku. Baš nijednu, ni na što. Nisam ni sekunde požalio zbog toga što su Pula i Istra 1961 bili moj izbor. Kod prilagodbe mi puno pomaže naš kapetan Finta (Slavko Blagojević, op. a.), koji mi je na usluzi 0-24 i koji se brine oko toga da mi ovdje ništa ne nedostaje. Bez njega bi mi prvi odlazak od kuće sigurno mnogo teže pao, hvala mu na svemu.
A kad smo već kod zahvala…
– Nipošto ne smijem zaboraviti vinkovačku ekipu navijača predvođenih tatom Denisom i kumom Mladenom koja je jučer kombijem potegnula 600 kilometara do Šibenika kako bi me podržali u ovoj utakmici. Veliko HVALA i njima, puno mi je značila njihova prisutnost na tribinama. Opet, šteta zbog rezultata, pa nismo imali povod malo proslaviti zajedno…