Joža Mikulčić – u bendu, gotovo 50 godina s istom postavom, njegova je riječ uvijek zadnja

Josip Mikulčić, FOTO: md

Piše: Matej Delaš

Odgovara: Josip Mikulčić

Svaka glazbena skupina (dobro, barem većina njih) ima svoj rok trajanja, a ako je možda i vječna, za pretpostaviti je da će se tijekom nekoliko desetljeća članovi osuti ili da će frontmen zamijeniti bubnjara, jedan prateći vokal ili gitarista. Odgovor na pitanje u čemu je tajna dugovječnosti voditelja One man banda te što bend novo donosi na kanale YouTubea zadnjih tjedana, potražili smo u Art klubu, odmah preko puta policijske zgrade u Ulici bana Jelačića.

Gospodine Joža, bilježim se s osobitim štovanjem iako se ta riječ štovanje treba vezati uz presvete pojave te mi idu na živce oni koji se tako bilježe. Hvala Vam što ste pristali na razgovor i recite nam za početak o sebi kao osobi s više osobnosti.

– Želim Vam dobar dan i zahvaljujem na prilici predstaviti se na vašem precijenjenom portalu. Ja se zovem Josip Mikulčić i rođen sam još u prošlome stoljeću, a da ne kažem tisućljeću. Glazbom sam se počeo baviti u ranome djetinjstvu pa sam već s 12 godina imao nastupe na raznim plesnjacima, na zabavama i sličnim događanjima, a ozbiljnije sam se glazbom počeo baviti krajem sedamdesetih godina kada sam kao One man band nastupao po Zagrebu, u Samoboru, po noćnim klubovima. Osamdeset druge godine počeo sam raditi za zagrebačku estradu. Oni su mi dogovarali gaže. Bilo me po svim turističkim mjestima i to je tako s pauzama trajalo sve do 1989. godine, znamo kakve su se promjene tada događale. Početkom devedesetih pridružio sam se dragovoljcima u Domovinskome ratu. Poslije toga svirao sam s lokalnim bendovima, a zadnjih sedam ili osam godina vratio sam se na stari način one man banda.

Vrlo je zanimljiva ta priča o One man bandu i njegovoj dugovječnosti. Zanima nas, budući da već dugo vodite taj bend, kako on funkcionira s obzirom na članove. Kako ste rekli, vratili ste se i opet preuzeli nadzor nad svime. Kako on funkcionira, dakle, iznutra, s obzirom na članove? Ima li među članovima nesuglasica, jesu li svi složni ili ne, žele li neki možda biti prvi i donositi odluke umjesto ostalih?

– Nije uvijek isto, kako kada. Mi u tome bendu imamo tu mogućnost, tu blagodat da ja uvijek odlučujem o svemu. Prijepodne sam za, a poslijepodne sam protiv i nitko mi se ne smije suprotstaviti. Mora se znati čija se riječ na kraju poštuje i moja je uvijek zadnja. Članovi to poštuju.

Naravno, to nas je zanimalo jer bolji oblik demokracije ne postoji. Recite nam o tome što ste dosad snimili. Znam da otprije imate snimljenu pjesmu Graničar te onu Nije sve u novcu.

– Dosad sam snimio šest pjesama, prijavljene su u Hrvatskome društvu skladatelja i mogu se pronaći na stranici Zaštita autorskih muzičkih prava. Pjesme su mi se emitirale na Radiju Vinkovcima i u Sao Paolu, u Brazilu. Ondje se emitirala pjesma Samo čovjek, ali ne po hrvatskim lokalnim radiostanicama. Ona se još uvijek može preslušati na YouTubeu. Najnovija je pjesma koju sam snimio, i snimio sam spot za nju, Kad jednom saznaš. Može se preslušati na poveznici. Tu pjesmu počeo sam stvarati prošle godine kada je započelo pandemijsko razdoblje i kada je sve stalo. Čovjek ostane sam sa svojim ukućanima i sa svojim mislima. Stvorio sam tekst, a zatim glazbu i cijeli je proces trajao nekoliko mjeseci. Dvojica mi kolega pomogla su u tome glazbenom stvaralačkom procesu, a to su Ivica Murat i Antonio Krupelnicki. To su izvrsni osječki glazbenici.

Znamo da niti jedna pjesma ne nastaje tek tako. Kada se govori o Vašoj novoj pjesmi, ima li u njoj autobiografije? Osim toga, vidio sam i spot, jasno mi je puno stvari pa nam recite i o tome koliko je i taj cijeli videospot Vaš proizvod. Sve mi je potpuno jasno u spotu jer Vas poznajem, a pojasnite samo svim čitateljima kako se i ptice na nebu uklapaju u taj spot.

– Ima autobiografije u pjesmi jer ja sam te misli vrtio u glavi gledajući svoju djecu, sinove i kćer, dok su nailazile životne nedaće. Htio sam poručiti kako se ponašati u tim nedaćama, osvijestiti kako se čovjek treba držati. Život se, kako mi iskusni znamo, ne zna do kraja i što naučimo, naučimo. Što ne iskoristimo, povratka nema za popravljanje.

Za spot sam potpuno ja odgovoran. Ana, koja se pojavljuje u spotu pišući tekst, moja je kći, a Martin, koji je držao kameru, moj je sin. Obradu i videomontažu samostalno sam radio pa mogu reći i želim da je sve zajedno moje. U spotu se pojavljuju Vinkovci i vidi se božićni ugođaj jer je sniman između Božića i Nove godine. Osim grada, spot je sniman i u Art clubu gdje provodim puno vremena. Dakle, oko Nove godine sve je bilo gotovo, a ja sam čekao Dan žena da to objavim. Scena s pticama na nebu simbolizira slobodu i to ima veze s mojom pjesmom jer nema većega blagoslova od onoga kada je čovjek slobodan. I to je jedna od mojih poruka djeci, ali i svima kojima se pjesma svidi.

Budući da ste u Art clubu snimali spot, barem dijelom i slobodno vrijeme tu provodite, recite nam o mjestu gdje se upravo nalazimo. S kime se ovdje družite i što se ovdje inače radi?

– Ovdje se okupljaju raznovrsni umjetnici. Družimo se s glazbenicima, slikarima i pjesnicima. Ovdje se razmjenjuju iskustva i mišljenja vezana uz projekte koje želimo ostvariti i Art club prima razne članove. Ja sam tu u zadnje vrijeme kanta za sve, tako reći kanta autor, kao snimatelj i videoproducent. S nama je tu Žan Lončar, najjači slikar na svijetu, a i njegova su djela izložena u našoj prostoriji te ne treba zaboraviti niti Šimu Jovanovca. Art club sada ima 48 članova i svi su ti umjetnici dokazani u svome radu i cijenjeni.

Hvala na svemu i dodajte još za kraj nešto o tome što planirate u skoroj budućnosti s obzirom na uvjete koji nikomu nisu povoljni, no, naravno, i na vlastite želje.

– Kako smo u vrijeme koronavirusa uskraćeni raditi na terenu, imamo više vremena sjediti i umjetnički stvarati. Radim upravo na jednoj novoj pjesmi, a planiram objaviti ove godine dvije pjesme i spotove za njih. Naravno, i dalje glazbu i tekst stvaram samostalno, no uz podršku svojih prijatelja i suradnika.

Gospodine Joža, hvala na ovome razgovoru i nadam se da ćete i sljedećih 50 godina paziti na svoju poziciju. Ne dopustite da ostali članovi benda lutaju, već uvijek ostanite One man.