Vinkovačke nisu za teške teme. Ali nažalost uvijek ih ima. Jeste primijetili kako su opet pucali u Trumpa? Ne sjećam se takve izborne kampanje u kojoj je jedan od marketinških načina pobjede ubojstvo protivnika. Preživio je i ovo, ali još su dva mjeseca do izbora, tko zna što nas čeka. Naši mediji oduševljeno navijaju za Kamalu, prenose super mišljenja koja o Kamali imaju naši uhljeb političari, pa zato vam i spominjem da su njenog protivnika već dva puta napucali. Čisto da znate tko kome smeta.
Jedna od stvari koja baš bode uši, kažem uši jer ju čujem svaki dan na radiju, je mišljenje Sandre Benčić. Svake vijesti počinju s rečenicom o tome što se taj dan događalo u Hrvatskoj i što o tome misle (ne)Možemo. Zašto je mišljenje Sandre Benčić medijima najvažnije? Po čemu je ono važnije od mišljenja bilo kojeg drugog saborskog zastupnika? Samo što bilo kojeg drugog nikad ne čujemo jer Sandra ima svoj show i siguran nastup u udarnom terminu. Neki dan je u Saboru opet izvela histerični performans za govornicom u kojem je napala Hrvatsku jer ne priznajemo Palestinu. Kaže da se kolegice i kolege iz Sabora trebaju sjetiti koliko je Hrvatskoj značilo priznanje u trenucima kada smo mi bili napadnuti. Ja ne znam što je toj ženi u glavi, ali usporediti Hrvatsku s Hamasom je čisto zlo. Doslovno čisto zlo. Ja osobno ne vidim nikakvu poveznicu između ponašanja Hamasa i sukoba u pojasu Gaze s našim Domovinskim ratom niti s njegovim početkom. Ona to ponosno kaže sa saborske govornice i misli da ju nitko nije shvatio. Što je najtužnije većina i nije. Legitimno je skupljati jeftine političke poene, ali ovako govoriti o svojoj zemlji je dno dna.
O tome koliko su sretni što je Hrvatska ipak bila priznata dovoljno govori to što im predsjednička kandidatkinja na Korčuli s petokrakom slavi oslobođenje Korčule od fašista. Borit će se kaže za tolerantnu Hrvatsku. Sve mislim kao je to jedna krasna i tolerantna stranka. Najviše toleriraju suprotna mišljenja. Pogotovo oko njima ključnih tema, poput femicida, rodnih studija, rodne ideologije i slično. Baš im je draga ta petokraka, uvijek nju ponesu. Nema zabune da bi bila hrvatska zastava. Koju god povijesnu temu uzmu svjesno je izokreću i nariču o tome kako će oni nekoga od nečega spasiti, pa uvijek dodaju tu i malo borbe za ravnopravnost žena, ono kao Vegeta, u sve se umiješa i malo ugroze ženskih prava i malo femicida. Neki dan je Kekin u svom histeričnom stilu objašnjavala što bi sve po njoj trebao biti femicid. Malo je pobrkala pokušaj i dovršeno kazneno djelo, ali nema veze, po njoj sve je femicid i treba sve muške preventivno zatvoriti. Osim onih koji su članovi abecednih skupina. Oni valjda nikada nikome ne prijete i nikoga ne ubijaju. Ubojstvo je kategorija u kojoj počinitelj može biti isključivo heteroseksualni muškarac. Pretpostavljam da će ove sitnice doraditi kada budu zahtijevale nove izmjene kaznenog zakona. Predlažem da osim brige za djecu u Palestini porade i na brizi za djecu u Zagrebu i sagrade im koji novi vrtić, umjesto da proračunske novce pretaču na račune svojih stranačkih simpatizera i aktivista. Ali kako su najavili u Zagrebu grade centar za migrante. Ipak treba znati prioritete. Možda planiraju ugostiti članove Hamasa da se upoznaju s njihovim pogledom na ženska prava.
No ono što po meni zaslužuje biti vijest tjedna je ”nihil obstat”. Nema zapreke. Nakon toliko godina, raznih komisija, istražitelja i stručnjaka, Vatikan je priznao da nema zapreke da vjernici pohode Međugorje. Činjenica je da nije službeno priznat nadnaravni karakter fenomena Međugorja i da su se ipak ogradili oko pitanja je li se Gospa tamo ukazala ili ne. Službeno je tako. Ali sjećate se onog retka iz evanđelja koji kaže ”po plodovima ćete ih njihovima prepoznati”? Vatikan je priznao da su duhovni plodovi Međugorja pozitivni. Citiram: ”Pozitivni se plodovi očituju ponajviše kao promicanje zdrave prakse života vjere“ u skladu s tradicijom Crkve. Dogodila su se “brojna obraćenja” ljudi koji su otkrili ili ponovno otkrili vjeru; povratak ispovijedi i sakramentalnoj pričesti, brojna zvanja, “brojna pomirenja supružnika i obnove bračnoga i obiteljskoga života”. Zabilježena su i “vrlo brojna ozdravljenja”.” Pitam se ako ovo sve nije plod dobra, a čega je onda?
Nitko nije dužan vjerovati da se Gospa ukazala, ali sada je i Vatikanu nesporno da se tamo ljudi obraćaju i vraćaju svome Bogu. Nitko nije dužan vjerovati, ali zašto onda tolike smeta što netko vjeruje? Ako ti to ništa ne znači, zašto te smeta što nekome znači? Odmah se ističe vjerski biznis, izgrađenost mjesta, popunjenost smještaja. Pa zar toga nema i u drugim odredištima koja ne ističu duhovnost? Objektivno, meni je fascinantno to što su tako mala djeca, ne njih dvoje ili troje, već njih šestero, u ono doba kada je komunizam bio u punoj snazi, prvo uopće nekome rekli da im se Gospa ukazala. Ako baš želite napraviti neku nepodopštinu pa ima i puno jednostavnijih rješenja od ukazanja. Zatim su oni tako mali pričali istu priču, ponovno i ponovno, i kada su ih zatvorili i odveli liječniku i milicajcima i na psihijatriju. Oni su i dalje pričali isto. Zar bi neko malo dijete toliko ustrajalo u laži i u takvim uvjetima? Ni roditelji ni fratri im nisu vjerovali. A oni su ustrajali. I molili se. I ustraju tolike godine. Ako zaista tolike godine ustraju u laži, jao si ga njima ako tolike godine vrijeđaju Majku Božju. Ako to sve ipak nije laž i ako su oni u pravu, a svi ostali koji ih vrijeđaju u krivu, a što onda?
Sjetite se kako je ondašnja komunistička vlast bila tolerantna prema tim ukazanjima. A sjetite se kako su i danas brojne naše stranke tolerantne prema katoličkoj crkvi. Sjetite se kako su onda bili tolerantni prema fra Jozi Zovku, svećeniku koji je bio župnik župe Međugorje u vrijeme prvih ukazanja. Pustimo sad vjerujete li u nešto ili ne, ali taj čovjek je bio u zatvoru zbog svoje propovijedi i zbog toga što je stao uz tu dječicu. Tolerantna svjetovna vlast ga je strpala u zatvor. Uopće nije teško zamisliti da bi ista sudbina i danas snašla sve one koji bi progovorili kontra (ne)možemosa da su oni na vlasti. Ako je prošla komunistička vlast bila tako tolerantna, zašto joj je smetalo što govori s oltara netko u čijeg Boga vi ne vjerujete? Zašto je to tolika prijetnja? Nismo mi daleko od toga da netko i danas zbog uvjerenja suprotnih modernoj ljevici i modernom svijetu završi u zatvoru kao neprijatelj države. U svijetu je to već postalo uobičajeno.
Zamislite koje je to hrabrost ili ludost u takvim situacijama držati se svoje riječi. Ne odstupiti. Pa i po cijenu slobode. Pa i po cijenu da te i tvoji izopće. Zamislite može li laž natjerati na tako nešto? Može li laž natjerati nekog da se odrekne svih ugoda ovoga svijeta? Nekako mislim da ne može. Ako bi netko išao u zatvor zato što svjesno laže o nečemu takvome, a taj bi onda stvarno morao biti lud. Povijesno gledano, je li itko od onih koji su govorili istinu o vjeri odstupio da bi sebe spasio? Nije, ustrajali su, jer su znali da im sve u ovom životu ne znači ništa ako se odreknu Krista. Možete vjerovati ili ne, ali godinama nam iz Međugorja dolazi ista poruka. Molitva, pokora i mir. Ispovijed, euharistija i krunica. Ove poruke se zaista ne čine kao zlonamjeran savjet. Ako vjerujete porukama i savjetima s plaćenih tv reklama, a zašto ne bi poslušali i ove? Možda da svi skupa barem pokušamo pa da vidimo koji plodovi će iz toga proizaći. Što se mene tiče, ja ne tražim čuda. Ne treba mi netko reći ukazanja su stvarna da bi zbog toga Bogu povjerovala. Tolika svakodnevna čuda imam oko sebe. Čuda života. Koja bez Njega ne bi bila moguća. Jednom takvom pravom je danas treći rođendan. Iako po nekim mjerilima svijeta ga i nije trebalo biti. Ipak je tu. Ja znam zašto vjerujem. To iskreno želim i svima vama, da primijetite svakodnevna čuda u vašim životima. Povjerujte Bogu, ostalo će vam sve biti puno jasnije i lakše. A što se Međugorja tiče, mogu samo reći: Kraljice mira moli za nas!