DOKOLIČERAJ – Gospodin koji trebate poslušati, pas koji volim i tekst kojeg rado čitam

PIŠE: Matej Delaš

Zamolite li me da Vam, draga Čitateljice i poštovani Čitatelju, napišem tekst za neku Vašu presvetu potrebu (naravno, vjerujući da će Moja Vlastitost to profesionalno odraditi), a zatim taj (znam, izraz kojim izbjegavam onaj debilizam isti) zapis uredite za mnom i unakazite tek poneku sintagmu gramatičkom, pravopisnom ili rječničkom pogreškom, niti za Svevišnjega, tako zlorabljenoga, više Vam neću učiniti uslugu. Ne tvrdim to neodgovorno niti sa željom iskazivanja točnosti prosudaba svojega neupitnog intelekta (koji je, naravno, obogaćen najnovijom pojavom delta-halucinacija), već želeći sačuvati vjerodostojnost vlastita mi zapisa koji bi se mogao zastidjeti svoga autora bude li trpio nepravilnu uporabu odnosne zamjenice koji, baš kakvu tvore pisci izvještajnih poslanica na precijenjenim hrvatskim portalima. Ako su nastali ugovor kojeg su potpisali, kamion kojega vozim i posao kojega radim, zašto nisu nastali čovjek koji cijenim, pas koji volimo ili nogometaš koji pratimo? Pitanje, koje nije potpuno jasno svekolikomu puku, razjasnit ću u nastavku produhovljenoga teksta.

Da se vratim na nebitno, pogrešna uporaba odnosne zamjenice koji uznapredovala je preko statusa na društvenim mrežama do uporabe na dnevniku državne televizije pa, eto, vratite se, draga Čitateljice i poštovani Čitatelju, na gornje primjere. Primjer uživam u poslu kojega radim, čak u naslovu članka, jedan je od njihovih štenića prema kojima se odnosimo, barem kada se govori o zadnjih desetak godina, kao i prema ljudima pa ne bi bilo uljudno upozoriti na defekt. Valjda je to tako, s obzirom na to da je zamjena akuzativa za neživo akuzativom za živo inflatorna poput Titova benzina (naravno, ne znam puno o toj inflaciji, već ponavljam za drugima onako kako to čini većina hrvatskih intelektualaca statusara – ako mogu oni, mogu i ja). Pravilno je, da uključim, uživam u poslu koji radim jer je imenica posao neživa, a da se radilo o živoj imenici pas, pisalo bi se uživam u psu kojega volim.


Drugi sam primjer skrinšotao prije više godina te nisam siguran može li se ta (ponovo, da ne rabim onaj debilni izraz ista, obožavana među osrednje pismenim javnim glasnicima dobra) reklama još uvijek vidjeti na internetu. Nema razlike između prve i druge pogreške, odnosno AV dizajn jedini je dizajn koji trebate ono je što trebate napisati i pročitati jer imenica je dizajn neživa (na obvezatan raspored riječi ne da mi se osvrtati). Zamjenica koji mijenjala bi se u svoj oblik za akuzativ kojeg(a) da se radilo o živoj imenici, naprimjer Matej je jedini prosvjetitelj kojeg(a) trebate pa se, nastavno na sve to, smijemo zapitati kako je moguće toliko zamjenicu za neživo mijenjati zamjenicom za živo ako zamjenicu za živo dosljedno ne mijenjamo (naravno, kada ne trebamo) zamjenicom za neživo. Da budem nejasniji, kako to da (budući da nam se događa ugovor kojeg smo potpisali) nam se ne događa Matej je jedini prosvjetitelj koji trebate, to je gospodin koji cijenimo ili (tako nemoralno) to je pas koji volim? Zašto, kao i u svemu ostalome, ne bismo mogli biti dosljedni i u tim nepravilnostima?

Ako mislite da su pogreške vezane uz odnosne zamjenice koji i kojeg, vezane uz različitu sklonidbu živih i neživih imenica i zamjenica u akuzativu, potpuno benigne i razumljive, sjetite se da i četverogodišnje dijete govori moj tata vozi kamiona, Osijek je pobijedio Dinama i vidio sam aviona.