Ivan Bošnjak: Danijel Pranjić bi Cibaliju koštao 0 kuna, a već ove sezone napao bi Prvu HNL!

Ivan Bošnjak, FOTO: db

U recentnoj povijesti svjedočili smo tome kako su oko Cibalije oblijetali potencijalni investitori s raznih paralela i meridijana. Nedavno se u eter probila informacija da je za klub (bio) zainteresiran i jedan domaći, vinkovački. Ivan Bošnjak, najtrofejniji vinkovački nogometaš u povijesti, spominjao se u tom kontekstu. Međutim…

– Ne, nisam nikakav investitor, ni potencijalni, ni aktualni. Niti me zanima bilo kakva funkcija u klubu. Imam posao koji je dobro uhodan, ali mi svejedno oduzima mnogo energije pa nemam vremena za druge ozbiljne kombinacije. A za neozbiljne pogotovo nemam vremena – govori nam Bošnjak, bivši reprezentativac Hrvatske s nastupom na SP u Njemačkoj 2006. godine, koji je klupske trofeje dizao u Hajduku, libijskom Al-Ittihadu, Dinamu i belgijskom Genku.

– Osvojio sam jedan i s Cibalijom! U karijeri mi je najdraži Kup Hrvatske iz ’99. – prisnažuje Bošnjak.

Ne treba, valjda, dodatno pojašnjavati. Cibalia je njegov klub. I on je Cibalijin. I želi(o) joj (je) pomoći, pa se u tu svrhu s mjesta isturene špice povukao u – „vezni red”.

– Htio sam povezati moje prijatelje iz svijeta sporta koji žele ići ovim putem, konkretno trenerskim i sportsko-direktorskim, da pomognu i sebi, i Cibaliji. Osobno, nisam ni u kakvoj kombinaciji, ne zanima me nikakva fotelja, ne guram se nikamo. Na kraju krajeva, ljudi koji o nečemu odlučuju u gradu i klubu pozvali su me na razgovor, pristojno sam se odazvao.

I…?

– Išlo je u dobrom smjeru, pretprošloga utorka nakon razgovora s gradonačelnikom Bosančićem stekao sam dojam da je sve dogovoreno, riješeno.

I…?

– Preko noći došlo je do meni neshvatljivog obrata i od obećavajuće priče ispalo je jedno veliko NIŠTA.

Što se konkretno trebalo dogoditi?

– Trebalo se dogoditi da skupina ljudi uđe u upravljačku strukturu. Danijel Pranjić pristao je biti trener, a Silvio Marić oduševljeno je prihvatio ideju o tome da kao sportski direktor preuzme taj vitalni sektor. Trebam li naglašavati da su u pitanju ljudi koji u nogometnom svijetu imaju specifičnu težinu i koji bi sigurno bitno popravili Cibalijin rejting? Nije nevažno ni to da bi Grad Vinkovci bio financijski rasterećen, jer bi dotična grupacija preuzela i pokrivala redovite klupske troškove.

I to s jasnim ciljem i ambicijom, podvlači Bole Superman:

– Napad na Prvu HNL već ove sezone! Jer, bez Prve lige ništa nema smisla. Cibalia ju po svemu zaslužuje, a osim toga kada se sve zbroji i oduzme, isplativije je igrati Prvu HNL nego Drugu HNL. Ne razumijem da postoje ljudi kojima to nije jasno… A situacija za napad na Prvu HNL ove sezone je skoro pa savršena.

Danijel Pranjić je, kaže Bošnjak, odlično rješenje za klub koji ima ambiciju jurišati prema prvoligaškoj promociji:

– Na početku je trenerskog puta, dao bi cijeloga sebe za uspjeh na prvoj stepenici. Već je složio i neku igračku križaljku s dva-tri nova igrača koja bi donijela novu i to značajnu dodanu vrijednost. U sportu, kao uostalom i u životu, malo što je sigurno, ali ova priča je stvarno bila obećavajuća.

I još nešto:

– Pranjić bi Cibaliju koštao točno 0 kuna, došao bi u Vinkovce potpuno besplatno! A da ne govorim o tome da je svojim rejtingom i doslovno jednim telefonskim pozivom bio u stanju riješiti klupski dug prema jednom vjerovniku od oko 250.000 kuna. Njemu bi motiv i najveća nagrada bio ulazak u Prvu ligu.

Zaključak dana…?

– Izgleda da nekome ne odgovara klub s ambicijom. Bolje je valjda ovako rasuto stanje, ne samo financijski, nego i kadrovski, organizacijski, bez kvalitetno ustrojene omladinske škole, žile kucavice svakog ozbiljnog kluba… O izlaznim transferima da i ne govorim, zadnji je bio Uremovićev prije pet godina. 

Bošnjak ne može ni pretpostaviti što se to dogodilo doslovno preko noći da od ideje koja je i od strane većinskog vlasnika prihvaćena s oduševljenjem ne ostane ni „i”!

– Šteta. Rizik za Cibaliju bio je nikakav. Ponavljam, ljudi koji bi ušli u upravljačku strukturu vodili bi računa o tekućem poslovanju, Cibalia više ne bi bila ovisna isključivo o novcu iz gradskog proračuna.

I tako do ljeta sljedeće godine; a potom…?

– U slučaju neuspjeha, tj. neulaska u Prvu ligu, pokupili bi se i sami otišli svjesni neuspjeha. Novac utrošen u Cibaliju ne bi bio pozajmica koju bi kasnije tražili natrag, nego investicija koja, kao i svaka, nosi određeni rizik za ulagača.

Sve u svemu…

– Ne znam je li mi sve ovo smiješno ili tužno. U ovom gradu neke su nenormalne stvari postale uobičajene i to je ono što me žalosti. Tužan sam i zbog toga što sam zbog nogometa pokvario neke odnose i prijateljstva koja datiraju od malih nogu. I koji se nisu smjeli pokvariti ni zbog čega, baš nikad. I još jednom na kraju želim ponovno podvući; nisam se nikome nametao, niti sam se gurao. Ne zanima me nikakva funkcija u klubu. Zanima me samo da Cibalia ponovno postane ozbiljan klub – zaključuje Bošnjak.