DOKOLIČERAJ – O proizvoljno pisanim nadnevcima, prijavama početaka gradilišta i razjanjivanju

PIŠE: Matej Delaš

Prateći pisanje nadnevaka u (nekadašnjim) školskim dnevnicima i imenicima, u datotekama miloga mi slavonskog Worda, na školskim (još uvijek) pločama, na prenesenim statusima sa sadržajima pojedinih (zapravo većine) službenih dokumenata i iz svih ostalih manje ili više priznatih pisanih izvora, lako je zaključiti da više ili manje istih obrazloženja, koja započinju ja to inače tako ili smatram da u mojem izrazu to postoji, u razgovornome jeziku zapravo im  za izvoz na Kosovo i Antigvu (što ne znači da pripadaju književnomu / standardnomu jeziku), a vezano uz pogrešno napisane glagolske priloge, čija je čestotnost toliko povećana da su primjeri (kojima je, naravno, otprije istaknut pravilan oblik u rječnicima) skoro dobili svoju rubriku u Hrvatskome pravopisu (2013., gl. urednik Željko Jozić), teško je ne zapitati se nadzire li itko (ili barem pomnije promotri prije nego što se slučaj obnaroduje) podebljano otisnute izraze na reklamama i Corn flakesovim kutijama. Tako sam prije nekoliko godina prvi put učenice i učenike pitao u kojem se slučaju može napisati, naprimjer, jedanaesti rujan ili dvadeset treći prosinac (a ne radi se o pjesmi Tonija Cjepinskoga), nakon čega su me blijedo gledali i na kraju, uz moju pomoć, došli do odgovora da se može tako pisati, naravno, kada smo nepismeni.

Čak se nisam, prvi put vidjevši i ražalostivši se kao na ulazu u Jeruzalem, osvrnuo na sintagmu datum prijave početka gradilišta (zapravo datum prijave početka građenja jer početak gradilišta mogao bi značiti neki od ulaza), nego na pisanje nadnevka 07.veljače 2018g koji je pogrešan, i to čak peterostruko. Kao prvo, i najvrliji higijeničari dodali su ništične prefikse rednim brojkama koje označuju dane u mjesecu kao da je svojevremeni digitron učio čak i njihove djedove kako pisati brojke. Drugo, čak i dijete u drugome razredu zna da se riječ od riječi odvaja te bi, siguran sam, da mu na Informatici damo na razmišljanje treba li odvojiti onu točku od veljače, došlo do zaključka. Treće, učenica ili učenik istoga razreda nauči da se redne brojke, pa s njima i godine, pišu s točkom na kraju. Četvrto se odnosi na drugo, da se kratica g. odvaja od prethodno napisane 2018., obrojčene godine. Peto, kratica za izraz godina piše se s točkom iza g. Dakle, piše se 7. veljače 2018. g., a može i bez te zadnje kratice, no treba zadržati srce na mjestu jer ipak nije došlo do sedme veljače, sedmoga veljača ili tko zna kojega desetog oblika, naravno, opravdanoga rečenicom ja ti to inače smatram, kao da su smatranje i slobodno mišljenje (vezano, naravno, uz jezik) proizašli iz smjelosti Psametihova pokusa o najstarijem jeziku (jedne obične praznovjerne i brutalne ludosti koja je iskušana u drugome stoljeću prije Krista).

Očito je čestotnost pisanja glagola prijanjati (zapravo prianjati), nastaloga iz svršenoga oblika prionuti, bila prevelika te se čak u spomenutome Hrvatskom pravopisu iz 2013. godine u poglavlju Glas j našla dodatna opaska Riječ prianjati piše se bez j. Dodajem, prijanjajuće folije raznih proizvođača mogu se prepoznati u većini hrvatskih i bosanskih trgovina kao da je glagol prijanjati tvoren od predmetka pri i osnovne riječi janjati. Shodno tomu, kada bi prethodna mogućnost bila jezično opravdana, vjerojatno bi se moglo i najanjati, odjanjati, dojanjati, nadjanjati, izjanjati, razjanjati, projanjati i tko zna što još, naravno, lako pronađeno u Božjoj bašči (možda prevazjanjati, s obzirom na to da i takvi složeni prefiksi prođu čak i u obrazloženjima).  Dakle, vjerovali ili da, folija je prianjajuća, a valjda naivni pokušaj (ili tek rješenje doneseno nakon neke dileme ili trileme, točnije dvojbe ili trojbe) umetanja hijatskoga j ima čast nalaziti se u mojoj velikoj zbirci jezičnih gluposti, a time, draga Čitateljice i dragi Čitatelju, i na popisu vaših darova koje vam prinosim kako biste spremni dočekali mogućnost klika.