Djeca smiju u školu, ali ne i na treninge. Logika prestaje tamo gdje počinju COVID-mjere!

Nove mjere za suzbijanje epidemije koronavirusa kojima se onemogućava sportska aktivnost djece u velikom dijelu javnosti ocijenjene su nerazboritima, ali i diskriminatorskima. Naime, seniorskim kategorijama dopuštene su sportske aktivnosti, mlađim uzrastima nisu, unatoč znanstvenim dokazima koji govore u prilog tome da su posljedice bolesti COVID-19 bitno manje izražene kod mlađe populacije.

– Da, nelogično je da djeca ne mogu trenirati vani, a seniorima je to dopušteno. Kao da koronavirus zna tko koliko ima godina. I u kojem rangu natjecanja sudjeluje – kaže Goran Meštrović, voditelj Cibalijine škole nogometa ”Mravunac-Fegeli” koja je imala u planu nastavak aktivnosti na otvorenom do 15. prosinca, odnosno dok vremenski uvjeti to budu dopuštali.

Međutim, Nacionalni stožer civilne zaštite je ”spustio rampu”, ništa od treninga… – Koliko razumijem cijelu ovu priču oko koronavirusa, poželjan je i preporučljiv boravak na otvorenom. Djeca su vani mnogo manje izložena mogućoj infekciji nego u zatvorenom prostoru, konkretno u učionicama u kojima provode po pet-šest sati dnevno. Ne, ne vidim nikakvu logiku u takvoj odluci nadležnih.

Dosad u Cibalijinoj školi nogometa nije bio nikakvih epidemioloških neprilika… – Striktno poštujemo sve epidemiološke mjere, tu i tamo poneko dijete je moralo u samoizolaciju zbog toga jer je bilo kontakt zaražene osobe, ali nakon deset dana opet je bilo u pogonu. Iskreno, strahujem od posljedica ove odluke koja bi se dugoročno mogla vrlo loše odraziti na psihofizičko zdravlje djece – dodao je još Meštrović.

I Tomislav Pavličić, voditelj škole NK Dilj koja okuplja preko 250-ero dječaka i djevojčica, negoduje zbog novih restriktivnih mjera. – Sve je stalo, sve je u mirovanju. Da nije lockdowna nastavili bismo s radom, limači i mlađi pioniri u cjelogodišnjem su procesu treninga, izuzev desetak dana predaha tijekom božićno-novogodišnjih blagdana – podvukao je Pavličić kojemu je nepojmljivo da su, primjerice, crkvena okupljanja dopuštena, a treninzi djece nisu… 

– Veliki sam, praktični vjernik, ali ne mogu shvatiti da je u crkvi dopušten boravak 25 osoba, a 15-ero djece ne može u dvoranu. Tko mi to može objasniti? Stalno govorimo o tome kako je bavljenje sportom put prema dobrom zdravlju, da je u zdravom tijeli zdrav duh, a sada nam ne daju da djecu maknemo od laptopa i video igrica. 

U ovoj priči još nešto nije nimalo zanemarivo: – Roditelji početnika, limača i mlađih pionira plaćaju članarinu iz koje se financira rad trenera. Budući da nema aktivnosti, nema ni članarina, pa slijedom toga ni plaća za trenere. Ima kolega koji žive isključivo od toga, tako da ne treba smetnuti s uma ni egzistencijalni aspekt ovog problema.  Pavličić u zaključnim rečenicama:

– Nadam se kako će nadležni preispitati svoju odluku i dati nam zeleno svjetlo za nastavak rada, omogućiti djeci i trenerima uživanje u sportu.

Istome se nada i Slaven Červenjak, trener u školi nogometa NK Vinkovci čiji su polaznici, njih 100-injak, aktivni tijekom cijele kalendarske godine. Na otvorenom ili u dvoranskom prostoru, ovisno o vremenskim uvjetima:

– Naravno da očekujem skorašnje dobre vijesti, pa nije ta odluka o zabrani treninga uklesana u kamen. Kako su donijeli odluku o zabrani, tako neka donesu odluku o njezinu opozivu.  I Červenjak govori o aktualnom teatru apsurda navodeći primjer: – Apsurdno je da 20-ero djece može igrati nogomet pred zgradom, a ja ne mogu s njih pet-šest raditi na terenu uz poštivanje svih epidemioloških mjera.

Prošloga petka polaznici škole nogometa NK Vinkovci odradili su posljednji trening, do daljnjega. – Sad smo na prinudnom odmoru. Ne želim se ni prisjetiti što se dogodilo nakon proljetnog lockdowna; dio djece odustao je od daljnjeg treniranja, dio se vratio s trbuščićima nakon gotovo dvomjesečnog igranja play-stationa – zabrinuto je dodao Červenjak koji razmatra mogućnost organiziranja online treninga.

– U kontaktu sam s nekim kolegama, nešto ćemo morati organizirati. Barem nekakve igrice tehniciranja, da ne bude baš potpuni prazni hod – zaključio je Červenjak.

I na kraju pitanje; jesu li oni koji su donijeli ovakvu odluku upoznati s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije prema kojima su sport i tjelesna aktivnost važni mehanizmi za podizanje imuniteta u borbi protiv globalne epidemiološke nevolje?