Filipović: Da se mene pitalo, nikad ne bih otišao iz Cibalije! Kod Bičanića sam bio tehnološki višak…

Zvonimir Filipović vratio se u nebeskoplavu obitelj! U Genscherovoj 10b stekao je nogometno ime i prezime, no stjecajem okolnosti prije dvije godine morao je sreću potražiti na drugim adresama; prije ovoljetnog povratka kući odigrao je po sezonu za Hajduk II i petrinjsku Mladost.

– Lijepo je opet u Vinkovcima. Kao da nisam nikada ni otišao, mogu slobodno reći – kaže u uvodu 24-godišnji veznjak pa prepričava okolnosti koje su dovele do povratka u Cibaliju.

– Djevojka i ja odlučili smo živjeti u Osijeku, ondje sam pronašao posao, a kako ambicije za ozbiljnijim nogometom, opcija o povratku u Cibaliju učinila se zgodna. Spojili smo se ljudi iz kluba i ja, pronašli zajednički interes i sve dogovorili u manje od minute – govori Filipović.

U Cibaliju je stigao još kao ulazni kadet i u sljedećih sedam godina prošao s klubom mnoge sretne i nesretne trenutke. Za seniorsku momčad debitirao je 31. listopada 2016. godine kada ga je trener Stanko Mršić u domaćoj utakmici protiv Splita (1:0) silom (ne)prilika instalirao na desni bok, što svakako pripada onim danima koje će Filipović vječno pamtiti. Nanizao je 25 prvoligaških nastupa. Doživio je, doduše, i administrativni sunovrat u Treću ligu. Pa ekspresni povratak među drugoligaše…

– Iako nisam rođeni Vinkovčanin, Cibaliju doživljavam svojim klubom, a sebe u Cibaliji domaćim igračem.

Dežurni cinici njegov (i Rubićev) povratak dočekali su s, otprilike; „Kad nemaju kamo, dobra je i Cibalia!”. Komentar?

– Ha, ljudi imaju pravo komentirati što žele i kako žele. Međutim, istine radi, da se mene pitalo nikada ne bih ni otišao iz Cibalije. Ali, toga ljeta kada smo se vratili u 2. ligu u klub je stigla ona Bičanićeva menadžerska agencija koja me označila tehnološkim viškom. Što sam mogao? Ništa. Ruksak na rame i put pod noge. No, zarekao sam se da ću se vratiti prvom prilikom. A ona je sada i ovdje. Sretan sam!

Ugovor još nije potpisao, ali hoće ovih dana…

– Svlačionica je podosta promijenila fizionomiju u ove dvije godine koliko me nije bilo, ali nije potpuno nepoznanica. Od poznatih lica tu su treneri Tomić, Kerić i Karaula, pa suigrači Oršolić i Rubić, a najpoznatije mi je fizioterapeut Krolo.

Prvi dani priprema?

– Uh, teško je… Pogotovo zbog ovih nesnosnih vrućina koje sabijaju u tlo. Ali, protiv toga ne možemo, viša sila. Ali, atmosfera je dobra, pozitivna, obiteljska i to je neophodan temelj za dobar rezultat. Ekipa je mlada, „gladna” svega i kao takva spremna na velika djela – zaključuje Filipović.