Naš jučerašnji tekst o stanju u HDZ-u nakon što je tu stranku na županijskoj razini od Dražena Milinkovića preuzeo Mario Banožić uzburkao je vodu do razine koja nam nije bila ni na kraju primisli. Naravno da se još jučer o tekstu htio oglasiti i sam Milinković, no naš uvjet je bio – sastanak uživo. A ne telefonski kako bi vjerodostojno, kakvi već i jesmo, prenijeli njegovo viđenje o činjenicama od – riječi do riječi. Iako je bio dogovor da se čujemo danas popodne, telefon još nije zazvonio. Poziv u 17.02 ostao je tako neodgovoren…
Međutim, ono što je puno zabavnije iz našeg kuta, a opet sasvim neočekivano, počele su stizati poruke oko fotografije koja je objavljena u tekstu. Riječ je o fotografiji koju smo pronašli na stranicama www.hspas.hr, a na kojoj se nalaze Toni Žagar, Zdravko Kelić i Senko Bošnjak.
Jedan od spomenutog trojca, upitao je putem poruke: „Zašto si sliku zumirao?”, a da pri tome pojma nisam imao o čemu se radi. Naime, za potrebe pisanja teksta koristili smo fotografiju sa službenog izvora, a s obzirom kako je riječ o ljudima koji su surađivali i/ili namjeravaju i dalje surađivati s HDZ-om takva fotografija nam se dobro uklopila u tekst.
Ne shvaćajući poentu priče, zatražili smo dodatno pojašnjenje i od istog izvora dobili smo, prvo tekst „nema prodaje”, a potom i sličnu fotografiju koju smo objavili s istog događaja (ali ne istu, što se pažljivim okom da primijetiti!) na kojoj se vide i ostali sudionici događaja. Uz dostavljenu fotografiju slijedilo je (retoričko) pitanje: „Ako imaš muda objavi ovu sliku”. Tko prati Vinkulja.hr zna da su naša muda čelična, i naravno, da smo objavili dostavljenu fotografiju.
Uz objavu fotografije iznad, imali želju objaviti i razgovor s dotičnim akterom od kojeg smo željeli dobiti šire pojašnjenje, no ostalo je sve na „popit ćemo kavu ovih dana…”. No iz svega se jasno dalo zaključiti kako pošiljatelj smatra da nam je izvor Hrvoje Niče zbog dobro poznatog (u poruci) poslanog slogana „nema prodaje”.
Nama i dalje vrag ne da mira, jer očito ćemo ubuduće morati zvati svakog aktera ponaosob da nam odobri spominjanje njihovih (pre)cijenjenih imena i prezimena. Stoga potom zovemo Ničea da vidimo je li upoznat s temom, smeta li mu nova fotografija i ima li možda on neku još širu od one koja nam je dostavljena od (nespomenutog) pošiljatelja…
– Ha, ha, ha…ludost. Zašto bi mi smetala fotografija na kojoj sam s ljudima s kojima sam godinama surađivao. Istina, putevi su nam se razišli, to je tako moralo biti i to je to. Zašto bi mene bio sram što sam na fotografiji s Tonijem Žagarom, čovjekom koji me učlanio u HSP AS? S Perom Ćorićem s kojim sam surađivao dok je bio glavni tajnik stranke? Sa Zdravkom Kelićem i Senkom Bošnjakom s kojima nikada nisam razmijenio ružnu riječ? Svakome tko želi razgovarati, uvijek sam na raspolaganju, a hoćemo li se dogovoriti, o tom potom. Što se tiče toga imam li kakvu širu fotografiju, odgovor je negativan. No slobodno potraži na mom Facebooku pa objavi. Nemam komplekse ha, ha, ha – rekao nam je Niče.
Na izravno pitanje razgovara li sada s HDZ-om glede potencijalne suradnje, Niče ne bježi od odgovora:
– Naravno da razgovaram, jednako kako je to bilo i te 2017., a opet se tada nismo dogovorili. Kao stranka razgovaramo i s drugim akterima koji su nam svjetonazorski bliski na županijskoj razini, kao što smo isto to radili i 2017. i nismo se tada ni s kim dogovorili, nego smo na kraju u izbornu utrku išli samostalno. Ne vidim gdje je tu problem? Hoćemo li se sada s nekim dogovoriti? O tom potom. Činjenica je da kao stranka podržavamo dosadašnji rad Ivana Bosančića i činjenica je da sam i sam dio aktualne gradske vlasti od 2019. godine. Mislim da grad ide u dobrom smjeru, uvjeren smo da je HSP kao stranka tome doprinio kroz programe za poduzetnike i poljoprivrednike koje sam ja izradio i predložio gradonačelniku, a Gradsko vijeće ih je usvojilo. Nikad prije u gradu nisu postojali takvi Programi zahvaljujući kojima je do sada prema poduzetništvu izravno plasirano 2,5 milijuna kuna potpora. Hoće li biti dovoljno kod birača, znat ćemo u svibnju. Jednostavno, nastojim raditi, a ne baviti se šank-politikom, iako se nekada čini kako je ovo drugo u politici mnogo učinkovitije od rada.
Sad kad već razgovaramo, što ćemo sa sloganom „Nema prodaje”?
– Da, to je ono po čemu je bila poznata moja kampanja, kao i drugi slogan #ZaBoljeVinkovce. Ne skrivam to, uostalom sve i dalje stoji na mom Facebooku kao i cijeli program s kojim smo izišli pred birače. Slobodno odi na moj Facebook i skini te fotografije i objavi, nema nikakve ljutnje. To su činjenice, a od činjenica samo slabići bježe! Svjestan sam kako je dio onih koji su mi dali glas 2017. godine ostalo razočarano što smo dvije godine kasnije ušli u koaliciju s gradonačelnikom Bosančićem smatrajući kako sam se „prodao”. OK, žao mi je što je ostao takav dojam kojem sam i sam kriv jer sam se u kampanji igrao riječima i to mi se vraća. Pošteno! To je percepcija i nju mogu razbiti samo vrijeme i rezultati. Imali smo program za koji smatram da je bio cjelovit, no očito je kako dio birača ne traži program, već zabavu i gaženje HDZ-a. S druge strane, opet ponavljam, Vinkovci nikada nisu imali program niti za poduzetnike, niti za poljoprivrednike premda smo poljoprivredni kraj, a potpredsjednik Gradskog vijeća iz redova HSP-a Tomislav Miličević i ja smo se izborili za to! O tome govori ovaj drugi slogan #ZaBoljeVinkovce. Mislim da smo Vinkovce svojim doprinosom učinili boljim gradom, a je li je moglo još bolje, naravno da jeste. Uvijek može bolje! – zaključio je Niče, uz dodatak, citiram: „Bega, samo lupaj i deri di stigneš i koga stigneš, pa ako treba i po meni – lupaj. A moje je da odgovaram.”
Pošteno i za nedjelju navečer, možda malo i preopširno. Slobodno neka se jave i ostali koji se smatraju neopravdano prozvanima, ne grizemo, već riječi u rečenice sastavljamo. I od toga – živimo!