DOKAZ Burilović nikada nije bio direktor Agrotehne; hoće li to biti dovoljno za oslobađajuću presudu?!

Nakon tri pravosudne runde Luka Burilović vs. Vinkulja.hr došlo je vrijeme da uvažena sutkinja Općinskoga suda u Vinkovcima Marija Pavlović podigne ruku pobjedniku. Dogodit će se to za manje od 24 sata, u srijedu u 9.00, kada će biti objelodanjena presuda u procesu u kojem je hrvatski branitelj i predsjednik Hrvatske gospodarske komore tužio je vlasnika spomenutog portala Damira Begovića za nanošenje štete časti i ugledu, zatraživši „simboličnu” novčanu naknadu u iznosu od 30.000 kuna. A sve zbog teksta „Ne daj se, Luka… Onda kad najviše ne možeš, tad najviše moraš!”, koji možete pročitati OVDJE.

Pučkoškolcu Matku iz 3. b za, po tužitelja sporni tekst, bilo je potrebno odvojiti četiri minute i 40 sekundi, prosječnom čitatelju dvije i pol minute, a postoje i nadljudi kojima za šest ispita na fakultetu ne treba više od mjesec i dva-tri dana, s tim da su u stanju istoga ponedjeljka položiti Uvod u računovodstvo i Osnove financijskog menadžmenta. Takvi rijetki genijalci inkriminirani tekst, izvan svake sumnje, „progutaju” za minutu i 10 sekundi. 

No, uvažena sutkinja kojoj je dopao ovaj vrući pravosudni krumpir u ruke, prema vlastitom kazivanju, navodno ga nije uspjela pročitati od 9. lipnja prošle godine, kada je pokrenut sudski proces, do 26. travnja ove godine, kada je održana glavna rasprava. Dakle, dva pripremna i ročište za glavnu raspravu prokrstarila je uvažena sutkinja bez uvida u meritum. Zaključak izvucite sami.

Istina, sutkinja Pavlović zaslužuje čestitke za relativno brzo rješavanje spora, što međutim možda i ne treba čuditi s obzirom na to da nije gubila dragocjeno vrijeme na trivijalne stvari poput čitanja teksta koji je predmet ovog procesa.

Luka Burilović tužio je portal Vinkulja.hr „zbog dvije laži koje su u tekstu iznesene; da sam ja vlasnik nepostojećeg trgovačkog društva i da sam to napisao u svom životopisu te da sam završio nekakav Panevropski univerzitet Aperion u Banja Luci”, naveo je tužitelj 26. travnja na glavnoj raspravi.

Vezano uz „nepostojeće trgovačko društvo” (Agrotehna Lipovac), portal Vinkulja.hr u, za tužitelja spornom, tekstu prenio je navode portala Psihološko proljeće, uz precizno navođenje izvora. Već spomenuto Psihološko proljeće navodi kako prema evidenciji Trgovačkih sudova u Osijeku i Zagrebu Luka Burilović nije bio direktor tvrtke Agrotehna iz Lipovca te kako stoga ne ispunjava formalne uvjete za obnašanje časne i odgovorne dužnosti šefa HGK. Inače, taj detalj vezan uz Agrotehnu Buriloviću je bio osobito važan pri konkuriranju u utrci za šefa HGK prema čijem je Statutu za mjesto predsjednika krovnog udruženja hrvatskih gospodarstvenika potrebno 10 godina iskustva na upravljačkim pozicijama u gospodarstvu.

Ostaje nam samo nada da će uvažena sutkinja u donošenju presude detektirati spornu činjenicu „upravljačke” pozicije koju je navodno četiri godine u „tvrtki”, tj. navodnom obrtu Agrotehna, obnašao tužitelj gdje je prema vlastitom iskazu bio „vlasnik i direktor”. Budući da obrt ne poznaje funkciju direktora nejasno je kako je ta općepoznata ili notorna činjenica promakla jednom renomiranom doktoru ekonomije.

Međutim, Agrotehna – na tužiteljevu žalost – nije bila ništa drugo nego obična trgovačka radnja. Točnije, Samostalna trgovačka radnja „AGROTEHNA” koja je rješenjem Općinskog sekretarijata gospodarstva Općine Vinkovci započela s radom 24. prosinca 1990. godine.

Unatoč slavodobitnom, doduše i zakašnjelom, mahanju fantomskim papirom koji je navodno potvrđivao Burilovićevu direktorsku funkciju u Agrotehni, dodatnim minimalnim utroškom truda i energije uz trošak od 150 kuna, pribavili smo i taj famozni dokument koji razjašnjava famozno ustrojstvo famozne Agrotehne i famoznu Burilovićevu funkciju u istoj. 

Zbog naglašenog interesa javnosti ovu ćemo zgodu iskoristiti za publikaciju dokumenta iz Državnog arhiva u Vukovaru koji nedvojbeno dokazuje koja strana u sporu iznosi gole činjenice, a koja njima manipulira.

Rješenje Općinskog sekretarijata gospodarstva Općine Vinkovci o početku rada Samostalne trgovačke radnje „AGROTEHNA” 24. prosinca 1990. godine, IZVOR: Državni arhiv u Vukovaru

Dakle, u – za tužitelja spornom – tekstu ostaje samo sporna visokoškolska ustanova u Banjaluci (Republika Srpska, BiH) koju je ekspresnom roku završio aktualni šef HGK, nekoć hrvatski branitelj s 1.690 dana ratnog staža i birtijaš s vinkovačke tržnice, u konkretnom slučaju tužitelj. Da, Luka Burilović nije završio Panevropski univerzitet Apeiron u Banja Luci, kako smo nenamjernom omaškom naveli u tekstu koji je predmet ovoga spora, nego Univerzitet za poslovne studije, također u Banja Luci, na adresi Jovana Dučića 23a. Klasični lapsus calami. Što za kontekst cijele priče, smatramo, nije presudno. No, presudit će uvažena sutkinja Marija Pavlović. Sutra u 9.