Ispituje, no i propituje se: Matej Delaš
Daje pečat: Ella Hasel
U jednome od svojih romana, mislim da je to bio „Tajanstveni plamen kraljice Loane“, neki je Ecov lik (mislim da se radilo o glavnome) na pitanje „Čuvate li knjige koje pročitate?“ protupitanjem odgovorio „Čuvate li Vi konzerve pašteta koje pojedete?“ U drami iz 2001. godine Robert Redford, najsvježiji zatvorenik posljednjega zamka, glasno je primijetio da upravitelj zatvora James Gandolfini, inače bivši vojnik s navodnim ratnim iskustvom, zapravo rata nije niti vidio jer „tko tako brižno čuva povijesne knjige o ratu, nema pravoga iskustva s tom pojavom“. O tome što u knjigama volimo, zašto ih čitamo i što volimo medijski prenijeti, razgovarao sam s Ellom Hasel, učenicom iz naše gimnazije koja vodi grupu na Facebooku „Knjiški recenziRAJ“, knjigoljubački kanton za recenziranje dragih nam knjiga. Eh, sad, što komu znači „draga knjiga“… Možda je neobično među mnoštvom bibliofila tražiti mišljenje jedne učenice, možda… no mislim da je odlično.
Ella, budući da imaš neko iskustvo književnosti, ne vjerujem da knjige dijeliš na drage i manje drage, već bih prije povjerovao (a ne vidjevši) da je za tebe svaka knjiga posebna kategorija. Time opet ne bih rekao da svaka knjiga za tebe vrijedi, već da (ako već postoji bilo kakva podjela) postoje knjige i neknjige, a ovo drugo odnosi se na nije vrijedno spomena. Možda sam u krivu, no pitat ću što za tebe znači izraz vrijedna knjiga.
Izraz vrijedna knjiga svakomu čitatelju znači nešto drugo. Nekomu vrijedna knjiga može biti ona koju je pročitao tisuću puta, za drugoga ona koja ima antikvarijatnu vrijednost, za trećega ona koja ga je dirnula u srce, za četvrtoga ona koju mu je poklonila draga osoba. Za mene su posebne knjige one koje su mi se svidjele, posebno me zadivile i na meni ostavile trag, a još ako mi ju je poklonila draga osoba – onda je to vrlo posebna knjiga.
Stranica „Knjiški recenziRAJ“ okuplja velik broj knjigoljubaca, što vjerojatno znači da se na njoj razmjenjuju iskustva čitanja, odnosno nema tu, rekao bih, glavnoga recenzenta koji nameće teme, nego svatko iznosi svoje iskustvo čitanja. Zašto to ljudi vole? Osim toga, sličnih je stranica puno, a što točno tvoja stranica donosi drugačije? Po čemu je ona originalna, svoja?
Mislim da se moja grupa razlikuje od ostalih po sadržaju, pokušavam što više reklamirati i druge profile, pisce ili neke, nazvat ćemo ih zaboravljene knjige, dok druge stranice i grupe prate trendove. Također, često započinjem razgovor i pokušavam biti u kontaktu sa svojim članovima, a svaku recenziju pohvalim, prokomentiram knjigu i zahvalim na recenziranju. Svakako, smatram da imam drukčiji pristup članovima, otvoreniji i komunikativniji, što potvrđuju i osobne poruke članova grupe kojima često naglašavaju kako se u grupi osjeća kućna, obiteljska atmosfera. Takvi razgovori i komentari osvježuju grupu i čine ju veselijom i pozitivnijom, a meni daju vjetar u leđa, potvrdu da sam na dobrom putu jer mi je to i bila početna ideja pokretanja ove priče!
Kao što netko voli pregledati deset sezona serije koju je možda već i gledao, tako netko uživa u čitanju, pa nema veze ako se radi i o šestotinjak stranica. Misliš li, onako tradicionalno, da je čitanje knjiga bogatije, plodonosnije i vrjednije od gledanja serija koje, moram priznati, itekako su danas postmoderne i kvalitetne ili možda misliš da je novo vrijeme instantnije serviralo intelekt nego što to čini knjiga? Jesu li ti izvori uživanja jednako vrijedni? Svakako tu dodajem pitanje iz naslova, ono o tome zašto čitamo, a možda i zašto gledamo?
Ponekad se i meni dogodi da pogledam cijelu sezonu u jednoj večeri, ali isto tako i da pročitam cijelu knjigu u jednom popodnevu! Sve mi ovisi o raspoloženju, a knjigoljupci vole pogledati film ili seriju nakon ili prije čitanja knjige. Naime, smatram kako je čitanje knjiga korisno; proširuje vokabular, razvija moždane vijuge, pomaže pri učenju, za razliku od gledanja serija i filmova. Pogled na čitatelje i općenito čitanje potpuno su se promijenili, a to osjetim i u svojoj okolini, ponekad se osjećam i posramljeno od strane vršnjaka koji nisu čitalački raspoloženi. Kao odgovor na naslov izdvojila bih poruku Godine čitanja – ,,Čitajmo da ne ostanemo bez riječi.” Ili rečenicu koju ovih dana često čujemo na malim ekranima, a to je ,,Ako želiš znati i želiš osjećati – čitaj.”
Što se najviše čita? Kada se radi o stranici „Knjiški recenziRAJ“, imaš nadzor nad svim recenzijama i sve su one, kako možemo primijetiti, jako dobre. To je logično jer čitatelji nisu recenzenti kakvi bi bili komentatori neke sudačke odluke u manje važnoj nogometnoj utakmici. Knjigoljupci, pa i oni incestuozni koje ne smijemo zanemariti, itekako su precizni i jasni kada iznose svoje poglede na lijepo i kvalitetno. Što, dakle, oni vole čitati te što u tim svojim recenzijama iznose? Na što se lože? Na ljubav? Na izraz? Na intelekt?
Da, slažem se s Vama! Niti jedna recenzija u Knjiškom RecenziRAJu nije profesionalna, već se svi trudimo biti što opušteniji i na što lakši način opisati / recenzirati pročitanu knjigu. Primjećujem kako se najviše recenziraju ljubavni i kriminalistički romani, a dodala bih još trilere i povijesne romane koje najčešće ja recenziram. Osim svojih, nisam primijetila niti jednu recenziju poznatih, ali i nepoznatih hrvatskih književnika. Najčešći oblik recenzije je pisani, ali ja više volim snimati pa su moje najčešće u obliku videozapisa. Dolazim do zaključka kako su hrvatski autori pomalo zapostavljeni i kako ljudi nemaju previše povjerenja u njih te se trudim svojim recenzijama promijeniti tu sliku i pokazati kako imamo jako dobrih i kvalitetnih autora vrijednih čitanja.
Ne znam trebam li ti postaviti kakvo osobno pitanje jer sjećam se kada si me prije nekoliko tjedana pitala čitam li radije ili pišem. Naravno, ja sam imao odgovor koji je jedva odgovorio. Zanima me koje knjige ti stavljaš na vrh svoga popisa te, budući da recenzija ne postoji samo zbog knjige, nego je i sama djelo koje postoji RADI sebe same, koje su tvoje recenzije tebi najdraže.
Priznajem kako je ovo zbilja teško pitanje! Podsjeća me na ono kada pitate majku koje dijete najviše voli! Izdvojila bih svoju prvu videorecenziju koja je prvotno snimljena za školski projekt, a kasnije sam ju iskoristila i u grupi. Riječ je o jednoj od najdražih mi knjiga – „Lovkinja“, spisateljice Kate Quinn. Ne trebam ni spominjati recenzije za moje također drage knjige „Aliceina mreža“, također autorice Kate Quinn i Šenoine knjige „Branka“. Vrlo mi je draga i posebna recenzija i ona za „Klub istražitelja ubojstava četvrtkom“, kojom je i započela moja ‘Knjiški RecenziRAJ karijera’.
Hvala na razgovoru za naš precijenjeni portal. Nadam se da će ovaj razgovor biti podijeljen onoliko puta koliko puta bude šejran te dopuštamo, naravno, i potičemo te da knjigofile pozoveš na svoje radne akcije u grupi knjiškoga recenziranja. Srdačan ti i pozdravan pozdrav.
Lijep pozdrav i svima vama, svima onima koji nas čitaju te svima koji će nas tek zapratiti!