Još jedni izbori iza nas, sad smo mirni do kraja godine. Ovi izbori nisu baš izazvali neki interes javnosti, osim interesa kandidata koji su se borili za briselske plaće. Pomalo tužno što ljude ne zanimaju EU izbori kad nam se u Briselu kroji sudbina, ali što je tu je. Vrhunsku kampanju Bartulici su odradili lijevi politički aktivisti pa je čovjek dobio više glasova od ostatka svoje stranke. No nakon jednog crvenog problema uslijedio je drugi. Crveni Ferrari. Bartulica se narugao s onima koji mu broje cente već danima i dao im materijala za još tjedne istraživanja njegove imovine. Možda su se i ostali članovi njegove stranke trebali na to sve samo nasmijati, a ne biti zgroženi jer ipak su im izborni rezultati pokazali da im svi ti lijevi ”istraživači” mogu samo staviti soli na rep. Kod nas se uglavnom istražuje imovina članova stranaka koje ne simpatiziraju lijeve novine, a imovina ostalih se ne istražuje. Brojni akteri i glasni borci iz lijevog političkog spektra su reklo bi se puni k’o brod, a nisu se vrući hladne vode napili, ali eto to javnost valjda ne mora znati. Ljude koji te provociraju ipak najviše boli kad ih ignoriraš. Bartulica je to znao i ok podnosio, ali očito mu prekipjelo. Zagrebački gradonačelnik zato na posao dolazi s biciklom, a nove Audije naručuje iza zatvorenih vrata. Sve je stvar marketinga. Zamislite političara sa smislom za humor. Još i da je zgodan. Teško.
Što južnije to tužnije, iako ne znam može li od Zg politike biti tužnije, ali zagrebačka vlast ima super konkurenciju u splitskoj vlasti, pa zamjenik splitskog gradonačelnika ne da televizore na rivu jer neće njima nitko na rivi gledati tamo sad neki Euro. Ne može. Imaju oni svoje principe. Ako Hrvatska osvoji ovaj Euro zamjenik Bojan i gradonačelnik Puljak će biti zapamćeni kao vlast koja nije svojim sugrađanima dopustila da se tome vesele na rivi koja po definiciji pripada svima, a ne samo njima. Gradonačelnik Kerum je ostao zapamćen kao vlast koja je ljudima dala slobodan dan kad je jednom u 50 godina pao snijeg i kada je riva bila puna ljudi koji su se cijeli dan tamo družili i zdravo se nasmijali svemu. Bila sam pa znam. Je da je snijeg trebalo i očistiti i tu se zeznuo, ali nije to sad tema, bit će pametniji kad padne drugi put. Nego možda ima Kerum koji bager viška, trebat će zamjeniku nagodinu novi posao. Sreća im se stranka zove Pametno. Ne znaš ‘ko je bolje ubo s imenom, pametni ili možemovci.
Ljudi vole kruha i igara. Oduvijek su voljeli. Za razliku od ovih modernih splitskih, stari Rimljani su to znali. Sreća ne živimo u Splitu nego u Vinkovcima i kod nas na korzu će se moći gledati utakmica, a u isto vrijeme će se održati rimski dani. Ovogodišnji naziv: ”Oni za kojima uzdišu djevojke”. Baš sam se zamislila kakvi su morali biti ti Rimljani za kojima su se ondašnje cure okretale. Zasigurno u njihovo doba se nisu okretale za crvenim Ferrarijem, nije ih bilo, morao si ipak biti malo veći frajer. Možda si morao pokazati mišiće, možda znati izrecitirati neku poeziju, poznavati povijest, možda biti hrabar vojnik, dobar sportaš. Tko zna kakve kvalitete su tražile cure onoga vremena. Te cure se vjerojatno danas ne bi imale za kim okrenuti. Rijetko koji momak danas ima mišiće, zna recitirati, rijetko kojeg zanima povijest, rijetko koji zna vlastitim rukama napraviti nešto više od sendviča, a o tome da je spreman hrabro odslužiti vojni rok da i ne pričamo. Današnji momci uglavnom nose uske hlače do gležnja i bijele slušalice u ušima. Od uskih hlača ne mogu ni potrčati, a od slušalica ne bi čuli damu u nevolji sve i da ih doziva. Kamoli da bi mogli biti moderni gladijatori. Zamislite današnje momke u rimskom dobu. Ne bi im bila u koži.
Danas nema pravih frajera. Ili ih je jako malo. Ne mislim na frajere koji su propali u drugom srednje, odustali na prvoj godini faksa ili studiraju desetljećima, koji imaju pet cura odjednom i troše tuđe novce. Mislim na one koji su prije svega dobri ljudi, a onda vrijedni i dobri u svom poslu, odgovorni, vjerni sebi i jednoj ženi. Koji će zasukati rukave kada je teško, koji će u teškim situacijama ostati, a ne pobjeći, kojima neće biti teško u naručju držati djecu, a kleknuti pred Bogom jer znaju gdje im je mjesto i tko mora biti na prvom mjestu. Ima li takvih frajerica? Koje će isto biti hrabre da sačuvaju sebe od svijeta, da znaju koliko vrijedi žena, da održe obitelj, podižu djecu, poštuju muževe. Ima li kod nas takvih frajera i frajerica koje imaju čvrste temelje koje im ne mogu poljuljati ideologije i svjetonazori koji se reklamiraju u npr. ”Nedjeljom u 2” ili ”Kod nas doma”. Možda ih ima i oko nas, ali ih često ne primjećujemo. Vjerujem da ih ima među 11,000 onih koji su prošle subote u Zagrebu sudjelovali na Antunovskom hodu mladih. Čak 11,000 iskreno radosnih mladih ljudi je gotovo 10 sati hodalo ulicama Zagreba, ne bez razloga, nego zato što vjeruju i znaju zašto i kome. Toliki broj sudionika, koji iz godine u godinu raste, mladi kojima nije teško doći iz raznih dijelova Hrvatske, ali i iz inozemstva, zaista zaslužuju poštovanje i pozornost svih nas. Prekrasni prizori zajedništva i pjesme s prepunog trga s kojega se orila ”Moja domovina” zaista ispunjavaju ponosom i mogu biti primjer kako je moguće ujediniti i okupiti mlade ljude kada prepoznaju prave vrijednosti. Zapravo rijetko što ovako ujedini hrvatsku mladež, osim možda naše nogometne reprezentacije. Ta atmosfera s trga je ono što nam treba da pokrene našu Domovinu u pravom smjeru. Naša nogometna reprezentacija i ovih 11,000 ljudi imaju nešto zajedničko. Vjeruju. Luki Modriću se ne divi cijeli svijet jer samo glumi frajera, nego zato što on to stvarno je. Divi mu se jer je frajer na terenu, ali i izvan terena, frajer koji ne dokazuje svoju vrijednost jurnjavom u crvenom Ferrariju, nego osvoji Ligu prvaka i klekne zahvaliti Gospi, pa ode kući proslaviti rođendan svoje djece i zagrliti svoju suprugu. Budite ovakvi FRAjeri. Možda se neće za vama okrenuti one koje traže crvene Ferrarije, ali sreća vaša da se onda takve i ne okrenu. Vi dame budite FRAjerice koje sebe vidite na boljem mjestu nego kao potencijalni ukras u crvenom Ferrariju. Ferrari se lako razbije, a onda ostane hrpa smeća i na cesti i u duši. Hvala onima koji su i danas FRAjeri i FRAjerice za sve nas, trebaju nam. Danas za nas kreće povijesni Euro, neka i u Njemačkoj sve do finala, a pogotovo nakon njega svugdje odzvanja ”Moja domovina”, pa nek’ se sa zlatnim peharom ponosna vrati kući. Igraj moja Hrvatska. Ima još FRAjera. Vjeruj i igraj.