Danas Crkva slavi blagdan svete Terezije Avilske, prve žene koja je proglašena crkvenom naučiteljicom. Utemeljiteljica je Reda bosonogih karmelićanki kao i bosonogih karmelićana. Živjela je u Španjolskoj u 16. stoljeću, a od tada nadahnjuje kršćane dilljem svijeta.
Engleski povjesničar Macaulay nazvao ju je »srcem katoličke reforme«, a Gisbert Kranz zajedničkom svojinom cijelog čovječanstva. Umrla je u noći s 4. na 15. listopada 1582. godine.
Ne radi se ovdje o našoj grešci u pisanju nego je to stvarno bilo tako jer je upravo tada nastupila velika gregorijanska reforma crkvenog kalendara. Karmelićani njen spomendan slave 5. listopada, a ostatak Crkve 15. listopada.
Tijelo joj je još uvijek neraspadnuto i predmet je znanstvenih istraživanja. Sveta Terezija Avilska potječe iz velike obitelji. Rano je ostala bez majke, a sa 20 godina, 1535., ulazi u karmelićanski samostan Utjelovljenja u Ávili. Po ulasku u samostan teško se razboljela te su ju nakon 4 dana gotovo proglasili mrtvom. No unatoč krhkom zdravlju, i teškim životnim okolnostima bila je vrlo snažnog karaktera i radosna duha. Nije se odmah isticala velikom duhovnošću, a njen život se potpuno promijenio nakon susreta s kipom teško izranjenog Krista. Sveta Terezija je odlučno krenula u obnovu karmelićanskog reda jer je smatrala da je ovakvo uređenje loše i da je djevojakam čak bolje da se udaju nego da uđu u samostan. Uz potporu avilskog biskupa osnovala je u Ávili 1562. prvi reformirani karmel.
Zajedno sa svetim Ivanom od Križa, velikih duhovnim prijateljem i istomišljenikom, utemeljila je samostan bosonogih karmelićana u mjestu Duruelu, nedaleko od Ávile, a ovi karmeli su bili poticaji za osnivanje i brojnih drugih diljem Španjolske,te je uskoro organizirana i priznata provincija bosonogih karmelićanki. Smrt ju je dočekala na putu kući u Avilu. Papa Pavao V. proglasio ju je blaženom 1614., a svetom proglasio papa Grgur XV. 1622. godine. Crkvenom naučiteljicom papa Pavao VI. 1970. Možda bi očekivali da je imala neku visoku naobrazbu kada je zaslužila tako veliku čast biti crkvenom naučiteljicom ni to nije bilo tako. Ne samo da nije imala akademsku naobrazbu, nego je sama proučavala crkvene i teološke spise, a unatoč tome njezina djela su iznimno vrijedno blagi duhovnosti.
Posebno se ističe autobiografsko djelo “Knjiga života”, zatim “Put k savršenosti ” kao savjeti i opomene karmelićankama novakinjama te njeno najpoznatije mistično djelo “Zamak duše (Unutarnji dvorac)”. Sveta Terezija je u svojim djelima pokazala ne samo veliku unutarnju snagu i bogatstvo duše nego i umjetničko-književnu vrijednost koja i danas nadahnjuje. Štuje se kao zaštitnica Španjolske, bolesnika, djece bez roditelja, čipkara, redovnika i ljudi koje ismijavaju zbog njihove vjere. Zahvaljujući svetoj Tereziji brojni redovnici i redovnice neumorno mole i rade za sve nas, a tako rijetko ih se sjetimo i tako rijetko ih spominjemo, a oni ns neki način sve nas drže na dlanu. Neka nas zagovor ove velike svetice sve prati.