Halo, Švedska: Bez zaštitnih maski i s mortalitetom dva i pol puta manjim od Hrvatske

Doista, što se to događa u Švedskoj? Je li zemlja koja se od početka pandemije s koronavirusom bori vrlo liberalnim i relaksirajućim mjerama sada u velikom epidemiološkom problemu? Brojevi rastu, lošiji su nego u nekim zemljama europskoga zapada, ali ipak kudikamo bolji nego u Hrvatskoj.

Smrtnost od koronavirusa u Švedskoj je dva i pol puta manja nego u Hrvatskoj, a stopa zaraze gotovo 50 posto manja. Konkretno, u zadnjih 14 dana Švedska ima nešto manje od 700 zaraženih na 100.000 stanovnika, a Hrvatska preko 1.100. Ovdje dnevno od posljedica koronavirusa umire 60-ak osoba, otprilike koliko i u Hrvatskoj, ali Švedska ima 10,3 milijuna stanovnika – informirao je Slobodan Mufić, kolega novinar koji od 2016. godine živi u Skövdeu, gradu od 50-ak tisuća stanovnika smještenom oko 150 kilometara sjeveroistočno od Göteborga.

Švedski model borbe protiv koronavirusa od početka je jedinstven u Europi. Bez značajnih restrikcija, bez ”novog normalnog”. Švedska se suočava s velikim porastom broja oboljelih, što je, kako javljaju neki mediji, rezultiralo krcatim Odjelima intenzivne njege u pojedinim švedskim bolnicama. Situacija je tako ozbiljna da su se Norveška i Finska, temeljem sporazuma o međusobnoj medicinskoj pomoći, ponudile prihvatiti i skrbiti o višku švedskih pacijenata?   

Ovako stoje stvari; situacija nije blistava, ali ni katastrofična. Sustav se dobro nosi, nema povijanja pod pritiskom, Istina, Stockholm je prije dva-tri dana objavio kako je na 99% popunjenosti kapaciteta Odjela intenzivne njege, no Vlada je procijenila da pomoć susjednih država nije potrebna. Intenzivne njege su pune, no postoji objašnjenje; proljetos su bili zaustavljeni svi ostali bolnički programi, pa se ovdje sada nadoknađuju svi oni zahvati koji nisu obavljeni u proljeće. Intenzivne su pune pacijenata, ali više ih je ondje smješteno zbog svih ostalih bolesti, primjerice zbog kardiovaskularnih problema i malignih bolesti, nego zbog korone. Zato je regija Stockholm u svojevrsnom škripcu.

Epidemiološke mjere u Švedskoj i dalje su, već poslovično, labave. 

Tako je, za moj ukus su preblage. Zapravo, nema ih. Jedina prava, zakonski regulirana, mjera jest ona o zabrani javnih okupljanja na kojima ne smije biti više od osam ljudi. Dakle, maksimalno osam u kazalištu, najviše osam na tribini, itd. Međutim, to se ne odnosi na poslovne i privatne događaje. Primjerice, mogu organizirati svadbu sa 100 uzvanika, nitko mi neće zabraniti, pod uvjetom da se poštuju osnovne epidemiološke smjernice.   

Šveđani u velikoj većini podržavaju takve liberalne mjere u kojima nema gotovo nikakvih restrikcija, propusnica, zaštitnih maski…

Anders Tegnell, glavni državni epidemiolog, dakle švedska verzija Krunoslava Capaka, koji vodi strategiju borbe protiv koronavirusa uživa dvotrećinsku podršku građana. Pokazuje to redovito ispitivanje javnoga mnijenja, podrška mu se kreće između 60 i 70 posto. Ne, nikakvog stožera ovdje nema, Tegnell ne donosi mjere, ali donosi svakodnevne preporuke u borbi protiv koronavirusa. Vlada se ne upliće u njegov rad, jedino što se u zadnje vrijeme premijer Stefan Löfven malo češće pojavljuje u javnom medijskom prostoru i apelira, daje preporuke, itd.

Zanimljivo, švedska Vlada niti ne može konkretnije intervenirati, primjerice odrediti lockdown kakav je bio – i kakav će možda ponovno biti – u Hrvatskoj…

Ne može, jer za to ne postoji zakonsko uporište. Ako je osoba bolesna, naravno da će joj biti određena izolacija. Ali, zdrave ljude ne mogu zatvarati. Apelirati mogu, preporučiti također mogu, ali zabraniti ništa ne mogu. Osim javnih okupljanja s više od osam osoba, jer postoji Zakon o zabrani javnih okupljanja. Ali, ako kupim kartu za Malmö, nitko mi ne može zabraniti da u Malmö i pođem. 

I to bez zaštitne maske!

Ovdje i dalje nitko ne nosi maske. Ni u zatvorenom, ni na otvorenom. Niti je obveza, niti se preporučuje. Prema slobodnoj procjeni, zaštitne maske nosi maksimalno 2% populacije. Maksimalno.

Inače, kolega Mufić je početkom prošloga mjeseca obolio od koronavirusa. Iskustva?

Nisam prošao baš najbolje. Krenulo je s kašljucanjem koje je za nekoliko dana preraslo u kašljanje, imao sam visoku temperaturu, mučila me nesanica, košmari, suha usta… Na moju veliku žalost okus mirisa i njuha nisam izgubio, a pogotovo ne apetit, ha, ha, ha… Uglavnom, deseti dan sam završio u bolnici, na kisiku. Nisam bio u kritičnoj fazi, da se razumijemo. U bolnicu sam ušao na nogama, rekao im da se ne osjećam dobro, tri dana sam bio na infektivnom odjelu, ondje sam podvrgnut tretmanu kisikom, a još dva na proveo sam na pandemijskom odjelu – zaključio je Slobodan Mufić i uputio pozdrav iz Švedske, zemlje koja se i dalje drži svog, već planetarno poznatog, ”švedskog puta” u borbi protiv COVID-19 pandemije.