Jasna Buhač-Starc: Zbog istine o Ovčari završila sam na ulici

Vinkovčanka Jasna Buhač-Starc nakon četiri godine šutnje odlučila je progovoriti o, kako kaže, nepravdi koja ju je zadesila. Riječ je o bivšoj djelatnici Općinskom suda u Vinkovcima i Državnog odvjetništva, institucijama u kojima je nanizala 37 godina, kako kaže, besprijekorne karijere garnirane s najvišim ocjenama. Od toga tri desetljeća u DORH-u obnašala je dužnost voditeljice državnoodvjetničke uprave, a kasnije i voditeljice kaznenog odjela.

Godine 2016. prešla je raditi u Ministarstvo unutarnjih poslova, na radno mjesto stručnog referenta u uredu načelnika, Odjel za statistiku. I tada počinju njezini problemi…

– Zapravo, počeli su kada sam mijenjala kolegicu iz Službe kriminalističke policije koja je otišla na porodiljni dopust. Surađivala sam sa svim istražiteljima, uključujući i jednog čiji je predmet bio vezan uz otkrivanje ratnog zločina na Ovčari. Sve do trenutka dok dok predmetni izvidi nisu naprasno prekinuti, a kolega suspendiran. No, suspendirana sam i ja zajedno s njim. I to radi toga da smo navodno krivotvorili jednu službenu zabilješku o obavljenom razgovoru s jednom osobom, a da ta osoba navodno nikada nije bila u policiji i dala svoj iskaz. Što je sve bila laž! – kaže naša sugovornica.

Uglavnom, od tada, a to se dogodilo 19. srpnja 2018. godine, do današnjih dana Jasna Buhač-Starc nije vraćena na posao. Štoviše, izrečena joj je mjera prestanka državne službe. Prevedeno, dobila je – otkaz!

– Želim ovu prigodu iskoristiti za „zahvalu“ mojoj domovini i politici što me na taj način „nagradila“ za preko 40 godina savjesnog i odgovornog rada u sustavu pravosuđa i Ministarstva unutarnjih poslova. „Hvala“ Ravnateljstvu policije što je svjesno, iako su ondje jako dobro znali da za to nemaju elemenata, protiv mene pokrenuli stegovni postupak, a potom i podnijeli i kaznenu prijavu za krivotvorenje službene zabilješke. Uz napomenu, to je važno naglasiti, da službena zabilješka nije, a niti može biti, službena ili poslovna isprava.

Jasna Buhač-Starc nastavno na temu:

– Ravnateljstvo je poslalo trojicu „vrsnih“ stručnjaka u svom poslu kako bi krajnje „profesionalno“ odradili povjereni im zadatak. I, gle čuda, odjednom obična službena zabilješka postaje službena isprava. Također, „hvala“ svim kaznenim sucima Općinskog suda u Vinkovcima od kojih nitko nije htio uzeti u rad taj kazneni predmet, iako su bili nadležni za vođenje tog postupaka i držali ga u ladici puna tri mjeseca, da bi nakon toga tražili izuzeće cijelog suda. A naposljetku „hvala“ i kolegi, ako ga uopće tako mogu nazvati, koji je poslan po zadatku i koji je za njih odradio posao, pritom je govorio neistinu, a za sve je i nagrađen, odnosno unaprijeđen. „Hvala” i svima drugima koji su podlegli pritisku vladajućih. Svima im želim da me cijeli život imaju na savjesti i da me nikada ne zaborave.

Ni tu nije kraj „zahvalama”…

– „Hvala” svima koji su mi uzeli ono najvažnije i najsvetije u životu, a to je zdravlje. Njega mi više nitko ne može vratiti. „Nagradili” su me s četiri godine neprospavanih noći, redovitim posjetima liječniku i uzimanjem terapije da bih mogla koliko-toliko normalno funkcionirati. Na pravdi Boga oduzeli su moje elementarno pravo na rad i normalan život u svrhu politike, uništili život meni i i mojoj obitelji. S kojim to pravom?

Još jednom napominje kako je cijeli životni i radni vijek radila odgovorno i savjesno, po pravilima i propisima, a napose po zakonu…

– Na to sam ponosna, a moj ponos nitko mi ne može oduzeti. I dan danas s ponosom i uzdignute glave svakome mogu pogledati u oči. A mogu li oni? Spavaju li mirne savjesti? Želim im da prožive samo djelić onoga što sam ja proživjela i što još proživljavam. Od roditelja sam u nasljedstvo dobila kućni odgoj, osjećaj odgovornosti, morala, ponosa i empatije, sve ono što je njima nepoznanica.

Koji je zapravo Vaš krimen?

– Jedino to što sam radila svoj posao i pritom se našla u krivo vrijeme na pogrešnom mjestu. Nakon svega što sam proživjela shvatila sam da se radi o političkom interesu, svima je jasno tko je i što je bio cilj ovog proces, a jasno je i da je taj cilj postignut. Između ostalog i preko mojih leđa.

Što misli; je li cilj bio zaustavljanje prikupljanja obavijesti o ratnim zločinima na Ovčari 1991. godine i micanje Nikole Kajkića s dotičnog predmeta?

– U ovom trenutku o tome ne želim i neću govoriti, no neka svatko procijeni o čemu se to radi. Vjerujem u ljudsku inteligenciju, za razliku od onih koji su pomislili da će građani ove zemlje povjerovati u sve laži plasirane o meni. Što je zapravo zastrašujuće. Kao što je zastrašujuće da su mi uništili život samo zato što nisam htjela izreći neistinu o tom događaju, kako su oni htjeli i očekivali. Nikada nisam govorila neistinu, nikada ni za koga ne bih lagala i dovodila u pitanje svoj ponos, principe i neosporno preko četiri desetljeća odgovornog i poštenog rada u sustavu pravosuđa. Nikada i ni za koga ne bih okaljala svoj obraz. I što sam dobila zauzvrat? Zbog istine sam završila na ulici.

Naglas razmišlja Jasna Buhač-Starc i o tome kakav bi ona to interes imala za krivotvorenje službene zabilješke, jedne jedine od tisuće službenih napisanih u karijeri?

– Evo, sada i ovdje, na znanje cijele javnosti i pod punom odgovornošću tvrdim da u konkretnom slučaju ništa nije ni izmišljeno, a kamoli krivotvoreno. Naposljetku, tome u prilog govore izjave svjedoka koji su imali saznanja o cijelom događaju i govorili istinu i grafološko vještačenje.

Unatoč svemu, uslijedio je prestanak državne službe, odnosno otkaz, joj je – uručen!

– To je posebna priča i još jedna borba koja je preda mnom. Naime, prije nekoliko dana, točnije 15. lipnja 2022. godine saznajem da mi je radni odnos prestao još s 04. svibnja 2022. godine o čemu do tog trenutka nisam imala apsolutno nikakva saznanja. Naime, moj poslodavac za mene je poslao odjavu Mirovinsko osiguranje Republike Hrvatske tek 14. lipnja 2022. godine, ali su me odjavili s danom 04. svibnja 2022. godine. Znači, retroaktivno skoro mjesec i pol dana, što je protuzakonito. A znamo da se prijave i odjave radnika po Zakonu o radu i Zakonu o mirovinskom osiguranju moraju učiniti u roku od 24 sata. Tako su mi ponovno, ne znam čime motivirani i iz kojih razloga, učinili nesagledivu štetu budući da su mi takvim postupanjem uskratili konzumiranje mojih prava koja mi po zakonu pripadaju. Konkretno, budući da mi je istekao rok od 30 dana za prijavu u Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i trenutno sam ostala i bez zdravstvenog osiguranja, a što do prije nekoliko dana nisam niti znala. Pitam se kada će doći kraj ovoj mojoj borbi, kraj životu bez stalnih stresova i svemu ovome što proživljavam? Ne znam… Znam samo da neću odustati sve dok na raspolaganju imam pravnih mogućnosti, a ako treba – idem i do Strasbourga! Znam i to da onima koji su mi ovo priuštili nikada neću oprostiti. A ako imaju minimum čovječnosti, neće ni oni sami sebi!

Životne neprilike koje su ju snašle Jasna Buhač-Starc prenijela je na papir, knjiga čiji naslov još uvijek nije za javnost svjetlo dana ugledat će u kolovozu.

– Da, napisala sam autobiografsku knjigu o ovoj četverogodišnjoj golgoti koju sam proživjela. Iako sam svjesna da time ništa ne mogu i neću promijeniti. No, zbog mira u duši želim da javnost čuje, odnosno pročita, moju istinu. Zapravo pravu i jednu jedinu istinu o ovom slučaju. Jer, niti jedna jedina riječ u njoj napisana nije čak ni poluistina, a kamoli laž.