FIKSIRANE CIJENE GORIVA Mali distributeri svakom prodanom litrom od ponoći su u minusu!?!

Slika kakvu mali distributeri (od) danas priželjkuju; manje prometa, manje minusa! FOTO: db

Vlada RH od ponoći je fiksirala cijene na benzinskim crpkama lociranim izvan autocesta; eurodizel od ponoći košta 13,08 kuna, a eurosuper 95 13,50 kuna. Plavi dizel je, pak, također zacementiran na 9,45 kuna. Prijeti li doista malim distributerima propast ovim Vladinim aktom, pitamo Vladimira Franjića, vlasnika benzinske postaje Istraživač BENZ u Nuštru?

– Najprije razjasnimo; problem je taj što ograničenje cijena traje praktički neprekidno od prošloga listopada. Vlada RH ima ingerenciju takvo stanje stvari držati beskrajno dugo. Naš problem se očituje u tome što veleprodajna cijena nije blokirana, nego se formira prema tržišnom principu, a INA je najveći veleprodajni distributer, dok smo mi zadnji u tom lancu i nemamo baš nikakav utjecaj ni na što. Pa smo došli do paradoksalne situacije da je veleprodajna cijena veća od maloprodajne, te smo stoga prodajom svake litre ovoga trenutka u sve većem minusu.

Kako to, kako to…?

– Konkretno, ulazna cijena prema kojoj danas možemo kupiti eurosuper iznosi 13,36 kuna po litri. A prodajemo ga, dakle, po 13,50 kuna po litri. Znači, imamo profit od samo 14 lipa po litri, no samo naizgled. Jer, u cijenu od tih 13,36 kuna nije uračunat prijevoz od Rijeke do Nuštra, a problem je tim veći jer uoči svakog poskupljenja, već pet tjedana zaredom, INA zatvara skladišta u Osijeku i Sisku pa nas usmjerava na Rijeku. Ako uzmemo u obzir da me prijevoz od Rijeke do Nuštra košta 17 lipa po litri, lako je izračunati kako sam sa svakom prodanom litrom u minusu za tri lipe. A gdje su još svi ostali troškovi benzinske postaje, poput plaće i doprinosa radnika, režijskih troškova, poreza i svega ostalog.

Dakle, benzinskim postajama poput Franjićeve u Nuštru danas je interes ne prodati gorivo!?

– Točno tako. Pogotovo kada je u pitanju plavi dizel. Evo i zašto; veleprodajna cijena na današnji dan iznosi 9,57 kuna po litri. Znači, već u startu je veleprodajna cijena za 13 lipa po litri veća maloprodajnih 9,45 kuna. Dodajte tome još tih 17 lipa prijevoza i dobit ćete minus od 30 lipa po litri.

Osim minusa, male distributere žulja još nešto…

– Vlada RH stalno izlazi u javnost s informacijama o tome da naša marža iznosi 40 lipa za plavi dizel, a 65 lipa za dizel, pa stoga trpimo pritisak kupaca koji u to vjeruju misleći da mi još uvijek dobro zarađujemo i imamo prostor za niže cijene i veće rabate. Međutim, istina je ova koju sam ranije naveo; mi zbog fiksiranih cijena sa svakom prodanom litrom tonemo u sve veći minus.

I dokle tako možete…?

– Pa, ako ćemo posegnuti za crnim humorom u ova crna vremena, onda ćemo moći izdržati sve dotle dok ljudi zaobilaze naše benzinske postaje i toče na INA-i.

A sad ozbiljno…

– Mehanizam postoji. Vlada RH bi trebala iskoristiti svoj suvlasnički utjecaj u INA-i i balansirati tržište povećanjem proizvodnje i smanjenjem veleprodajne cijene koja je nekad, preciznije prije godinu-dvije dana, bila cca 3 kune po litri, a danas ona iznosi oko 7,5 kuna. S tim da je barel nafte na svjetskom tržištu i tada, i sada oko 100 dolara.

Pojednostavnimo; država trenutno u 13,50 kuna po litri eurosupera ima – oko čak šest kuna profita! I ujedno dovoljno prostora da olakša trenutnu krizu i bez fiksiranja maloprodajnih cijena. Primjerice, da ne naplaćuje PDV na trošarine koje su već jedna vrsta nameta!

– Samo to da Vlada napravi, mi smo prodisali, a građanima cijena ne raste – napominje Franjić pa u završnim rečenicama podvlači:

– Mišljenja sam da je Vlada RH u priču o fiksiranju cijena ušla misleći da će ona biti kratkoga vijeka. No, kako sam već rekao, cijene su nam fiksirane već mjesecima i smatram kako će trajati još dugo. Ovo nije dobar način da se od utorka do utorka kalkulira s cijenama, nego da se treba načiniti dugoročni plan da svi dionici u ovom poslu, a u konačnici i građani, znaju kako stoje stvari. I još nešto; teret aktualne krize ne podnose svi jednako; građani i mali distributeri sada najviše trpe, dok država i veliki distributeri još uvijek sebe štite i dobro zarađuju. Jedni imaju šest, a drugi više od sedam kuna po litri. S tim da građani i dalje plaćaju skupo gorivo, a mali distributeri rade s minusom. Nije ni pošteno, ni pravedno – zaključuje Franjić.