Gradonačelnik Bosančić: „Jesi li kad vidio majmuna koji govori?“

Svima vam se dogodilo da poslije teškog radnog dana malo skrenete u kvartovski kafić i popijete pivo, kavicu ili tko šta već voli. Nema ništa loše u tome, čak naprotiv. Brojna istraživanja su pokazala blagotvoran učinak takvih izleta na psihofizičko zdravlje, kao i na radni elan.

Tko onda može zamjeriti ekipi od nekih 80-ak ljudi, mahom gradskih i županijskih političara i njihovih gostiju, što su se povodom Dana Grada Vinkovaca izveli na Šokački stan i malo opustili od nevjerojatno stresnog i zahtjevnog posla kojeg svakodnevno obavljaju.

Račun koji je ispostavljen Gradu Vinkovcima u iznosu od 15.940 kuna možda vam se na prvu čini golem, ali ako se sjetite da je onaj hadezeovski krmak zdrobio 171.142,19 kuna u jednoj godini na jelo i piće, a načelnik je u nekoj minijaturnoj općini, možda ovo i nije tako strašno.

Ili jeste, ovisno koga smo to častili i koliko često se to ponavlja?

Kad kažem „MI SMO ČASTILI“ točno to i mislim jer je to veselje platila ona kategorija, tako općenito nazvana, „porezni obveznici“.

Taj bezličan izraz „porezni obveznici“, koji vam iz glave ispari u istom trenu kojem ste ga i čuli, probajte zamijeniti s „moja mama“, „moj sin“ ili „ja“ pa vam se možda dublje ureže u memoriju.

I novčanik…

E sad, ako zažmirimo na jedno oko pa kažemo da iznos od 200 kuna po osobi i nije puno (!!?), zažmirimo i na drugo pa utvrdimo da je i povod opravdan (jebiga, nije svaki dan grada Dan!), zaključimo da ovdje i nema baš elemenata za neku priču.

Eto, i to smo riješili, ali da mi srce bude na mjestu, zanima me samo koga smo to točno častili?

Pa i kad dođete u kafanu i kažete „daj meni i daj svima“, točno znate gdje su novci otišli; na dva-tri kronera, frajera s ljubavnicom u separeu i lokalnog teoretičara zavjere.

Bilo bi lijepo znati to i u ovom slučaju.

A tko je bolja osoba za dati nam taj podatak od organizatora zabave, gradonačelnika Ivana Bosančića pa sam prvi put u životu okrenuo njegov broj. Da neće biti oduševljen, to sam znao, ali sam računao na makar minimalnu dozu pristojnosti.

Kratko je zvonilo, javio se…

Pristojno se predstavih, kratko mu objasnih koja me tema zanima i direktno ga upitah:

– Gospodine gradonačelniče, možemo li znati tko je nazočio spomenutoj večeri povodom Dana grada?

I onda je počelo…

– Jesi li kad vidio da majmuni govore? A, znaš li kojeg majmuna da zna pričati?! Je l’ ti majmun može odgovoriti na pitanje?!

– Ne razumijem? I, molim Vas, možete li mi se obraćati sa „Vi“, ipak sam nešto stariji od Vas?

– Pa ti si mene i Tomu Čuljka u onom svom tekstu nazvao majmunima! Kojim ono: babunima, pavijanima?! – nije me doživljavao.

– Makakijima..

– Da, makakijima! I slušaj, ‘ko si ti uopće?! Jesi li ti novinar ili šta!? Tko si ti da ja tebi polažem račune, šta ti sebi umišljaš!

– Pišem tekst za portal Vinkulja.hr, ali novinar nisam, to radim za svoj gušt…

Tu je izgubio i ono malo živaca što mu je ostalo…

– Slušaj me, ne moram se tebi opravdavati, JA sam gradonačelnik i dok sam JA gradonačelnik, trošit ću novce na koga ja hoću!!! A ako hoćeš podatke, reci Begi (Damir Begović, urednik portala op.a.) da pošalje službeni upit pa ću mu odgovoriti!

– U redu, hvala Vam na Vašem vremenu, doviđenja.

Prekinuo je…

Eto, tako je otprilike tekao taj naš razgovor, ali gradonačelnik mi je poručio da je razgovor sniman pa je dobro da imamo i integralnu verziju.

Zlu ne trebalo.

Sve u svemu, kad urednik Begović pošalje upit, bit će zanimljivo čekati odgovor, a dok ne vidimo popis gostiju, možemo zaigrat igru „Tko šta pije?“ i pokušati spojiti osobe s te liste sa 27 malih Jack Danielsa, 70 Heinekena i bocom Chardonnay-a.

Naravno, taj popis ne bi smio biti tajan jer je, ponavljam, sve platio galantni gazda Bosančić gradskim novcem. Tvojim novcem!

U slobodno vrijeme proučavajte račun i trenirajte, ne želim vam pomagati, ali mislim da je stavka „Jack Daniels“ čisti zicer.

I još samo nešto… Ako je ova zajebancija bila povodom Dana grada i to jasno piše na računu („…povodom obilježavanja Dana grada Vinkovaca…“), raspitat ćemo se i za osobe koje su nazočile druženju od 15. srpnja 2022. godine, dakle, pet dana prije.

Ponovno nisu potrošile puno (jako relativan pojam!), točno 2 879 kuna njih petnaestak, ali na računu ne piše svrha nego samo vrlo širok pojam „…konzumirani artikli Grada Vinkovaca…“.

I među artiklima osamnaest Džekija…

 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Vinkulja.hr portala.