Gledao sam Cibaliju protiv Orijenta i uživao u velikoj pobjedi. Prije svega čestitke igračima i treneru Andreju Keriću koji potvrđuje da onaj uspjeh iz pretprošle sezone, kada je spasio klub od ispadanja, nije bio slučajan. Za mene Kerić(ev) (rad) nije iznenađenje.
Kao ni odlične izvedbe vinkovačkog dvojca Jurica Bajić – David Bosak. Postavio bih pitanje; gdje su bili cijelu prošlu sezonu kod trenera Tomislava Radotića i zašto je izgubljena cijela prošla sezona za njihovu afirmaciju?
Naime, kao sportski direktor sudjelovao sam u razgovorima oko Radotićevog dovođenja za trenera Cibalije. On nije bio moja prva želja, ali je NK Osijek uvjetovao njegovo angažiranje posudbom svojih mladih igrača. U ime Cibalije, Radotiću sam postavio nekoliko uvjeta koje mora prihvatiti ako želi biti Cibalijin trener.
Prvo, da Jurica Bajić, igrač koji ima desetke reprezentativnih nastupa u mladim kategorijama, postane jedan od stožernih igrača, „desetka“ i kapetan momčadi.
Drugo, da naš najbolji junior David Bosak bude priključen prvoj momčadi i dobije određenu minutažu. Smatrao sam da su to naši navrijedniji klupski eksponati koji bi mogli u budućnosti ostvariti zamjetne transfere. Jer, bez igračkih transfera nijedan klub ne može egzistirati.
Treće, da izvrsnom golmanu Ivanu Križanović da priliku kao prvom vrataru, jer je već postojao službeni interes za njega od jednog talijanskog prvoligaša, bez obzira što sam znao da je naš vratar Filip Kovačević također odličan golman. Hitno je trebao novac za funkcioniranje kluba.
Radotić je bespogovorno pristao na moje uvjete, ali na žalost nijedan od njih nije ispunio. Bez obzira što sam nakon dva mjeseca otišao iz kluba, morao je ispoštovati dogovor. Jer, to nisu moji igrači, nego Cibalijini.
Do današnjeg dana mi nije jasno zašto je Radotić za Bajića izjavio citiram: „Nedostaju mu statistički brojevi, igrač fantastičnog znanja i nogometnih vještina koje VJEROJATNO NEĆEMO NIKADA DO KRAJA DOŽIVJETI. ŠTETA.”
Dakle, radi se o igraču Cibalije, vinkovačkom djetetu u dobi od 22,5 godine koga je njegov trener u toj izjavi za Sportske novosti otpisao za ozbiljan nogomet. A on je danas najbolji igrač Cibalije. I golmana Križanovića je potpuno zanemario.
Također, ne dati Bosaku u cijeloj prošloj sezoni niti jednu minutu je sportska nepravda. Propuštena je šansa da već danas s nepunih 18 godina taj mladić ima 20 utakmica u Prvoj nogometnoj ligi kao standardni igrač jednog velikog kluba kao što je Cibalia. Da je tako napravljeno, koliko bi Bosak danas vrijedio na Transfermarktu. Koliko Jurica Bajić? Koliko Križanović? Bi li uopće bila potrebna predstojeća dokapitalizacija?
Svježi primjer kako to rade veliki klubovi; Hajduk je 16-godišnjeg Vuškovića prodao Tottenhamu za više od 13,8 milijuna eura. Ali, najprije je „morao“ igrati (i igrao je) za prvu momčad. To je sportska politika kluba i to nijedan trener ne može ignorirati. Osim u Vinkovcima i u Cibaliji.
Ovo je najbolji primjer zašto je Cibalia tu gdje je. Ovo se mora reći jasno i glasno, pa kome pravo kome krivo. Dok se TO u glavama svih aktera u Gradu ne promijeni, nema sreće ni budućnosti za Cibaliju.