Petar Tomić ostao je u Vinkovcima zbog neodgodivih/svatovskih obveza, pa je Andrej Kerić danas „taj”. Dirigentska palica je njegova, pokušat će uglazbiti raštimani nebeskoplavi orkestar i na travnjaku stadiona Hrvatskih vitezova vratiti Cibaliju na trasu uspjeha. Kerić u uvodnim rečenicama:
– Predosjećaj? Dobar. Doduše, bio je dobar i uoči Sesveta jer sam osjetio na ekipi onaj pozitivan inat nakon loše igre protiv Jaruna i kritizerske paljbe koja je nakon toga uslijedila. I, stvarno, dobro smo odigrali protiv Sesveta. Ali, primiš gol kakav primiš, prije toga ne zabiješ penal… Puno peha.
Lopta je poštena, vratit će negdje ako si zaslužio…
– Sjećam se kad je trener Mladina prije dvije godine, bio sam tada još igrač, cijelu jesen ponavljao: „Netko će nam naletjet’, netko će nam naletjet’…”, a mi prezimili s 11 bodova. Nitko nije naletio. Valja se uzdati sam u sebe.
Kerić iza sebe ima sezonu i pol trenerskog staža na klupi komletinačkog Slavonca. Iako, ovo „na klupi” valja uvjetno shvatiti s obzirom na to da je dobar dio utakmica proveo na terenu, jer je imao dvostruku ulogu, trener-igrač. Današnja utakmica u Dugopolju prva mu je samostalna na ovako visokoj razini.
– Sastav je spreman, sustav je definiran. Sve prethodno detaljizirano s Perom.
Ali, svaka utakmica nosi svoje, svaka je specifična, svaka ima svoj DNK.
– Tako je. Imaš plan A, plan B i plan C i onda ti se dogodi, kao prošle subote protiv Jaruna, da ne dođeš ni do stadiona, a plan A propadne, jer Laštro iznenada završi u bolnici. Onda u 15. minuti Tomašević dobije udarac i mora van. I tako, dok si trepnuo okom plan C postao je zapravo plan A.
Na klupi će danas uz njega biti Ivan Karaula, zasigurno neće odmoći intuitivna rješenja iskusnog kolege, bude li „stani-pani”.
– Vjerujem da ćemo dobro reagirati i nekim pozitivnim rezultatom popraviti dojam i atmosferu. I našim navijačima uljepšamo Vinkovačke jeseni. Nije to nešto što ne možemo – zaključuje Kerić.