DOKOLIČERAJ – Banija ili Banovina?

PIŠE: Matej Delaš

Svaka pisana rasprava o tome kako se nešto pravilno piše ili izgovara započinje pojavom imena nekoga jezikoslovca sa savjetom, nastavlja se lajkovima onih koji podupiru mišljenje i dislajkovima onih koji ne podupiru, doživljava svoj vrhunac komentarima ljudi koje se u nekim za znanost vjerojatno boljim vremenima ne bi pitalo za mišljenje (jer stručno, naravno, nemaju, a imaju iskustveno) te završava valjda u već dobro pretpostavljenim, ako smo imalo pronicavi, medijskim rovovima. Pisat ćemo na kraju i prema objektivnosti se odnositi prema ideološkom ključu, kao i u svemu drugome, što mi nije namjera opravdati, no ustvrditi i objasniti vrlo je jednostavno.

Budući da nas u životu, kao i vjerojatno u smrti, uvijek mora spopasti neko biranje i obrazlaganje kako to tako (kako se mi Jarminčani ponekad šalimo ili barem neki od nas pamte takve jezične šale), upitan sam o tome je li pravilno napisati i izgovarati Banija ili Banovina. Kao prvo, lakše je odgovoriti na pitanje kako se Banija izgovara te odgovor glasi – s kratkozlaznim na a, a ne dugouzlaznim. Što je, da se vratim nakratko izbjegnutomu, pravilno pisati i govoriti, istražio sam listajući članke Hrvoja Hitreca, Nives Opačić, Inoslava Beškera te Hrvatski jezični portal, Hrvatski enciklopedijski rječnik i stranicu Proleksis Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže.

 Ja sam samo glasnik, ne ubij me!

Dok Hrvoje Hitrec u članku o početku 2021. godine na kraju tek usputno, komentirajući jezične prilike, daje prednost obliku Banovina jer je oblik Banija obilježen „poviješću, nimalo ugodnom“, a „Banovina je danas službeno ime“, Inoslav Bešker daje prednost, no uz uvažavanje i drugoga ravnopravnog rješenja, obliku Banija jer je oblik Banovina valjda nametnut devedesetih kao što se pokušalo nametnuti i mnoge druge izraze. Suprotno tomu, pronalaze se i podatci da je oblik Banovina ranije potisnut Banijom, točnije nakon Drugoga svjetskog rata, što opet upućuje na znamo-već-što.

Bešker još dodaje ideološki problem, odnosno tvrdnju na kraju da su oba izraza ideološki obojena i to je šteta. Mišljenje Nives Opačić vezano uz tvorbu riječi prvo je što bi mi i samom palo na pamet. Nastavci –ija i –ina plodni su u hrvatskome jeziku i obje su tvorbe jezično opravdane (npr. župan+ija, što bi bilo mjesto gdje stoluje župan; Slavon+ija, što bi bio prostor naseljen Slavoncima ili biskup+ija, što bi značio prostor pod upravljanjem biskupa; banov+ina, što je administrativno-teritorijalna banova jedinica te p(a)s+ina, što znači velikoga psa i kraljev+ina, što predstavlja kraljevo područje itd.). Doživljava se, tvrdi Bešker, da je naziv Banija više partizanski ili srpski, a da je Banovina više hrvatski, što ne podupire.

 Imam i ja pravo na mišljenje koje nemam kao što ti nemaš pravo na mišljenje koje imaš

Nastaviti raspravu o tome što je pravilno (ne vrijedi ju započeti sa što je više hrvatsko jer ima onih koji bi fanatično protiv srodnoga rješenja kao i onih koji bi bezargumentirano za nj), tražilo bi potpuno istražiti povijest naziva te pokrajine (ako zaista tražimo objektivnost u nečemu što većini ljudi ne predstavlja ništa, barem dok se ne sukobe lijevi i desni) jer mi se čini da je za mnoge povijest počela onoga dana kad su se baš oni rodili, a pravilnim smatraju ono što pripada njihovu materinskom jeziku. Nije to čudno jer jezik koji odmalena usvajamo, oblikuje i naš pogled na svijet (granica moga jezika možda je i granica moga mišljenja). Dakako, mnogi će opravdati uporabu izraza materinji, obzirom da, prevazići i maternji. Suprotno tradicionalnomu (što god to značilo), zašto bi bilo presudno ono što je bilo prvo? K tomu, nametanje, preciznije rečeno, jezične političke odluke u danim trenutcima nisu ništa novo te je jezična politika nešto o čemu su nas uputili podučavajući o teoriji jezika. Na kraju, postojanje dvaju izraza za isti pojam nije baš ništa novo u jeziku te ne znači da ste najpametniji zato što smatrate da svaki pojam mora imati pridružen točno određen i jedinstven izraz.

Nismo znali, naravno

Polisemija (višeznačnost jednoga izraza) i homonimija (istoznačnost više izraza) postoje u svakome jeziku te su možda baš one pravi dokazi jezične živosti (naravno, ne znam koliko je pametno to primijeniti na nazive pokrajina koliko na neke jednostavnije pojmove). I još… ako je mnogima koji podnose novo sasvim svejedno kako se govori i piše i ako tvrde da je to na kraju nešto nebitno, u čemu je onda problem, kada je već oduvijek tako, ako jezična politika i tome dade zadnju riječ?

Iako aktualna politika rabi naziv Banovina, moje skromno mišljenje je da ova dvojba završava pravednim šahovskim remijem. U konačnici, manje je bitno Banija ili Banovina, najbitnije jest da nevolja s potresima napokon prestane i da se ljudi iz toga kraja što prije vrate u obnovljene domove.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Vinkulja.hr portala.

Kolumna - Matej Delaš
Matej Delaš