Film koji prikazuje protjerivanje iz Vukovara oduševio Hrvate

U filmu „Toma“ koji obara rekorde u Srbiji i izvan nje, zbivanja 1991. prikazana su kadrovima agresije na Vukovar. Gotovo sigurno pogledao ga je barem netko od onih kojima smeta nastup Rade Šerbedžije u Vinkovcima, no zanimljivo – o tome nije riječi. Nećemo odmah zaključiti da je riječ o licemjerstvu, možda su ljudi samo propustili primijetiti, stoga krenimo redom…

“Toma”, biografski film o slavnom pjevaču narodne glazbe Tomi Zdravkoviću, pokorio je (i) hrvatska kina. Ovaj film koji traje dva i pol sata srušio je rekord star deset godina i postao srpski film s najboljim otvaranjem u povijesti Hrvatske. Već u prvom vikendu prikazivanja u hrvatskim kinima, film je imao 8.035 gledatelja, a iz dana u dan taj broj raste te pridodaju li mu se i oni gledatelji koji gledaju neovlaštene verzije (zbog kakvih je u Srbiji bilo i uhićenja) slobodno se može govoriti o filmu koji je na našim prostorima izazvao veliku pozornost. Radi li se ovdje o (jugo)nostalgiji ili stvarno dobrom uratku Dragana Bjelogrlića? Stvar je osobne procjene, no zasigurno gledatelje srednje i treće životne dobi podsjeća na neka davna vremena.

Riječ je o ekraniziranoj biografiji velikog boema, koji je 1991. izgubio dugogodišnju bitku s opakom bolesti i preminuo u 53. godini, a čije su pjesme rado slušane i danas. Film prikazuje početke karijere legendarnog pjevača, kao i vrhunac njegove slave, ali i dno koje je u to vrijeme dotaknuo u privatnom životu. U ovom film redatelj se ne drži slijepo Tomina životopisa i faktografije, prešućuje neke činjenice kao što su četiri braka, ali u svome izlaganju je uvjerljiv, što je prema ocjenama filmskih kritičara najvažnije.

Producent filma „Toma” Željko Joksimović i redatelj Dragan Bjelogrlić oduševili su tako publiku, koja je, prepričava se svakodnevno (i) na objavama po društvenim mrežama, zbog nekih scena bila i na rubu plača. No, ista ta publika ili nije primijetila ili joj ne smeta niz nelogičnosti poput onih koji nalikuju propustima kakve smo gledali u Vrdoljakovom „Generalu”. Doduše, ni nije usporedivo jer „General“ je film o Domovinskom ratu financiran hrvatskim javnim novcem, pa je osjetljivost na propuste s razlogom pojačana.

No, vratimo se „Tomi”. Na stranu sada kostimografija koja nije primjerena vremenu koje se prikazuje u filmu „Toma“, na stranu i to što neke pjesme koje glumci izvode u filmu nisu ni postojale u to vrijeme koje se prikazuje, ma na stranu i niz drugih propusta, kakve – budimo realni – ima i Hollywood, no pitamo se kako nitko nije primijetio ratne scene Vukovara?! Ili ako jest, nije li čudno da se u „osjetljivoj“ Hrvatskoj o tome ne govori?!

Naime, u filmu su prikazani i posljednji mjeseci života Tome Zdravkovića kojemu se 1991. vratila teška bolest, a kojoj je na koncu i podlegao. U jednoj sceni poznati pjevač razgovara sa svojim liječnikom u dnevnom boravku uz televizor na kojemu se prikazuju zbivanja vezana uz raspad Jugoslavije. Ta zbivanja prikazana su s dva kadra i to ni manje ni više nego granatiranjem vukovarskog Vodotornja, dok se u jednom kadru prikazuje čak i kolona protjerivanja iz Vukovara.

Činjenica je da su spomenuti kadrovi obišli svijet, ali činjenica je i da su srpski redatelj i producent za ovaj film mogli odabrati primjerenije kadrove od onih koji prikazuju agresiju na Hrvatsku. No, čak i da pokušamo zanemariti taj zasigurno nimalo slučajni način odabira, ne može se zanemariti gaf da oni prikazuju kako Toma gleda progon iz Vukovara od 18. studenog, a preminuo je gotovo dva mjeseca ranije 30. rujna 1991. godine.

Ne planiramo se na Vinkulji baviti kinematografijom niti se smatramo dovoljno stručnima za ocjene i filmske kritike, stoga ovaj komentar više pripada u rubriku radnog naziva „Primijetili smo“.